Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1344/22 (E. K. i Z. K.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Dokazni postupak
  • Materijalna šteta
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1344/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-1344/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Enver Kovač i Zajko Kovač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Enver Kovač i Zajko Kovač protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 P 047448 22 Gž od 31. januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Kovač i Zajko Kovač (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kaknja, koje zastupa Zahid Hadžić advokat iz Visokog, podnijeli su 18. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 P 047448 22 Gž od 31. januara 2022. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 31. januara 2022. godine, obavezana je tužena (Općina Kakanj) da apelantima naknadi na ime materijalne štete iznos od 2.400,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok su apelanti odbijeni sa zahtjevom da sud obaveže tuženu da apelantima na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 24.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je nesporno među strankama da su apelanti suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine. Nadalje, da je na navedenoj nekretnini, koju su oni stekli naslijeđem iza oca, izgrađen stambeni objekat za koji je tužena predniku apelanata rješenjem o odobrenju gradnje skupštine Opštine Kakanj, Opštinske komisije za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove od 27. oktobra 1980. godine izdala odobrenje za izgradnju i dala urbanističku saglasnost za izgradnju objekta. Konačno, da tužena prije izdavanja navedenih saglasnosti i dozvola nije provela ispitivanje tla, te da na izgrađenom objektu postoje oštećenja koja su se počela javljati tokom 2017. godine, zbog čega je prvostepeni sud utvrdio odgovornost tužene shodno odredbi člana 172. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (kojim je propisana da pravna osoba odgovara za štetu koju njen organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi sa obavljanjem svojih funkcija). Kantonalni sud je dalje naveo da je na okolnost štete na stambenom objektu apelanata proveden dokaz vještačenja po vještaku građevinske struke, koji je prema varijanti I nalaza i mišljenja naveo da vrijednost sanacije iznosi ukupno 2.400,00 KM. Također, da je vještak naveo da bi, ukoliko dođe do većih oštećenja, u primjeni bila varijanta II nalaza gdje vrijednost sanacije iznosi 15.750,00 KM, odnosno varijanta III, gdje bi za sanaciju bio potreban iznos od 26.900,00 KM. S tim u vezi je Kantonalni sud istakao da su apelanti na glavnoj raspravi opredijelili tužbeni zahtjev po varijanti III nalaza. Konačno, da iz nalaza i mišljenja vještaka geološke struke proizlazi da na samoj mikrolokaciji nema tragova aktivnog klizišta, ali da postoji manje aktivno klizište na udaljenosti od 40 m od objekta apelanata, te da je tlo uvjetno stabilno do nestabilno za gradnju. Kantonalni sud je zatim naveo da je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva pravilno odlučio kada je apelantima na ime naknade štete dosudio iznos od 2.400,00 KM, odnosno po varijanti I, jer se radi o stvarnim oštećenjima na stambenom objektu, gdje su po nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke pukotine mikronske do 1 mm i gdje se sanacija izvodi po ovoj varijanti, dok su varijante II i III nalaza moguća buduća oštećenja (ukoliko dođe do povećanja oštećenja, odnosno do oštećenja na katu), te da je pravilno prvostepeni sud zaključio da se radi o budućoj neizvjesnoj šteti. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno prihvatio kao stručne i objektivne nalaze i mišljenja vještaka građevinske i geološke struke, te za svoju odluku dao valjano i jasno obrazloženje, i da analiza nalaza i mišljenja vještaka građevinske, odnosno geološke struke, koju su apelanti izvršili u žalbi, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostepenog suda, s obzirom da stranke nemaju tu vrstu kvalifikacije da na takav način cijene provedeni dokaz.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da su redovni sudovi proizvoljno cijenili nalaze i mišljenja vještaka građevinske i geološke struke, kada su utvrdili da je tužbeni zahtjev osnovan do visine iznosa potrebnog za sanaciju prema varijanti I. Naime, apelanti smatraju da je riječ o trajnim oštećenjima koja će se vremenom povećavati i da je sasvim izvjesno da će ista nastati, jer njezin uzrok nije i neće biti uklonjen.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud, kao i prvostepeni sud, u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1344/22 (E. K. i Z. K.) | Sudska praksa | Aktio