Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-609/21 (H. D.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ugovor o kupoprodaji
- Mjera obezbjeđenja
- Građanski postupak
- Prekid postupka
- Raskid ugovora
- Pravično suđenje - razuman rok
- Nekretnina
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-609/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 609/21, rješavajući apelaciju Hadže Destanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Hadžo Destanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 425992 20 P 3.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Hadži Destanoviću isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hadžo Destanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 425992 20 P 3. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. marta 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. marta 2022. godine.
4. Ustavni sud je 31. marta 2022. godine zastupniku apelanta dostavio odgovor Općinskog suda radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelanta u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.
5. Ustavni sud je 15. juna 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu se mogu sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 10. aprila 2014. godine podnio tužbu protiv prvotuženog (S.E.) i drugotužene (Ž.E.) radi raskida ugovora o kupoprodaji zaključenog 17. septembra 2010. godine. Istom tužbom je apelant predložio donošenje mjere osiguranja zabranom otuđenja, skrivanja, opterećivanja i preduzimanja svih aktivnosti raspolaganja na nekretninama koje su bile predmet spornog ugovora o kupoprodaji.
8. Općinski sud je povodom mjere osiguranja održao ročište 20. juna 2014. godine i donio rješenje 23. juna 2014. godine, te je isto 4. maja 2015. godine sa klauzulama pravosnažnosti dostavljeno ZK uredu, koji je rješenjem od 18. maja 2015. godine postupio po navedenoj mjeri.
9. Općinski sud je zatim održao pripremno ročište 3. decembra 2014. godine, dok je tri ročišta za glavnu raspravu odgodio (10. april 2015. godine, 6. juli 2015. godine 1. decembar 2015. godine). Prvotuženi je podneskom od 30. novembra 2015. godine tražio odgodu ročišta zbog toga što je drugotužena preminula, nakon čega je sud rješenjem od 7. decembra 2015. godine prekinuo predmetni postupak do okončanja ostavinskog postupka iza drugotužene.
10. Punomoćnik apelanta je 15. oktobra 2018. godine predložio da se postupak nastavi, nakon čega je sud podneskom od 30. oktobra 2018. godine zatražio da dokaže da su ispunjeni uslovi da se prekinuti postupak nastavi, tj. da dostavi rješenje o nasljeđivanju. Nakon toga je 13. novembra 2018. godine punomoćnik apelanta dostavio rješenje o nasljeđivanju iza umrlog prvotuženog, koji je preminuo 9. novembra 2016. godine, gdje se kao nasljednici pojavljuju Z.E. i S.E.
11. Na ročištu od 3. juna 2019. godine postupajući sudija je istakao da je dobio obavijest da je 9. novembra 2015. godine preminula drugotužena, ali da iza nje nije proveden ostavinski postupak. S obzirom na to da drugotužena nije bila uknjižena na predmetnim nekretninama, to je apelant povukao tužbu u odnosu na nju, nakon čega je sud opozvao ročište i naložio punomoćniku apelanta da opredijeli tužbeni zahtjev u roku od osam dana. Općinski sud je 2. avgusta 2019. godine tako uređenu tužbu dostavio na odgovor zakonskim nasljednicima prvotuženog, koji su dali odgovor na tužbu 6. septembra 2019. godine.
12. Općinski sud je u periodu od 13. februara 2020. godine do 7. septembra 2021. godine zakazao devet ročišta, od kojih su tri održana (17. juni 2020. godine, 28. avgust 2020. godine i 12. februara 2021. godine).
13. Općinski sud je 7. septembra 2021. godine donio rješenje kojim se utvrđuje da su bez pravnog učinka sve radnje suda provedene nakon donošenja rješenja o prekidu postupka od 7. decembra 2015. godine, te je naloženo punomoćniku apelanta da u roku od osam dana uredi zahtjev za nastavak postupka od 15. oktobra 2018. godine na način da dostavi podatke o nasljednicima iza umrle drugotužene (budući da se nije moglo izvršiti povlačenje tužbe u odnosu na nju, jer su oboje tuženih preminuli), te da u tom smislu uredi tužbu, i da dostavi punomoć za zastupanje apelanta, kao i odobrenje istog za do sada preuzete pravne radnje, uz napomenu da će odbaciti podnesak od 15. oktobra 2018. godine kao podnijet od strane neovlaštenog lica. Apelant je 13. oktobra 2021. godine dostavio rješenje o nasljeđivanju iza umrle drugotužene.
14. Na pripremnom ročištu održanom 12. aprila 2022. godine je apelant obavezan da dostavi „pravosnažno“ rješenje o nasljeđivanju iza umrle drugotužene. Apelant je tražio duži rok zbog nemogućnosti notara da dostavi rješenje S.E. i Z.E., nakon čega će punomoćnik apelanta urediti tužbu u smislu pasivno legitimisanih lica i postupak će se voditi protiv zakonskih nasljednika, a sljednika ranije tuženih.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da cijeli postupak traje neopravdano dugo, te da nasljednici tuženih na sve moguće načine vrše opstrukciju na sudski postupak u kojem još uvijek nije donijeta odluka.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru naveo da doprinos u dužini trajanja postupka ima neaktivnost punomoćnika apelanta u smislu angažovanja i donošenja rješenja o nasljeđivanju iza umrle drugotužene i nemogućnosti postupanja po neurednoj tužbi. Također, da je dužini postupka doprinijela i smrt tuženih i njegov prekid, te da je u spisu donijeto rješenje po mjeri osiguranja kao i dva rješenja o prekidu postupka. Konačno, da je samo tumačenje punomoćnika apelanta da iza prvotuženog ne treba navesti nasljednike bilo neopravdano, te da je istrajavanje na istom odužilo navedeni postupak, zbog čega bi trebalo odbaciti apelaciju kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
20. Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove glede dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18).
Period koji treba uzeti u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 10. aprila 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od osam godina i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka
29. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem se odlučivalo o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine i povratu kupoprodajne cijene. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu.
30. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da postupak pred tim sudom traje osam godina i tri mjeseca, te da još uvijek nije donijeta prvostepena presuda. Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja tužbe do donošenja rješenja o prekidu postupka (7. decembra 2015. godine), Općinski sud aktivno postupao u predmetnom postupku. Prekid postupka pred Općinskim sudom je trajao do 15. oktobra 2018. godine, te predstavlja objektivnu okolnost zbog koje Općinski sud u periodu od dvije godine i 10 mjeseci nije mogao preduzimati radnje u postupku. Nakon nastavka postupka, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud održao nekoliko pripremnih, odnosno ročišta za glavnu raspravu, da bi nakon toga donio rješenje od 7. septembra 2021. godine kojim se utvrđuje da su sve provedene radnje nakon donošenja rješenja o prekidu postupka bez učinka i naložio apelantu da u roku od osam dana uredi zahtjev za nastavak postupka od 15. oktobra 2018. godine na način da dostavi rješenje o nasljeđivanju iza umrle drugotužene. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da su Općinskom sudu trebale tri godine i jedan mjesec od momenta kada je apelant podnio prijedlog za nastavak postupka da uoči nedostatke u prijedlogu, nakon čega se postupak ponovo našao u istoj fazi, tj. o odlučivanju o ispunjenosti procesnih pretpostavki za nastavak postupka, odnosno da li je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza umrle drugotužene. Ustavni sud smatra da je ovako neefikasno vođenje postupka od strane Općinskog suda u značajnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka, koji u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako neefikasno vođenje postupka. Analizirajući ponašanje apelanta, Ustavni sud primjećuje da apelantov punomoćnik 15. oktobra 2018. godine predložio da se postupak nastavi, te da je dostavio rješenje o nasljeđivanju iza prvotuženog (koji je u međuvremenu preminuo), ali da nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iza drugotužene (iako je predmetni postupak prekinut do okončanja ostavinskog postupka iza drugotužene), što je nesumnjivo uticalo na tok predmetnog parničnog postupka. Međutim, iako postoji određeni doprinos apelanta dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je ipak neefikasno vođenje postupka od strane Općinskog suda, kako je to već navedeno, u odlučujućoj mjeri uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva neefikasnost Općinskog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period neefikasnosti Općinskog suda u tako dugom trajanju, u kojem tek nakon tri godine i jednog mjeseca vođenja postupka ustanovio da prilikom podnošenja prijedloga nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njegov nastavak, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti apelantu iznos od 800,00 KM.
34. Ovu naknadu dužan je platiti Kanton Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak traje osam godina i tri mjeseca, pri čemu se na teret Općinskog suda može staviti neefikasno vođenje postupka, što u konkretnom slučaju predstavlja neefikasno administriranje pravde i što je suprotno standardima prava na pravično suđenje.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić