Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-684/21 (J. M.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-684/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-684/21, rješavajući apelaciju Jasmina Malkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Malkića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 457627 20 Rev od 23. decembra 2020.

godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457627 15 Rsž od 11. juna 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457627 14 Rs od 24. juna 2015. godine zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Malkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 1. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 457627 20 Rev od 23. decembra 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 457627 15 Rsž od 11. juna 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457627 14 Rs od 24. juna 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 457627 14 Rs od 24. juna 2015. godine obavezana je FBiH, Sudska policija FBiH (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati ukupan iznos od 1.701,53 KM na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) za period od 1. januara do 30. novembra 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 11. jula 2014. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Istovremeno, tužena je obavezana da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM. S druge strane, preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 885,92 KM je odbijen kao neosnovan.

3. Protiv navedene presude u dijelu koji se odnosi na troškove postupka apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 Rs 457627 15 Rsž od 11. juna 2020. godine žalbu odbio, te prvostepenu presudu potvrdio.

4. Apelant je 29. septembra 2020. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 457627 15 Rsž od 11. juna 2020. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 457627 14 Rs od 24. juna 2015. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije po apelantovoj reviziji vodio pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu, broj AP-3510/20 od 5. oktobra 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio navedenu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine. Istom odlukom, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju podnesenu protiv Rješenja Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine i Presude Općinskog suda od 24. juna 2015. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Rješavajući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 457627 20 Rev od 23. decembra 2020. godine, kojim je revizija odbačena kao nedozvoljena.

6. U obrazloženju odluke Vrhovnog suda, između ostalog, navedeno je da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena. U skladu sa tim, navedeno je da, prema zaključku Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda od 17. septembra 2009. godine, revizija protiv odluke o troškovima postupka je dopuštena pod uvjetom iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) uz ispunjenje dva kumulativna uvjeta i to prvog: da bi revizija po navedenoj zakonskoj odredbi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari i drugog, da pobijani dio pravomoćne odluke o naknadi troškova postupka prelazi iznos od 10.000,00 KM. Ukazao je da u konkretnom slučaju nije ispunjen nijedan od uvjeta za izjavljivanje revizije protiv odluke o troškovima postupka jer označena vrijednost spora iznosi 1.701.53 KM, a pobijana vrijednost pravomoćnog dijela o troškovima postupka (odbijajućem na ime odsustva iz ureda) iznosi 885,92 KM, te ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP, pa samim tim ni revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Nadalje je navedeno da odlučivanje o reviziji u konkretnom slučaju ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te nema mjesta dopustivosti revizije ni po kriteriju propisanom odredbom člana 237. stav 3. ZPP. Navedeno je da je pobijana odluka donesena u skladu sa pravnim stavom izraženim u Odluci Ustavnog suda BiH broj AP 5719/15 od 27. februara 2018. godine prema kojem se troškovi postupka dosuđuju stranci u postupku, a ne njenom punomoćniku i da oni zaista predstavljaju izdatke nastale povodom postupka, za koje je isključivo sud ovlašten da ocijeni da li su bili potrebni radi vođenja parnice. U navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da navedeno korespondira i sa stavom Panela za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti održanom 30. januara 2014. godine, na koji stav se pravilno pozvao i drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke.

7. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je drugostepeni sud pogrešno tumačeći odredbe člana 387. ZPP potvrdio prvostepenu presudu i odbio apelantovu žalbu u dijelu koji se odnosi na troškove prijevoza punomoćnika vlastitim vozilom i troškove odsustva iz ureda, te ističe da mu ti troškovi pripadaju shodno čl. 26. i 31. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Također, apelant navodi da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici da je predmetni postupak pred prvostepenim i drugostepenim sudom nerazumno dugo trajao, tj. šest godina, iako se odluka u konkretnom slučaju mogla i morala donijeti hitno, a najduže do godinu dana. Apelant zbog povrede navedenih prava traži naknadu nematerijalne štete.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

9. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine.

10. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 29. septembra 2020. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine, koji je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-3510/20 od 5. oktobra 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojena navedena apelacija i utvrđena povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine, dok je odbijena kao neosnovana apelacija podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda od 11. juna 2020. godine i Presude Općinskog suda od 24. juna 2015. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3510/20 riješio apelaciju apelanta koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-3510/20 od 5. oktobra 2021. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-684/21 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio