Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2408/21 (M. K.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2408/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2408/21, rješavajući apelaciju Murisa Krdžalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Muris Krdžalić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 025238 19 Uvp od 12. augusta 2021. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Murisu Krdžaliću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasniji u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muris Krdžalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnio je 8. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 025238 19 Uvp od 12. augusta 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 28. januara 2022. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su u ostavljenom roku dostavili odgovor na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 4. februara 2022. godine. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovore.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Federalno ministarstvo odbrane, Zajednička komanda Vojske Federacije Bosne i Hercegovine je Rješenjem broj 27-18-17-34-9-2207-1/05 od 28. decembra 2005. godine odbilo kao neosnovan apelantov zahtjev za dodjelu stana na korištenje iz stambenog fonda Federalnog ministarstva odbrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine.
7. Drugostepena stambena komisija za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugostepena stambena komisija) je Rješenjem broj 03/05-34-263-154/2013 od 14. maja 2014. godine poništila rješenje od 28. decembra 2005. godine i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku, Prvostepena stambena komisija za dodjelu zamjenskih stanova, obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova i dodjelu stanova na korištenje iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je Rješenjem broj 07-23-1 1 14/14 od 8. oktobra 2014. godine odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za dodjelu stana na korištenje iz stambenog fonda prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.
9. Drugostepena stambena komisija je Rješenjem broj 03/05-34-263-154-2/2013 od 9. oktobra 2015. godine odbila apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepene stambene komisije od 8. oktobra 2014. godine.
10. Apelant je 26. novembra 2015. godine pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu radi poništenja rješenja od 9. oktobra 2015. godine i od 8. oktobra 2014. godine.
11. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 025238 15 U od 14. februara 2019. godine odbio apelantovu tužbu.
12. Apelant je 21. marta 2019. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke presude od 14. februara 2019. godine. Predmetni spis je 26. aprila 2019.godine dostavljen Vrhovnom sudu na daljnje postupanje.
13. Vrhovni sud je Presudom broj 09 0 U 025238 19 Uvp od 12. augusta 2021. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je 26. novembra 2015.godine pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu, koji je trajao duže od tri godine. Također navodi da je 19. marta 2019. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 14. februara 2019. godine, te da je od tada predmet na Vrhovnom sudu. Zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom, apelant traži da Ustavni sud obaveže Vladu Kantona Sarajevo da mu naknadi nematerijalnu štetu, jer je njenoj nadležnosti funkcionisanje Kantonalnog suda. Odgovori na apelaciju
15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je pred tim sudom apelantov predmet riješen donošenjem Presude broj 09 0 U 025238 19 Uvp od 12. augusta 2021. godine, a u skladu sa obavezom tog suda da postupa po hronologiji zaprimljenih predmeta, odnosno u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta koji je sačinjen prema odlukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, a uz apsolutno poštovanje sudske norme. U konačnici je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja ustavnih i konvencijskih prava na koja se apelant poziva u apelaciji. V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
18. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred redovnim sudovima, koji je nakon podnošenja apelacije okončan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant ističe da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
I.Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].
Relevantni principi
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
27. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka od 26. novembra 2015. godine kada je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe pa do 12. augusta 2021. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak. Dakle, relevantan period je pet godina i oko devet mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju radi se o postupku dodjele stana na korištenje, koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na stanje spisa, te odgovore redovnih sudova, Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije naročito složen. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta jer je o ishodu tog postupka zavisilo da li će apelantu biti dodijeljen stan na korištenje.
30. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tek nakon tri godine i tri mjeseca odlučio o apelantovoj tužbi podnesenoj 26. novembra 2015. godine, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja nerazumno dug period za koji Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud tek nakon dvije godine i četiri mjeseca odlučio o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, računajući od dana dostavljanja spisa predmeta tom sudu na daljnje postupanje, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju kao razlog zbog čega je o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke odlučio tek nakon toliko vremena naveo da ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja postupka u relevantnom periodu odlučnoj mjeri doprinijela činjenica da redovni sudovi, naročito Kantonalni nisu učinkovito postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje, što se mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. II.Ostali navodi
33. Također, apelant navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
36. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak u relevantnom periodu trajao pet godina i oko devet mjeseci, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo ponašanje redovnih sudova, a naročito Kantonalnog suda, koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić