Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1117/21 (E. B.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Invalid
  • Invalidnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1117/21

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1117/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Edib Brljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Edib Brljak.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu priznavanja prava na ličnu invalidninu koji se po Presudi Vrhovnog suda Federacije BiH broj 06 0 U 015145 21 Uvp od 12. aprila 2022. godine vodi pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Novom Travniku da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Travnik da Edibu Brljku u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Novom Travniku i načelniku Općine Travnik da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edib Brljak protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 015145 21 Uz od 7. juna 2021. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Edib Brljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika podnio je 2. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 015145 21 Uz od 7. juna 2021. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji se, u vrijeme podnošenja apelacije, po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje osporenog rješenja Kantonalnog suda od 7. juna 2021. godine, vodio pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 06 0 U 015145 21 Uvp.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Službe za opću upravu Općine Travnik (u daljnjem tekstu: Služba), Kantonalne uprave za branioce Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava), Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Kantonalnog suda zatraženo je 27. januara 2022. godine, a od Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 6. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Služba je dostavila odgovor na apelaciju 9. februara 2022. godine, Federalno ministarstvo i Kantonalni sud 10. februara 2022. godine, Kantonalna uprava 14. februara 2022. godine, dok je Vrhovni sud dostavio odgovor na apelaciju 14. aprila 2022. godine.

4. Ustavni sud je 11. maja 2022. godine apelantu dostavio navedene odgovore na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio Ustavnom sudu izjašnjenje. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Službe od 2. februara 2011. godine, donesenim u postupku po službenoj dužnosti, utvrđeno je da apelantu prestaje status ratnog vojnog invalida (koji mu je bio priznat rješenjem Službe od 15. aprila 2005. godine). Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv ovog rješenja, Federalno ministarstvo je rješenjem od 9. septembra 2013. godine apelantovu žalbu odbilo kao neosnovanu.

7. Presudom Kantonalnog suda od 27. januara 2014. godine uvažena je apelantova tužba, poništena navedena rješenja, te je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su apelantovi navodi kojima se dovode u pitanje pravilnost i zakonitost provedenog upravnog postupka osnovani. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni organ uprave u konkretnom slučaju povrijedio odredbe čl. 5, 7, 8, 9. i 133. Zakona o upravnom postupku budući da nije utvrdio pravo stanje stvari, nije izvršio pravilnu, savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza i osporeno rješenje nije obrazložio na potpun i argumentiran način, shodno odredbama člana 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Konačno, Kantonalni sud je zaključio da će u ponovnom postupku prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrditi činjenice koje su od odlučnog značaja za pravilno i zakonito rješavanje predmetne upravne stvari.

8. Postupajući po navedenoj presudi Kantonalnog suda, Služba je rješenjem od 16. augusta 2016. godine utvrdila da apelantu prestaje status ratnog vojnog invalida. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv tog rješenja, Federalno ministarstvo je rješenjem od 30. septembra 2016. godine žalbu odbilo kao neosnovanu.

9. Presudom Kantonalnog suda od 30. januara 2017. godine uvažena je apelantova tužba i poništena su navedena rješenja, te je predmet ponovo vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da u upravnom postupku nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, Kantonalni sud je ukazao da nalaz i mišljenje ljekarske komisije za nadzor i medicinsko vještačenje nisu sačinjeni u skladu sa odredbama Pravilnika, pa da su predmetne nepravilnosti i propusti doveli do toga da činjenično stanje ostane nepotpuno utvrđeno, što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost osporenih rješenja. U vezi s tim, Kantonalni sud je zaključio da će u ponovnom postupku prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrditi činjenice koje su od odlučnog značaja za pravilno i zakonito rješavanje predmetne upravne stvari.

10. U ponovnom postupku Služba je rješenjem od 17. novembra 2017. godine apelantu priznala status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.

11. Kantonalna uprava je u postupku revizije rješenja Službe od 17. novembra 2017. godine rješenjem od 25. jula 2018. godine poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju ovog rješenja Kantonalna uprava je, između ostalog, navela da je u postupku revizije utvrđeno da je prvostepeno rješenje doneseno na bazi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te da će u ponovnom postupku prvostepeni organ utvrditi okolnosti nastanka povrede i oboljenja kod apelanta (kako je to bliže naznačeno u rješenju), te novim rješenjem odlučiti o apelantovom statusu.

12. Služba je u ponovnom postupku rješenjem od 21. augusta 2020. godine apelantu priznala status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu.

13. Kantonalna uprava je u postupku revizije rješenjem od 15. januara 2021. godine poništila prvostepeno rješenje i predmet opet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju svog rješenja Kantonalna uprava je, između ostalog, navela da je u postupku revizije utvrđeno da prvostepeni organ nije prikupio sve relevantne dokaze, shodno uputi tog organa sadržanoj u rješenju Kantonalne uprave od 25. jula 2018. godine. Kantonalna uprava je navela da će u ponovnom postupku prvostepeni organ utvrditi okolnosti nastanka povrede i oboljenja kod apelanta (kako je to bliže naznačeno u rješenju), te novim rješenjem odlučiti o apelantovom statusu.

14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 U 015145 21 Uz od 7. juna 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH kojim je tražio da se poništi rješenje Kantonalne uprave od 15. januara 2021. godine.

15. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje prvostepenog rješenja Kantonalnog suda, Vrhovni sud je Presudom broj 06 0 U 015145 21 Uvp od 12. aprila 2022. godine uvažio apelantov zahtjev, ukinuo rješenje Kantonalnog suda od 7. juna 2021. godine i predmet vratio istom sudu na ponovno odlučivanje.

16. Ovaj postupak je u vrijeme odlučivanja o apelaciji u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi tok postupka od donošenja rješenja Službe (od 2. februara 2011. godine) do podnošenja apelacije, te osporava rješenje Kantonalnog suda od 7. juna 2021. godine smatrajući da mu je njime povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, ističe da se predmet više puta vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak, te da taj postupak „traje jednu punu deceniju bez izgleda da se ikad završi“.

II.Odgovor na apelaciju

18. Služba je iscrpno navela tok postupka, te je navela da očekuje da će se predmet riješiti „u sudskom ili nekom drugom postupku, jer je dosadašnji način konstantnog poništavanja rješenja Službe…doveo do toga da se predmet rješava dugi niz godina“. Naime, Služba je navela da „nije jasno, pogotovo kada je činjenično stanje potpuno utvrđeno i nema izgleda za drugačijim činjeničnim stanjem koje bi se eventualno utvrdilo u ponovnom postupku, zašto se iz istih razloga poništava prvostepeno rješenje i vraća Službi na ponovni postupak“.

19. Kantonalna uprava je navela tok postupka pred tim organom, te je navela da smatra da odlukama tog organa nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja se pozvao u apelaciji zbog čega je predložila da Ustavni sud apelaciju odbaci kao nedopustivu, odnosno neosnovanu.

20. Federalno ministarstvo je navelo tok postupka pred tim organom, te ukazalo na zakonski osnov postupanja tog organa u ovom postupku.

21. Kantonalni sud je naveo da navode iz apelacije smatra „u cijelosti paušalnim, neosnovanim i konačno neprihvatljivim, jer iz sadržaja podnesene apelacije proizlazi da apelant pokušava istom dovesti u pitanje presudu tog suda, koristeći upravo apelaciju kao vrstu pravnog lijeka, što apelacija nije, pa u tu svrhu ne može biti ni korišćena“. Dalje je naveo da ostaje kod razloga navedenih u osporenoj odluci tog suda, te da smatra da apelantu nisu povrijeđena prava na koja se pozvao u apelaciji.

22. Vrhovni sud je u odnosu na dužinu trajanja postupka naveo da je „predmet prema starosti dodijeljen u rad sudiji izvjestiocu“, te je ukazao na to da je Vrhovni sud donio presudu 12. aprila 2022. godine (koju je dostavio u prilogu odgovora na apelaciju). Dalje je naveo da smatra da je spis konkretnog predmeta uzet u rad i završen u predvidivom i optimalnom roku, pa da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava na koja se apelant pozvao u apelaciji rzbog čega je predložio da se ona odbije ili odbaci.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

24. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

26. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda od 7. juna 2021. godine

29. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

30. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda od 7. juna 2021. godine.

31. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je presudom Vrhovnog suda od 12. aprila 2022. godine osporeno rješenje ukinuto, te da je predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. Stoga je u konkretnom slučaju došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije u ovom dijelu bespredmetno (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2393/21 od 8. septembra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

32. Dakle, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

33. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku utvrđivanja statusa ratnog vojnog invalida koji je i u vrijeme donošenja ove odluke u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

34. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

36. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja statusa ratnog vojnog invalida, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

39. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

40. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud će u konkretnom slučaju razmatrati period od 2. februara 2011. godine (kao dana donošenja rješenja Službe kojim je utvrđeno da apelantu prestaje status ratnog vojnog invalida) do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, ukupan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir je 11 godina i sedam mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

42. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku priznavanja statusa ratnog vojnog invalida, te da iz tog statusa proizlazi eventualno apelantovo pravo na ličnu invalidninu, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari potrebno riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta, jer od rezultata tog postupka zavisi eventualno ostvarivanje njegovog prava na ličnu invalidninu.

43. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne smatra da je apelant svojim ponašanjem utjecao na dužinu trajanja ovog postupka. Međutim, analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da se postupak u četiri navrata nalazio pred prvostepenim organom, te, također, da se u četiri navrata nalazio pred drugostepenim organom (dva puta pred Federalnim ministarstvom i dva puta pred Kantonalnom upravom), kao i da se spis konkretnog predmeta, u postupku koji je pred navedenim upravnim organima trajao ukupno oko devet godina, u najvećoj mjeri nalazio pred Službom kao prvostepenim organom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su navedena rješenja Službe i Federalnog ministarstva u dva navrata ukidana presudama Kantonalnog suda (koje su donesene u relativno kratkom roku) sa jasnim uputama za postupanje i uputom Kantonalnog suda da u ponovnom postupku prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrdi činjenice koje su od odlučnog značaja za pravilno i zakonito rješavanje sporne upravne stvari. Također, Kantonalna uprava je u dva navrata ukidala kasnija rješenja Službe, i to ponovo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa jasnim uputama za postupanje. Pri tome Kantonalna uprava je u svom kasnijem rješenju jasno ukazala da prvostepeni organ nije prikupio sve relevantne dokaze, shodno uputi sadržanoj u ranijem rješenju Kantonalne uprave.

44. Dakle, Ustavni sud smatra da sve navedeno ukazuje na neefikasno postupanje prvostepenog organa uprave u upravnom postupku, pri čemu ovaj organ (osim iscrpnog pregleda toka postupka) zapravo nije ponudio bilo kakvo objektivno opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Konačno, Ustavni sud zapaža i da se spis konkretnog predmeta po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda od 7. juna 2021. godine nalazio na Vrhovnom sudu oko 10 mjeseci, te da je taj sud (u relativno kratkom roku) uvažio apelantov zahtjev, ukinuo osporenu odluku Kantonalnog suda i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, Ustavni sud zapaža da se spis konkretnog predmeta, nakon 11 godina i nešto više od dva mjeseca, ponovo našao pred Kantonalnim sudom, te da postupak ukupno traje 11 godina i sedam mjesci, pri čemu nije izvjesno kada će uopće biti okončan. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da najveću odgovornost za to snosi prvostepeni organ uprave (Služba) koji postupak ne vodi u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer postupak koji je značajan za apelanta, a koji nije složen, traje 11 godina i sedam mjeseci, od čega najduže pred Službom koja nije ponudila objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim organom, pri čemu nije izvjesno kada će taj postupak biti okončan.

46. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda (pred kojim se predmet trenutno nalazi) za dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

47. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

48. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.

49. Ovu naknadu dužna je da plati Općina Travnik, s obzirom na pravni status Službe (kao organa Općine Travnik), te s obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio da pretežnu odgovornost za dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju snosi Služba (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 6411/18 od 23. juna 2020. godine, tačka 44, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

50. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer postupak koji je značajan za apelanta, a koji nije složen, traje 11 godina i sedam mjeseci, od čega najduže pred Službom koja nije ponudila bilo kakvo objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka, pri čemu nije izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan.

52. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1117/21 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio