Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2568/21 (I. S.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2568/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2568/21, rješavajući apelaciju Igora Stojanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Igor Stojanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 359637 21 Rs 2, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu na rješavanju po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 359637 21 Rs 2 od 9. decembra 2021. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Igoru Stojanoviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Igor Stojanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Potogija advokat iz Sarajeva, podnio je 19. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Rs 359637 21 Rs 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. marta 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. marta 2022. godine.
4. Odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu radi eventualnog izjašnjenja 31. marta 2022. godine. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 13. juna 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog KJP Preduzeće „ZOI 84", radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je dopisom od 17. juna 2013. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a tuženi je 28. juna 2013. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Općinski sud je dopisom od 19. augusta 2013. godine uputio poziv strankama za pripremno ročište zakazano za 1. oktobar 2013. godine, kada je i održano.
9. Općinski sud je dopisom od 2. oktobra 2013. godine uputio poziv strankama za glavnu raspravu zakazanu za 5. novembar 2013. godine, kada je i održana, te je rješenjem od 24. oktobra 2013. godine odredio provođenje finansijskog vještačenja. Vještak je 16. decembra 2013. godine dostavio nalaz i mišljenje, uz cio spis.
10. Općinski sud je 8. januara 2014. godine održao ročište za glavnu raspravu, te je 10. februara 2014. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 359637 13 Rs kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev, dok je odbio protivtužbeni zahtjev tuženog, a kako je to sve detaljno navedeno u izreci presude.
11. Tuženi je 28. februara 2014. godine izjavio žalbu protiv presude od 10. februara 2014. godine, a predmetni spis je 4. aprila 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje po žalbi.
12. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 359637 14 Rsž od 29. maja 2019.godine usvojio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Spis je vraćen Općinskom sudu 9. septembra 2019. godine.
13. U ponovnom postupku, Općinski sud je dopisom od 16. oktobra 2019. godine uputio poziv strankama za ročište za glavnu raspravu zakazanu za 8. januar 2020. godine, kada je i održano.
14. Općinski sud je 19. marta 2020. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu, na kojem je vještak dostavio dopunski nalaz i mišljenje, te je 23. marta 2020. godine dostavio strankama navedeni dopunski nalaz i mišljenje.
15. Općinski sud je rješenjem od 15. septembra 2021. godine odredio provođenje finansijskog vještačenja, dok je 16. septembra 2021. godine uputio poziv strankama za nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 11. novembar 2021. godine.
16. Vještak je 5. oktobra 2021. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.
17. Općinski sud je 11. novembra 2021. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu.
18. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 359637 21 Rs 2 od 9. decembra 2021. godine usvojio dio apelantovog tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama, a odbio dio tužbenog zahtjeva u pogledu naknade troškova parničnog postupka, te je odbio protivtužbeni zahtjev tuženog, a kako je to sve detaljno navedeno u izreci presude.
19. Apelant je 20. decembra 2021. godine izjavio žalbu protiv presude od 9. decembra 2021.godine, a Općinski sud je dopisom od 25. januara 2022. godine dostavio apelantovu žalbu tuženom na odgovor.
20. Tuženi je 11. februara 2022. godine izjavio žalbu protiv presude od 9. decembra 2021.godine.
21. Općinski sud je dopisom od 16. marta 2022. godine dostavio žalbu tuženog na odgovor apelantu.
22. Iz stanja apelacionog spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u ponovnom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da ponovljeni postupak pred Općinskim sudom traje duže od dvije godine i još nije okončan, te ističe da je u periodu od 29. maja 2019. godine pa do dana podnošenja apelacije održana svega jedna glavna rasprava. Apelant potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nepostupanja Općinskog suda u ponovljenom postupku. Također, apelant traži i troškove za sastav apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
24. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su apelantovi navodi netačni, tendenciozni i usmjereni ka cilju da se apelantu dosudi naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. U tom pogledu je naveo da postupak dugo traje djelimično i zbog toga što apelantov punomoćnik često preinačavao tužbeni zahtjev, koji je konačno precizirao tek na ročištu 11. novembra 2021. godine. Općinski sud je naveo da je nakon što je drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu vrlo brzo uzeo predmet u rad. Općinski sud je naveo da je novu prvostepenu presudu donio 9. decembra 2021. godine, protiv koje su parnične stranke izjavile žalbu, te istakao da će nakon što žalba tuženog bude dostavljena apelantu na odgovor cio spis dostaviti Kantonalnom sudu na dalje postupanje. Također je naveo da je zbog pandemije bolesti COVID-19 u toku 2020. i 2021. godine došlo do poremećaja u radu sudova u Bosni i Hercegovini pa tako i rada Općinskog suda a što je doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka, te istakao i to da je u toku 2020. i 2021. godine došlo do više promjena sudija koji su bili zaduženi apelantovim predmetom. U konačnici je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
26. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
29. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
30. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog ne donošenja odluke u razumnom roku u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
36. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.
37. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka od 29. maja 2019. godine kada je Kantonalni sud rješenjem usvojio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 9. septembra 2019. godine kada je spis predmeta s drugostepenom odlukom vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantan period je dvije godine i deset mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
39. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti (u odnosu na tužbeni i protivtužbeni zahtjev), Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.
40. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od značaja jer putem suda pokušava da ostvari prava iz radnog odnosa.
41. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak pred tim sudom trajao dvije godine i tri mjeseca, u kojem periodu je taj sud preduzimao procesne radnje, u smislu da je zakazao i održao ročište za glavnu raspravu i dva nastavka ročišta za glavnu raspravu, nalagao provođenje finansijskog vještačenja, te donio prvostepenu presudu, s tim da je uočljivo da je pojedine radnje preduzimao u vremenskim razmacima koji nesumnjivo ukazuju na nepotrebno odugovlačenje parničnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon što je 23. marta 2020. godine dostavio strankama dopunski nalaz i mišljenje slijedeću parničnu radnju preduzeo tek 15. septembra 2021. godine donošenjem rješenja kojim je odredio provođenje vještačenja, dakle nakon godinu i šest mjeseci, što je neprihvatljivo dug period pasivnosti uzme li se u obzir činjenica da se radi o predmetu koji je po zakonu hitne prirode. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao opravdanje za dužinu ponovnog postupaka istakao da je u toku 2020. i 2021. godine zbog pandemije bolesti COVID-19 došlo do poremećaja u radu sudova u Bosni i Hercegovini pa tako i rada Općinskog suda a što je doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini, naročito od marta 2020. godine, uticala na život i rad u Bosni i Hercegovini, pa samim tim i na blagovremeno odlučivanje u postupcima koji se vode pred sudovima. Međutim, Ustavni sud smatra da se ovaj razlog ne može prihvatiti kao opravdanje za cjelokupno utvrđeni period neaktivnosti Općinskog suda, s obzirom da su preporuke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, povodom novonastale epidemiološke situacije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, bile ograničene na jedan relativno kratak period u toku 2020. godine u kojem su redovni sudovi otkazivali zakazane glavne rasprave/ročišta/pretrese. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se postupak po žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv prvostepene presude od 9. decembra 2021. godine vodi pred tim sudom svega oko četiri mjeseca, računajući od dana izjavljivanja žalbe tuženog, što se, po mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati dugim periodom. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja predmetnog postupka u odlučnoj mjeri doprinijela činjenica da Općinski sud u ponovnom postupku nije učinkovito postupao, odnosno nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje, što se mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
42. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka, koji je po zakonu hitne prirode, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja predmetnog postupka u relevantnom periodu, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u predmetu apelanta. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
46. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
47. U pogledu zahtjeva apelanta da mu Ustavni sud dosudi troškove sastava apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da prema Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije iz čega proizlazi da iste isključivo snose apelanti. VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, pred Općinskim sudom u relevantnom periodu trajao dvije godine i tri mjeseca, a toj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neučinkovito postupanje Općinskog suda koji u predmetnom postupku nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Općinskog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
49. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić