Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2105/22 (E. G.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2105/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-2105/22, rješavajući zahtjev Edina Gadže za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edina Gadže za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Gadžo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senad Bilić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 021351 21 Krž 2 od 9. marta 2022. godine i S1 1 K 021351 17 Kri od 11. juna 2021. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom se odlaže izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja konačne odluke po njegovoj apelaciji.
2. Sud BiH je Presudom broj S1 1 K 021351 17 Kri od 11. juna 2021. godine apelanta proglasio krivim da je, radnjama bliže opisanima pod tačkom (II) 1. i 2. i pod tačkom (III) 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. izreke presude (str. 8.-10. izreke presude), počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva [protivzakonito zatvaranje, mučenje i nečovječno postupanje] iz člana
142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) u vezi sa čl. 22., 23., 24. i 30. stav 1. KZ SFRJ. Za počinjeno krivično djelo, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Istom presudom, na osnovu odredbe člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) apelant je oslobođen od optužbe da je radnjama opisanim u dijelu II izreke presude i to pod tačkom (II) 3. i 4., i tačkom (III) 3., 3a)., 3b) i 11. oslobađajućeg dijela presude počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tač. c), e) i f) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vezi sa čl. 26., 29., 30., 31. i 180. stav 1. istog Zakona. Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH, oštećeni su sa eventualnim imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
3. Sud BiH je Presudom broj S1 1 K 021351 21 Krž 2 od 9. marta 2022. godine, žalbe Tužilaštva BiH i branilaca apelanta (i saoptuženog S.Dž.), izjavljene protiv presude Suda BiH broj S1 1 K 021351 17 Kri od 11. juna 2021. godine, odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i „člana 14. stav 1. i stav 3. tačka e) MPGPP“. Apelant navodi da je postupak koji je protiv njega vođen bio očigledno nepravičan zbog čega je došlo do povrede prava na pravično suđenje. Do navedene povrede je došlo: zbog povrede „principa neposrednosti“ koja se ogleda u izmjeni člana vijeća koje je odlučivalo o njegovoj krivici; zbog zanemarivanja dokaza odbrane koji se tiču uračunljivosti apelanta; zbog zasnivanja presude na dokazima koji nisu izvedeni na glavnom pretresu; te slijedom svega navedenog i zbog arbitrarnog obrazloženja presude.
5. Imajući u vidu povrede pravā na koje je ukazao u apelaciji, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „odlaže izvršenje kazne zatvora apelantu po Presudi Suda BiH broj S1 1 K 021351 17 Kri od 11. juna 2021. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.“
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
10. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da bi se izvršenjem presude (stupanjem na daljnje izdržavanje kazne zatvora) prije donošenja konačne odluke Ustavnog suda, nastavilo sa kršenjem njegovih prava na koja je ukazao u apelaciji. Dakle, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant smatra da njegovi navodi o povredama ljudskih prava učinjenih u predmetnom krivičnom postupku, predstavljaju dovoljnu osnovu i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
11. Pored toga, Ustavni sud podsjeća i da se relevantnim odredbama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera - Službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbama člana 145. ZIKS navedeni uvjeti na temelju kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu ili sa njegovim pristankom na molbu članova uže porodice).
12. Također, Ustavni sud podsjeća da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelant u apelaciji nije naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizlazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uvjet propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, proizlazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u ovakvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić