Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-546/21 (Z.M.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pritvor
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-546/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 546/21, rješavajući apelaciju Z. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Z. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 K 065345 21 Kž 2 od 20. januara 2021. godine u dijelu u kojem je Presuda Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 K 065345 19 K od 23.

novembra 2020. godine preinačena u odluci o kaznenopravnoj sankciji u odnosu na primjenu člana 57. stav (1) Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Z. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Abaz Omeragić, advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 18. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 K 065345 21 Kž 2 od 20. januara 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužiteljstva u Travniku (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 6. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore.

3. Odgovori na apelaciju su apelantovom branitelju 23. maja 2022. godine dostavljeni na izjašnjenje. Izjašnjenje na odgovore je dostavljeno Ustavnom sudu 24. maja 2022. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelantu je Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 K 065345 19 K od 23. oktobra 2020. godine određen pritvor na temelju odredbe člana 146. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 261. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) iz razloga što nije mogla biti realizirana naredba za njegovo dovođenje pred sud u dva navrata, pa je sud zaključio da apelant izbjegava dolazak na glavnu raspravu i da se krije. Apelant je 2. novembra 2020. godine lišen slobode na graničnom prijelazu Kamensko, kada mu je uručeno rješenje o određivanju pritvora, postavljen branitelj po službenoj dužnosti, te je apelant proveden u prostorije KPZ Busovača. Dalje, Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 K 065345 19 K od 19. novembra 2020. godine ukinut je pritvor koji je apelantu određen rješenjem Općinskog suda od 23. oktobra 2020. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 19. novembra 2020. godine u ovom predmetu održan nastavak glavne rasprave i da je tog dana glavna rasprava i završena. S obzirom da je pritvor apelantu određen iz razloga da se osigura njegovo prisustvo na glavnoj raspravi, te s obzirom da je glavna rasprava okončana, sud je utvrdio da su prestali razlozi zbog kojih je pritvor bio određen, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. Dakle, apelant je u pritvoru proveo 17 dana. Postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom

6. Presudom Općinskog suda broj 46 0 K 065345 19 K od 23. novembra 2020. godine apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo šumska krađa iz člana 316. stav 1. u vezi sa članom 31. u stjecaju sa kaznenim djelom sprječavanje službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 1. u vezi s članom 31. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Apelantu je za kazneno djelo šumska krađa utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, za kazneno djelo sprječavanje službene osobe u vršenju službene radnje utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te istodobno određeno da se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

7. Apelant je proglašen krivim što je na području općine Donji Vakuf, u šumi koja je državno vlasništvo, zajedno i po prethodnom dogovoru sa drugim osobama, označenima u presudi, bez prethodne uplate i doznake oborio 10 stabala bukve, ukupne drvne mase 4,27 m3, te su na taj način oštetili ŠPD/ŠGD „Srednjobosanske šume“/“Šume središnje Bosne“ d.o.o. Donji Vakuf za iznos od 615,90 KM, pa kada su oborena drva preradili i utovarili na traktor i u neposrednoj blizini na šumskom putu zaustavljeni od oštećenih, označenih u presudi, koji su kao službene osobe Kantonalne uprave za šumarstvo Travnik u svojstvu čuvara šume pokušali obaviti službenu radnju premjera, pregleda, žigosanja i oduzimanja ukradene robe, spriječili ih u tome, tako što su zapriječili svojim tijelima prilazak traktoru i fizički ih opkolili, a zatim su se počeli fizički naguravati sa njima i pritom im uputili ozbiljne prijetnje „da će ih ubiti iz vatrenog oružja 'kalašnjikov', da neće smjeti hodati po Sokolini, niti po šumi ni šumskim putevima", te da će se desiti „Zvornik“, a nakon što je N. M. držeći u ruci ogranak koji je u trenutku odbacio, a potom zadao jedan udarac dlanom šake u predjelu prsa oštećenom F. R., uslijed kojeg je on pao na tlo, kada je zadobio lake tjelesne povrede u vidu nagnječenja lijeve strane grudnog koša i akutne reakcije na stres, svi su se sa natovarenom drvnom masom udaljili u pravcu Sokoline, a što je oštećene zbog straha za vlastiti život prinudilo da napuste lice mjesta ne obavivši službenu radnju.

8. Ustavni sud konstatira da je u uvodnom dijelu presude u kojemu su navedeni apelantovi osnovni podaci navedeno da je on ranije osuđivan, i to Presudom Općinskog suda broj 46 0 K.038919T3 Kps od 6. juna 2013. godine, zbog kaznenog djela iz člana 286. stav 2. KZFBiH kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te izrečena uvjetna kazna u trajanju od jedne godine.

9. Općinski sud je u obrazloženju presude, na str. 3-8, naveo koji su dokazi provedeni tokom postupka, prezentirao iskaze svjedoka, opisao postupak ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj vezi. Navedeno je da je, imajući u vidu provedene dokaze, kao i navode apelanta koji nije negirao da se zajedno sa ostalima nalazio na mjestu na kojem su ih zatekli svjedoci optužbe, sud nedvojbeno zaključio da je apelant, zajedno sa ostalim optuženicima, kritičnog dana u državnoj šumi bespravno oborio stabla bukve, s namjerom da njihovim prisvajanjem ostvare imovinsku korist, pri čemu je u svemu bio svjestan protivpravnosti svojih radnji, u odnosu na koje je postupao sa izravnom namjerom, tako da je, s obzirom na ostvarenje i objektivnog uvjeta kažnjivosti (količina oborenog drveta prelazi 2 m3) i nastalu posljedicu, te njegov osobni odnos prema učinjenom, ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela šumska krađa. Sud je također zaključio da je apelant zajedno sa B. M. i M. M. sa izravnom namjerom počinio kazneno djelo sprječavanje službene osobe u vršenju službene radnje, jer su ih kritične prilike naguravali, te im prijetili da će ih „ubiti 'kalašnjikovim'" (automatskom puškom), odnosno „da će se ponoviti Zvornik" (što je u to vrijeme predstavljalo prijetnju ubojstvom na način na koji je to uradio ubojica policajaca zaposlenih u PS Zvornik, što je široj javnosti u BiH bilo dobro poznato iz sredstava javnog informiranja), na koji način su ih spriječili u vršenju mjerenja drvne mase koja se nalazila na traktoru, kao i u njenom izuzimanju, pri čemu su im odbili dati i osobne podatke.

10. Sud je naveo da je prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne apelantu uzeo u obzir sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. Od olakšavajućih okolnosti ocijenjeno je da je nezaposlen i lošeg imovnog stanja, te da nikad prije, niti poslije predmetnog događaja nije evidentiran kao počinitelj istih ili sličnih kaznenih djela, te se u tom smislu ne može smatrati osobom koja je sklona činjenju kaznenih djela, tako da bi kažnjavanje apelanta bezuvjetnom kaznom zatvora, u konkretnom slučaju, bilo prestrogo i neopravdano. Sud je bio stava da se svrha kažnjavanja u pogledu apelanta može postići izricanjem uvjetne osude s rokom provjere u trajanju od dvije godine. Ukazano je da sud nije u odnosu na apelanta utvrdio postojanje otežavajućih okolnosti.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 K 065345 21 Kž 2 od 20. januara 2021. godine uvažena je žalba Tužiteljstva i prvostepena presuda je preinačena u odluci o kaznenopravnoj sankciji, tako da je apelantu za kazneno djelo šumska krađa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, za kazneno djelo sprječavanje službene osobe u vršenju službene radnje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

12. Ustavni sud primjećuje da u presudi Kantonalnog suda u okviru odluke o kazni nije, u skladu s članom 57. stav 1. ZKPFBiH, odlučeno o vremenu koje je apelant proveo u pritvoru.

13. U obrazloženju presude je navedeno da je Tužiteljstvo podnijelo žalbu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji izrečene apelantu s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostepena presuda preinači tako da se apelantu izrekne adekvatna kaznenopravna sankcija. Navedeno je da Tužiteljstvo nije tražilo da bude obaviješteno o sjednici vijeća. Dalje, navedeno je da je apelantov branitelj, u odgovoru na žalbu, osporio žalbene prigovore Tužiteljstva s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostepena presuda. Navedeno je, također, da je sjednica vijeća Kantonalnog suda održana bez prisustva stranaka i apelantovog branitelja, jer Tužiteljstvo u žalbi i odbrana u odgovoru na žalbu nisu tražili da budu obaviješteni o sjednici vijeća.

14. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je prilikom ispitivanja prvostepene presude po službenoj dužnosti u pogledu toga da li je na apelantovu štetu povrijeđen kazneni zakon našao da to u konkretnom nije slučaj, jer je prvostepeni sud pravilno postupio kada je radnje iz izreke osporene presude pravno kvalificirao kao kaznena djela šumska krađa i sprječavanje službene osobe u vršenju službene radnje.

15. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je, ispitujući prvostepenu presudu u odluci o kaznenopravnoj sankciji izrečenoj apelantu, uzeo u obzir i ocijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti i to kako one koje su navedene u prvostepenoj presudi, tako i one koje je Tužiteljstvo istaklo u žalbi. Ocijenjeno je da je u žalbi Tužiteljstvo pravilno ukazalo da nije bilo mjesta da se u konkretnom slučaju, bez obzira na utvrđene olakšavajuće okolnosti, apelantu izrekne uvjetna osuda, pravilno ukazujući da se takvom sankcijom u odnosu na njega ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja. Sud je bio stava da je Tužiteljstvo pravilno ukazalo da je prvostepeni sud dao prevelik značaj olakšavajućim okolnostima, dok, s druge strane, nije dao adekvatan značaj otežavajućim okolnostima. Također, da je pravilno Tužiteljstvo tvrdilo da apelantova ranija osuđivanost, te porast kaznenih djela ove vrste u Donjem Vakufu, okolnosti pod kojima je apelant počinio predmetna kaznena djela, činjenica da se u konkretnom slučaju radi o stjecaju dva kaznena djela pri čemu je apelant ispoljio visok stepen krivice i ispoljio određenu dozu upornosti i bezobzirnosti, te okolnost da ranije izrečena uvjetna osuda nije utjecala na to da prestane sa činjenjem kaznenih djela, nije dovoljno došlo do izražaja u odabiru vrste kaznenopravne sankcije prvostepenog suda. Kantonalni sud je ukazao da je nesporna činjenica da je u istom mjestu došlo do ubojstva trojice lugara, zbog čega je stava da je izrečena sankcija apelantu za predmetna kaznena djela u konkretnom slučaju preblaga, te da se njome neće ostvariti željena svrha kažnjavanja, zbog čega je apelantu izrečena sankcija kao u dispozitivu presude, kao adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima njihova izvršenja i apelantovom stepenu krivice, te da se njome može ostvariti kako opća, tako i posebna svrha kažnjavanja.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

17. U apelaciji je opisao tok postupka pred redovnim sudovima, posebno ukazujući da su optužnicom od 30. novembra 2015. godine osim apelanta bili obuhvaćeni i S. M., B. M., N. M. i M. M., te da je postupak u odnosu na apelanta bio razdvojen jer on nije bio dostupan sudu. Postupak u odnosu na B. M., N. M. i M. M. je završen Presudom Općinskog suda Bugojno broj 46 0 K 082130 18 K od 17. oktobra 2019. godine na način da je B. M. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, optuženom N. M. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, dok je M. M. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na dvije godine. S tim u vezi, ukazao je da je drugostepeni sud, u obrazloženju osporene presude, naveo da je na istom mjestu došlo do ubojstva trojice šumara, na temelju čega je zaključio da je sankcija izrečena apelantu prvostepenom presudom preblaga. Tvrdi da je drugostepeni sud uzeo kao otežavajuću okolnost nešto što nije bilo predmet optuženja, što, smatra apelant, predstavlja prekoračenje optužnice, pri čemu Tužiteljstvo i Kantonalni sud prilikom izricanja presude po žalbi B. M. tu konkretnu okolnost nisu uzeli u obzir.

18. Dalje, apelant je naveo da je drugostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kada je onemogućio apelantu da prisustvuje sjednici vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi Tužiteljstva protiv prvostepene presude.

19. Smatra, također, da se bitna povreda njegovih prava ogleda u tome što je drugostepeni sud u osporenoj presudi uskratio apelantu pravo da se vrijeme koje je proveo u pritvoru uračuna u kaznu zatvora prema članu 57. KZFBiH.

20. Apelant je, dalje, naveo da mu je povrijeđeno pravo na jednakost u postupku, ukazujući da je za ista kaznena djela u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda broj 46 0 R 082130 18 K od 17. oktobra 2019. godine, u kojoj je utvrđeno da je N. M. bio osoba koja je sprečavala službene osobe u vršenju službene radnje, a da apelant nije počinio konkretno niti jednu radnju, niti je to navedeno u optužnici. S tim u vezi, tvrdi da nije prihvatljivo da je optuženi za kojeg je dokazano da je preduzimao radnje u sprečavanju službene osobe dobio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a apelant koji, kako tvrdi, nije učinio ništa ni blizu kao N. M. dobije kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, i to nakon što je u odnosu na ostale optužene postupak ranije okončan. II.Odgovor na apelaciju

21. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantove navode smatra paušalnima, neosnovanima i neprihvatljivima. Navedeno je da je osporena presuda donesena uz poštivanje rokova, te da je postupak pred ovim sudom okončan u razumnom roku, kao i da je presuda donesena u skladu sa domaćim procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Sud je naveo da ostaje kod pravnog stajališta izraženog u osporenoj presudi u kojoj su izneseni i detaljno obrazloženi stavovi tog suda o apelantovim navodima.

22. Općinski sud je naveo da je stav tog suda o vrsti i visini kaznenopravne sankcije izrečene apelantu izneseno i obrazloženo u prvostepenoj presudi.

23. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant je naveo da je odgovor Općinskog suda potpun i obrazložen. Međutim, apelant odgovor na apelaciju Kantonalnog suda smatra paušalnim i neosnovanim. Tvrdi da Kantonalni sud nije dao niti jedan smislen odgovor na navode iz apelacije: da nije dao odgovor zbog čega je onemogućio pravo apelantu da prisustvuje sjednici Vijeća; da nije dao odgovor zbog čega je uskratio apelantu pravo da se vrijeme provedeno u pritvoru uračuna u kaznu zatvora, te da nije dao obrazloženje zbog čega je u odnosu na ostale optužene preinačio i izrekao najtežu kaznu u odnosu na ostale optužene, niti zbog čega je, rješavajući po žalbi, prekoračio žalbene navode obrazlažući svoju odluku navodima koji nisu navedeni u žalbi. V.Relevantni propisi

24. Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03 - ispravka, 21/04 - ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 57. stav (1) Uračunavanje pritvora i ranije kazne (1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu.

Član 286. stav (2) Krađa (2) Ako je ukradena stvar male vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

Član 316. stav (1) Šumska krađa (1) Ko radi krađe obori u šumi jedno ili više stabala, a količina je oborenog drveta veća od dva kubna metra, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Član 358. stav (1) Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje (1) Ko silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu spriječi službenu osobu u vršenju službene radnje koju je poduzela u okviru svojih ovlasti ili je na isti način prisili na obavljanje službene radnje, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

25. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) u relevantnom dijelu glasi:

Član 146.

Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, Član 261. stav (2) Nedolazak optuženog na glavni pretres (2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako prinudom dovođenje nije uspjelo, sudija odnosno predsjednik vijeća može optuženom odrediti pritvor.

Član 319.

Sjednica Vijeća (1) O sjednici Vijeća bit će obaviješteni tužilac, optuženi, njegov branilac, oštećeni, osoba od koje je oduzet predmet i osoba od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, koji su u žalbi ili odgovoru na žalbu tražili da budu obaviješteni o sjednici Vijeća.

(8) U slučaju kada subjekti žalbe iz stava 1. ovog člana nisu tražili da budu obaviješteni o sjednici Vijeća drugostepenog suda, sjednica će se održati bez njihovog prisustva.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 46 0 K 065345 21 Kž 2 od 20. januara 2021. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. februara 2021. godine, a apelacija je podnesena 18. februara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvaćaju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom.

32. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

33. U konkretnom slučaju se radi o kaznenom postupku u kojem je apelant proglašen krivim i osuđen za kaznena djela propisana zakonom, dakle, radilo se o utvrđivanju „osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe“ protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Navedeni član, također, pokriva sve faze krivičnog postupka, […], uključujući i određivanje kazne (vidi, Aleksandr Dementyev protiv Rusije, presuda od 28. novembra 2013. godine, broj predstavke 43095/05, stav 23). Dakle, nesporno je da u navedenom postupku okončanom osporenom presudom apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

34. Apelant, u suštini, osporava način na koji je Kantonalni sud primijenio materijalno i procesno pravo kako u odnosu na utvrđenje apelantove krivice, tako i u odnosu na odluku o kazni zatvora. Također, ukazao je na navodno kršenje prava na jednakost stranaka u postupku, u smislu ocjene otežavajućih okolnosti u odnosu na njega i druge optužene u odnosu na koje je postupak ranije okončan. Stoga će Ustavni sud, u svjetlu istaknutih apelacionih navoda, ispitati je li u predmetnom kaznenom postupku došlo do kršenja prava obuhvaćenih garancijama iz člana 6. Evropske konvencije.

35. Ustavni sud zapaža da je apelant osporio način na koji je Kantonalni sud primijenio pravo u odnosu na odluku o kazni tvrdeći da je kazna zatvora odmjerena prestrogo, te da je u izrečenu kaznu zatvora Kantonalni sud propustio uračunati vrijeme koje je proveo u pritvoru.

36. Kada su u pitanju apelacioni navodi koji se tiču visine izrečene kazne, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u načinu na koji je Kantonalni sud odlučio u vezi s ovim pravnim pitanjem kada je apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Ustavni sud drži da je obrazloženje Kantonalnog suda takvo da se njime osiguravaju garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije kako u odnosu na način na koji je taj sud ocijenio dokaze u tom smislu, tako i u načinu na koji je primijenio relevantne odredbe materijalnog prava koje se odnose na kaznene sankcije i njihovu opću svrhu, te samu svrhu kažnjavanja. Stoga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelacione navode u ovom dijelu.

37. S druge strane, kada je u pitanju primjena instituta uračunavanja pritvora i ranije kazne iz člana 57. stav (1) KZFBiH, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelantu rješenjem Općinskog suda od 23. oktobra 2020. godine bio određen pritvor na temelju odredbe člana 146. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 261. ZKPFBiH, da je apelant lišen slobode 2. novembra 2020. godine i da mu je pritvor ukinut rješenjem Općinskog suda od 19. novembra 2020. godine. Dakle, apelant je u vezi s predmetnim kaznenim djelom proveo u pritvoru 17 dana. Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 57. stav (1) KZFBiH propisano da „Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, […]“. Dakle, citiranom zakonskom odredbom propisana je obaveza uračunavanja u odluku o kazni svakog lišavanja slobode u vezi sa krivičnim djelom. Ustavni sud, međutim, zapaža da u osporenoj presudi Kantonalnog suda nije odlučeno o vremenu koje je apelant proveo u pritvoru pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnoj situaciji došlo do proizvoljne primjene odredbe člana 57. stav (1) KZFBiH, što je dovelo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite navedenog apelantovog ustavnog prava, ukinuti osporenu drugostepenu odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

39. U vezi s prigovorima kojima apelant ukazuje na kršenje načela jednakosti stranaka u postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant navedeni prigovor obrazlaže u kontekstu visine kaznenopravne sankcije koja je izrečena apelantu u odnosu na sankcije izrečene drugim osobama koje su bile optužene u ovom postupku. U pogledu navedenoga Ustavni sud ukazuje da je apelantu kazna izrečena odmjeravanjem olakšavajućih i otežavajućih okolnosti koje su, prema svojoj prirodi, individualne, te je zbog tog razloga apelantovo pozivanje na neravnopravan položaj u odnosu na druga osuđena lica kojima je izrečena kazna u kraćem trajanju neosnovano. Ovo stoga što sud u svakom konkretnom krivičnom predmetu počinitelju kaznenog djela odmjerava kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, koje se u svakom konkretnom slučaju ocjenjuju individualno, u odnosu na svaku optuženu osobu pojedinačno. Suprotno tumačenje dovelo bi do zaključka da svim licima koja su osuđena za isto kazneno djelo treba izreći identičnu kaznu, što nema uporište u pozitivnom zakonodavstvu.

40. Dalje, u pogledu apelantovih navoda da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno iz razloga što nije pozvan na sjednicu Kantonalnog suda na kojoj se odlučivalo o žalbi Tužiteljstva protiv prvostepene odluke, Ustavni sud zapaža da je apelant uz apelaciju u spis dostavio i žalbu Tužiteljstva i odgovor odbrane na tu žalbu. Ustavni sud konstatira da iz navedenih dokumenata proizlazi da ni Tužiteljstvo, niti odbrana nisu, u skladu sa odredbom člana 319. stav (1) ZKPFBiH, tražili da budu obaviješteni o sjednici vijeća Kantonalnog suda, što je pravilno konstatirano u osporenoj drugostepenoj odluci. S obzirom na navedeno, Ustavni sud drži da je Kantonalni sud u konkretnoj situaciji postupio u skladu s odredbom člana 319. stav (8) ZKPFBiH, pa i ove apelantove navode smatra neutemeljenima.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi prilikom odlučivanja o apelantovoj kazni zatvora iskazali proizvoljnost u primjeni odredbe materijalnog prava, konkretno odredbe člana 57. stav (1) KZFBiH.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-546/21 (Z.M.) | Sudska praksa | Aktio