Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2072/22 (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Procesna odluka
- Javna vlast
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2072/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-2072/22, rješavajući apelacije koje je podnijela Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata protiv rješenjâ Vrhovnog suda Federacije BiH br. 07 0 U 018767 21 Uvp od 17. marta 2022. godine i 07 0 U 016861 19 Uvp od 3. marta 2022.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2072/22
1. Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 8. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 018767 21 Uvp od 17. marta 2022. godine.
2. Odlučujući o zahtjevu tužioca (D.Š.), u postupku zaštite sloboda i prava građana zajamčenih Ustavom Federacije BiH, Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 07 0 U 018767 21 Uz od 28. januara 2021. godine naložio pomoćniku ministra apelantkinje, kao službenoj, odnosno odgovornoj osobi, da u roku od 30 dana preduzme potrebne radnje i izvrši presudu tog suda od 4. septembra 2020. godine (na način pobliže naznačen izrekom predmetnog rješenja).
3. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 28. januara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 07 0 U 018767 21 Uvp od 17. marta 2022. godine predmetni zahtjev apelantkinje odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 70. Zakona o upravnim sporovima propisano da se protiv rješenja iz člana 69. stav (1) navedenog zakona (kakvo je, u konkretnom slučaju, rješenje Kantonalnog suda od 28. januara 2021. godine) ne može izjaviti žalba, ali da se može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja stranci. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz dostavnice koja se nalazi u spisu predmeta, apelantkinja 1. februara 2021. godine primila osporeno rješenje Kantonalnog suda od 28. januara 2021. godine, a da je predmetni zahtjev podnijela 23. februara 2021. godine, pa da je predmeti zahtjev očigledno neblagovremen.
2. AP-2073/22
4. Apelantkinja, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 8. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 07 0 U 016861 19 Uvp od 3. marta 2022. godine.
5. Odlučujući o zahtjevu tužioca (N.M.), u postupku zaštite sloboda i prava građana zajamčenih Ustavom Federacije BiH, Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 U 016861 19 Uz od 2. oktobra 2019. godine naložio pomoćniku ministra apelantkinje, kao službenoj, odnosno odgovornoj osobi, da u roku od 30 dana preduzme potrebne radnje i izvrši presudu tog suda od 21. juna 2019. godine (na način pobliže naznačen izrekom predmetnog rješenja).
6. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 2. oktobra 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj broj 07 0 U 016861 19 Uvp od 3. marta 2022. godine predmetni zahtjev apelantkinje odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz dostavnice koja se nalazi u spisu predmeta, apelantkinja 7. oktobra 2019. godine primila osporeno rješenje Kantonalnog suda od 2. oktobra 2019. godine (pa je zadnji dan za podnošenje zahtjeva bio 15. oktobar 2019. godine), a da je predmetni zahtjev podnijela 16. oktobra 2019. godine, zbog čega je taj zahtjev (u smislu odredbi člana 70. Zakona o upravnim sporovima) očigledno neblagovremen.
Apelacioni navodi
7. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjima Vrhovnog suda, kojima su odbačeni njeni zahtjevi za vanredno preispitivanje odluka Kantonalnog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelantkinja smatra da je Vrhovni sud u konkretnim slučajevima, između ostalog, pogrešno primijenio relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima, te od Ustavnog suda traži da ukine osporena rješenja i da predmete vrati Vrhovnom sudu na ponovno suđenje.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Prije svega Ustavni sud primjećuje da je apelantkinja nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantkinja ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju, apelantkinja, dakle, smatra da joj je osporenim rješenjima Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o pravima i obavezama apelantkinje.
11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja osporava odluke donesene u postupcima u kojima je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2980/21 od 5. oktobra 2021. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
12. Nadalje, budući da se osporenim rješenjima odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjima nije odlučivalo ni o apelantkinjinim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić