Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4505/20 (P.B., S.G. i M.B.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4505/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. srpnja 2022. godine, u predmetu broj AP 4505/20, rješavajući apelaciju P.B. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka e), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli P.B., S.G. i M.B. protiv Naredbe Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-6874/20 od 4. prosinca 2020. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. P.B. iz Čitluka, S.G. iz Mostara i M.B. iz Međugorja (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant, apelantica ili apelanti), koje zastupa Danijel Pervan, odvjetnik iz Čitluka, podnijeli su 12. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Krizni stožer) broj 01-33-6874/20 od 4. prosinca 2020. godine.
2. Prvoapelant je roditelj dvoje maloljetne djece koja pohađaju četvrti i peti razred Osnovne škole Čerin, drugoapelant je roditelj maloljetnog djeteta koje pohađa Treću osnovnu školu Mostar, a apelantica je roditelj troje maloljetne djece koja pohađaju prvi, četvrti i šesti razred Osnovne škole Bijakovići.
3. Naredbom Kriznog stožera od 4. prosinca 2020. godine u dijelu VII. Naredbe za obrazovne ustanove između ostalog određeno je da se provođenje nastave u kantonima organizira se uz striktno i kontinuirano pridržavanje preporuka donesenih od strane mjerodavnog zavoda za javno zdravstvo u Federaciji BiH (higijensko-epidemioloških mjera), kao i Preporuci za škole u kontekstu COVID-19 za Školsku godinu 2020/2021 sačinjenu od Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, a koja je sastavni dio te naredbe.
4. U Preporukama za škole u kontekstu COVID-19 za Školsku godinu 2020/2021, između ostalog, preporučena je kombinacija otvaranja škola i odvijanja nastave na daljinu, na način da je preporučeno otvaranje škola za određene uzraste, uz manji broj đaka u grupi, ograničenu interakciju đaka i osoblja, te strogo pridržavanje higijensko-epidemioloških mjera. Zatim, određeno je da je potreban pojačan epidemiološki nadzor u zajednici, što podrazumijeva adekvatan odgovor zdravstvenog sistema, dostupnost testiranja i praćenje kontakata. Također, određeni su Osnovni principi prevencije, u kojima je propisano da škole moraju promovirati održavanje minimalne fizičke udaljenosti od 2m. Preporučene mjere za održavanje fizičke distance uključuju: organizaciju početka i završetka nastave svaki dan tako da u hodnicima i na ulazima i izlazima bude u isto vrijeme prisutan što manji broj đaka; smanjenje broja đaka u grupi/razredu na što manji broj (10-15 đaka po odjeljenju) i onemogućiti nepotrebno miješanje između grupa/razreda; udaljenost i sjedenje mora bili najmanje 2 m; ukidanje velikog odmora, a tijekom malog odmora između časova đaci ne bi smjeli napuštati učionice; skraćenje školskog sata na 30 minuta i ograničiti broj sati dnevno (do 5); otkazivanje okupljanja, sportskih igara i drugih događaja koji stvaraju gužve; u sklopu tjelesnog odgoja preporučuje se izvođenje samo individualnih vježbi te iste organizirati na otvorenom prostoru kada to dopuštaju vremenske prilike.
Apelacioni navodi
5. Apelanti smatraju da je osporenom Naredbom njihovoj djeci povrijeđeno pravo na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te odredbe čl. 6, 18, 28, 29, i 31. Konvencije o pravima djeteta.
6. S tim u vezi, apelanti navode da se skraćenjem školskog sata krše odredbe Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko neretvanskog kantona, te da je u konkretnom slučaju na temelju Naredbe bez valjanog obrazloženja došlo do znatnog skraćivanja trajanja nastavnog sata, kao i broja sati redovite dnevne i tjedne nastave. Također, smatraju da je djeci uskraćeno pravo na korištenje velikog odmora te izlazak iz učionica u vrijeme malog odmora, što utječe na razinu i mogućnost stjecanja znanja od strane učenika. Apelanti dalje smatraju da je Naredbom na njihovu djecu stavljen prekomjeran teret koji se sastoji u faktičkom oduzimanju stvarne mogućnosti obrazovanja i odgoja, bez da je donositelj mjera cijenio jesu li one proporcionalne cilju koji se želji postići te da li i na kakav način takve mjere utječu na ostvarivanje ciljeva, a pogotovo da li se ti ciljevi mogu postići blažim mjerama. Također, apelanti ističu da je očito da se naredbe ne preispituju, već da se donose po načelu „copy-paste“. Ozbiljna kršenja prava njihove djece se sastoje i u izvođenju online nastave za učenike predmetne nastave svakog drugog dana te izvođenju online nastave u trajanju od 10 dana za cijelo razredno odjeljenje u slučaju zaraze COVID-19 virusom samo jednog učenika u razrednom odjeljenju, čak i u slučaju kada nitko od ostalih učenika ne pokazuje nikakve simptome zaraze, obveze nošenja maski prilikom boravka u školi te mjerenju temperature učenika ispred škola.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18 stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda.
8. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Članak 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
10. Ustavni sud prije svega zapaža da je osporeni akt bio donesen u kontekstu borbe protiv zarazne bolesti COVID-19, te da se nesporno radilo o pravno kompleksnom slučaju sa kojim se nadležne vlasti svih razina vlasti u Bosni i Hercegovini, nisu imale ranije priliku susresti. Nesporno je, također, da se radilo i radi o situaciji koja ugrožava sigurnost stanovništva u zdravstvenom smislu, te da je Krizni stožer osporenu Naredbu donio kao opći propis kojim se nastojalo prilagoditi odvijanje nastave Školskoj godini 2020/2021 godini. Dakle, osporena Naredba je donesena kao mjera u borbi protiv pandemije-epidemije COVID-19, a koja se u kontekstu navoda predmetne apelacije ogleda, između ostalog, u obavezi prilagodbe javnih vlasti u pogledu načina izvođenja nastave.
11. Dalje, Ustavni sud podsjeća da okvir Europske konvencije postavljen tako da, između ostalog, pomogne državama da osmisle kako će reagirati na krizne situacije. Dakle, ni sama Europska konvencija, kao ni Ustav Bosne i Hercegovine, se ne može promatrati kao prepreka za poduzimanje mjera kojima se primarno štiti život pojedinaca, odnosno njihovo zdravlje, već ona ima za cilj da se njome osigura da bilo koje mjere koje se poduzmu u ostvarivanju tog cilja budu razmjerne. S tim u svezi, Ustavni sud prije svega konstatira da općenito ne postoji čvrst i jedinstven stav u pogledu svih relevantnih pitanja u vezi pandemije, pa tako ni čvrst zdravstveni, znanstveni stav u pogledu najbolje prakse u suzbijanju širenja navedene zarazne bolesti. S druge strane, postoji opća pozitivna obveza, koja svakako uključuje i javne vlasti u Bosni i Hercegovini, da poduzimaju potrebne i poznate mjere za zdravstvenu zaštitu stanovništva.
12. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o suštinski istom pravnom i činjeničnom pitanju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3667/20 od 10. prosinca 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud je u tome predmetu odlučivao o navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje primjenom određenih pravila iz Kriznog plana pripravnosti i odgovora na pojavu novog korona virusa (COVID-19) od 28. kolovoza 2020. godine, koji su doneseni na temelju naredbi Kriznog stožera i preporukama Zavoda za javno zdravstvo FBIH, među kojima su i Preporuke za škole u kontekstu COVID-19 za školsku 2020/2021. Iz navedenog, Ustavni sud zapaža da se u suštini radi o istim pravnim aktima koji su predmet osporavanja. Ustavni sud dalje podsjeća da je u tome predmetu razmotrio pitanje je li tim odredbama koje se odnose na skraćenje trajanja školskog sata, trajanja dnevne nastave i uvođenje mogućnosti „nastave na daljinu“ došlo do ograničavanja njihovog prava na obrazovanje, što predstavlja preduvjet da bi se moglo razmatrati je li ograničenje sukladno zakonu, teži li legitimnom cilju, te je li proporcionalno ostvarivanju legitimnog cilja.
13. Odlučujući pitanju je li skraćenjem školskog sata došlo do ograničavanja prava na obrazovanje, Ustavni sud je istakao „da bi provedba tih mjera mogla pokretati pitanje je li i u kojoj mjeri došlo do usklađivanja nastavnog plana i programa sa trajanjem nastave, odnosno omogućava li se u takvim okolnostima prijenos znanja i intelektualni razvoj učenika, te je li došlo do smanjenja mogućnosti sudionika da ostvaruju dobiti od primljenog obrazovanja. Međutim, Ustavni sud podsjeća da bi za zaključak da doista postoji ograničavanje prava na obrazovanje u tom pogledu bilo neophodno prezentirati općeprihvaćenu detaljnu stručnu i znanstvenu analizu utemeljenu na pedagoškim standardima koja bi potkrijepila tvrdnju apelanata da nastavni plan i program koji se planiraju za dulje vremensko razdoblje ne mogu biti realizirani i sa kraćim trajanjem školskih sati, odnosno da se apelanti i drugi učenici lišavaju suštine zbog koje je pravo na obrazovanje ustanovljeno, što apelanti u konkretnom slučaju nisu ponudili […]. Pri tome apelanti ne tvrde da su, uslijed primjene tih mjera, imali poteškoća u izučavanju određene materije u školama, ili da su bili preopterećeni, da su bili onemogućeni da dobiju povratne informacije o pitanjima koja su im bila nejasna, da se nalaze u značajnom zaostatku u slijeđenju školskog plana i programa, kašnjenju u zadavanju domaćih zadataka, da su onemogućeni dobiti povratne informacije o radu koji su uložili i slično. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da je navedenim mjerama doista dovedena u pitanje efektivnost ostvarivanja prava na obrazovanje apelanata, odnosno da se skraćenjem školskog sata i maksimalnog dnevnog trajanja nastave narušava suština prava na obrazovanje.“ (ibid., točka 50).
14. S druge strane, kada je u pitanju osporavanje mogućnosti odvijanja „nastave na daljinu“, Ustavni sud je istakao „…iako je u određenoj mjeri inovativna primjena tehnologije doprinijela zaštiti prava na obrazovanje mnogih učenika i studenata, pristup obrazovanju onih koji nisu imali na raspolaganju potrebnu infrastrukturu ili tehničke vještine mogao je biti manje učinkovit. Čak i u slučajevima u kojima su učenici i studenti imali na raspolaganju potrebnu tehnologiju, pristup obrazovanju je mogao biti ograničen na druge načine. Primjerice, moguće je da je bilo poteškoća u podučavanju i kašnjenja u zadavanju domaćih zadataka učenicima, ili da su bili preopterećeni materijom koju su morali savladati samostalno, da su učenici dobivali minimalne povratne informacije o radu koji su uložili, a njihova neposredna interakcija sa nastavnicima i školskim kolegama (ako je uopće postojala) bila je ograničena. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti ni u ovom slučaju ne ukazuju na postojanje bilo koje od navedenih okolnosti uslijed koje bi se moglo ustanoviti da doista postoji ograničavanje tog njihovog prava. […] Pri tome Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo je li i u kojem obimu nastava u odnosu na apelante bila provođena kao „nastava na daljinu“, te zbog čega je konkretno taj vid nastave u kombinaciji sa nastavom u školi mogao ograničavati suštinu prava na obrazovanje ne samo apelanata već objektivno i drugih učenika. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što bi upućivalo na zaključak da su spornim odredbama Kriznog plana garancije ustanovljene pravom na obrazovanje na bilo koji način dovedene u pitanje u odnosu na apelante, odnosno da postoji povreda njihovog prava na obrazovanje…“ (ibid., točka 51)
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se prethodni stavovi i zaključci iz citirane odluke u predmetu broj AP 3667/20 mogu u potpunosti primijeniti i na konkretan slučaj, odnosno apelaciju kojom se suštinski ponovo pokreću ista pitanje o kojima je Ustavni sud već donio odluku (vidjeti također, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 839/21 od 9. lipnja 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud smatra da se navedeni zaključci na identičan način mogu primijeniti i u pogledu navoda apelanata kojima osporavaju mogućnost korištenja malog i velikog odmora, smanjenju broja učenika i nošenja maski, obzirom da nema ništa što objektivno ukazuje da se tim mjerama na bilo koji način ograničilo odnosno uskratilo pravo njihove djece na obrazovanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u konkretnom slučaju podnesena o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić