Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2679/21 (N.T.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2679/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2679/21, rješavajući apelaciju N.T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela N.T.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 669424 17 P, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu na rješavanju po žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 669424 17 P od 4. novembra 2021. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici N.T.

isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N.T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Advokatsko društvo "Ademović, Nožica i partneri" d.o.o. iz Sarajeva, podnijela je 26. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 669424 17 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 31. marta 2022. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. aprila 2022. godine.

4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici radi eventualnog izjašnjenja 12. aprila 2022. godine. Apelantica je dostavila izjašnjenje 20. aprila 2022. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. F.T., apelantica, I.T. i L.T., kao tužioci, 29. septembra 2017. godine podnijeli su Općinskom sudu tužbu protiv tuženog (Osiguranje „Aura“ iz Banje Luke) radi naknade štete.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 669424 17 P od 13. februara 2018. godine vratio tužiocima, pa tako i apelantici tužbu na ispravku i dopunu, a po kojem su tužioci, pa tako i apelantica postupili 19. februara 2018. godine.

8. Općinski sud je dopisom od 13. marta 2018. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 11. aprila 2018. godine.

9. Općinski sud je dopisom od 27. aprila 2018. godine uputio poziv strankama za pripremno ročište zakazano za 18. septembar 2018. godine, kada je i održano, dok je 1. i 20. novembra 2018. godine održao nastavke pripremnog ročišta, te je 20. novembra 2018. godine zakazao ročište za glavnu raspravu za 11. mart 2019. godine.

10. Općinski sud je rješenjem od 11. januara 2019. godine odredio provođenje medicinskog vještačenja putem Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a spis je preuzet radi izrade nalaza i mišljenja 21. februara 2019. godine.

11. Tuženi je podneskom od 7. marta 2019. godine tražio odgodu ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 11. mart 2019. godine.

12. Općinski sud je 11. marta 2019. godine odgodio ročište za glavnu raspravu zakazano za taj dan i novo ročište za glavnu raspravu zakazao za 16. april 2019. godine.

13. Tuženi je podneskom od 13. marta i 15. aprila 2019. godine tražio odgodu ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 16. april 2019. godine.

14. Vještaci medicinske struke (spec. neurohirurg, spec. ortoped i klinički psiholog) su dostavili nalaz i mišljenje 8. aprila 2019. godine.

15. Općinski sud je 16. aprila 2019. godine odgodio ročište za glavnu raspravu zakazano za taj dan i novo ročište za glavnu raspravu zakazao za 16. maj 2019. godine.

16. Tuženi je podneskom od 19. aprila 2019. godine tražio odgodu ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 16. maj 2019. godine.

17. Vještak saobraćajne struke je 22. aprila 2019. godine preuzeo cio spis radi izrade nalaza i mišljenja, te je 8. maja 2019. godine dostavio nalaz i mišljenje.

18. Općinski sud je 16. maja 2019. godine održao ročište za glavnu raspravu na kome je proveden dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještakā medicinske struke i njihovim saslušanjem, te je 26. juna 2019. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu na kome je proveden dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke i njegovim saslušanjem.

19. Općinski sud je 21. oktobra 2019. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu na kome su izvedeni dokazi nastavljanjem čitanja nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke i njegovim saslušanjem, zatim, saslušanjem jednog svjedoka, kao i apelantice u svojstvu parnične stranke, te je novi nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 4. decembar 2019. godine.

20. Općinski sud je 4. decembra 2019. godine odgodio nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazan za taj dan, jer na ročište nisu pristupila dva svjedoka (pozivi neuredni), a tuženi je ostao kod tih dokaznih prijedloga, pa je nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazan za 7. januar 2020. godine.

21. Općinski sud je 7. januara 2020. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu na kome je izveden dokaz saslušanjem svjedoka M.K., dok svjedok R.K. nije pristupio (dostava neuredna), te je novi nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 10. mart 2020. godine, koji nije održan jer je punomoćnik tuženog podneskom od 9. marta 2020. godine tražio odgodu nastavka ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 10. mart 2020. godine, zbog njegove privremene spriječenosti za rad.

22. Apelantica je 2. jula i 29. oktobra 2020. godine urgirala postupanje Općinskog suda.

23. Općinski sud je dopisom od 16. decembra 2020. godine uputio poziv strankama za nastavak ročišta za glavnu raspravu koji je zakazan za 11. februar 2021. godine, kada je i održan, a na koje nije pristupio svjedok R.K. (dostava neuredna s naznakom dostavljača da je otputovao u inozemstvo), a tuženi je ostao kod tog dokaznog prijedloga, pa je Općinski sud novi nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 12. april 2021. godine, koje nije održano.

24. Općinski sud je dopisom od 19. aprila 2021. godine uputio poziv strankama za nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 5. juli 2021. godine, koje nije održano jer je punomoćnik tuženog podneskom od 2. jula 2021. godine tražio njegovu odgodu, jer je u drugom predmetu pred drugim sudom, u kojem također nastupa kao punomoćnik, već ranije zakazana glavna rasprava za 5. juli 2021. godine.

25. Općinski sud je dopisom od 5. jula 2021. godine uputio poziv strankama za nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 21. septembar 2021. godine, koje nije održano jer je tuženi podneskom od 5. augusta 2021. godine tražio njegovu odgodu.

26. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je taj sud u novembru 2021. godine saznao da je prvotužilac F.T. umro 27. aprila 2021. godine zbog čega je Rješenjem broj 65 0 P 669424 17 P od 4. novembra 2021. godine obustavio parnični postupak u odnosu na naknadu nematerijalne štete koju je potraživao prvotužilac, jer navedena potraživanja ne prelaze na njegove nasljednike, prekinuo postupak u odnosu na materijalnu štetu koju je potraživao prvotužilac, te je odlučio da će nastaviti postupak u odnosu na potraživanja ostalih tužilaca, pa tako i apelantice.

27. Apelantica je 3. decembra 2021. godine izjavila žalbu protiv rješenja od 4. novembra 2021. godine.

28. Općinski sud je dopisom od 4. januara 2022. godine dostavio žalbu na odgovor tuženom, te je dopisom od 4. marta 2022. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje po žalbi.

29. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da predmetni postupak pred Općinskim sudom traje četiri godine i tri mjeseca i da je u fazi glavne rasprave iako se radi o parničnom postupku koji ne pokreće složena činjenična i pravna pitanja, te ističe da je u dva navrata podnosila urgencije u kojima je isticala potrebu hitnog postupanja u tom postupku zbog ličnih okolnosti (teško zdravstveno stanje kao posljedica saobraćajne nesreće) koje su postojale na strani njenog supruga, prvotužioca F.T. Apelantica navodi da su postojali duži periodi pasivnosti između preduzimanja pojedinih procesnih radnji Općinskog suda, te da taj sud udovaljava kojekakvim zahtjevima tuženog za odgodu ročišta, a koji predstavljaju isključivo odugovlačenje postupka. U tom pogledu navodi da se glavna rasprava već treći put odgađa zbog nedolaska svjedoka R.K., koji radi u Njemačkoj, te ističe da je predlagala sudu da se odustane od saslušanja tog svjedoka, već da se pročita njegova izjava iz krivične istrage u povodu istog štetnog dogadaja koju je dao u PS Bihać, a koja se i nalazi u sudskom spisu kao dokaz. Također, navodi da je sve navedeno imalo kao posljedicu da je prvotužilac, suprug apelantice, preminuo 27. aprila 2021. godine čekajući naknadu štete. Apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

31. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je preduzimo sve radnje radi okončanja predmetnog postupka. U tom pogledu je istakao da je većinu dokaza proveo, da je ostalo još da se provede dokaz saslušanjem svjedoka R.K., čije je boravište u Njemačkoj i kojem je više puta pokušana dostava poziva na ročište, te da tuženi insistira na njegovom saslušanju jer je bio neposredni očevidac štetnog događaja. Općinski sud je naveo da su ročišta za glavnu raspravu odgađana na prijedlog tuženog, jer je imao ranije zakazana ročišta pred drugim sudovima u Bosni i Hercegovini o čemu je dostavljao dokaz. Općinski sud je naveo da je spis dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja od 4. novembra 2021. godine, te istakao da će nakon što se spis vrati sa Kantonalnog suda predmet odmah uzeti u rad i preduzeti radnje radi okončanja postupka. U konačnici je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

32. Apelantica je u izjašnjenju navela da Općinski sud u odgovoru na apelaciju ne ukazuje na neosnovanost navoda apelacije, da njegov odgovor ne sadrži niti jedan navod koji bi opravdao postupanje tog suda u periodu od podnošenja tužbe, naročito imajući u vidu činjenicu da se radilo o predmetu u kojem je trebalo postupati „hitno”, a imajući u vidu sve činjenice i okolnosti navedene u apelaciji.

V.Relevantni propisi

33. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

34. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

37. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

38. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

42. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

43. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18).

44. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji treba uzeti u obzir

45. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje četiri godine i 10 mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

46. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi naknade štete. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.

47. Ocjenjujući ponašanje apelantice, Ustavni sud zapaža da apelantica nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je u dva navrata podnescima urgirala postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što hitnije rješavanje predmeta. Budući da apelantica nastoji u parničnom postupku ostvariti pravo na naknadu štete koja je nastala kao posljedica saobraćajne nesreće u kojoj je njen suprug (prvotužilac) zadobio teške tjelesne povrede zbog kojih je kasnije i preminuo, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.

48. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se najveći dio relevantnog perioda koji Ustavni sud ispituje u predmetnoj pravnoj stvari, a to je period od četiri godine i šest mjeseci, odnosi na period postupanja Općinskog suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u tom periodu preduzimao procesne radnje, u smislu da je zakazivao i održavao pripremno ročište i nastavke pripremnog ročišta, odredio prvođenje medicinskog i saobraćajnog vještačenja, te zakazivao i održavao ročište za glavnu raspravu i nastavke ročište za glavnu raspravu, s tim da je uočljivo da je pojedine procesne radnje preduzimao u vremenskim razmacima koji nesumnjivo ukazuju na nepotrebno odugovlačenje parničnog postupka. Naime, nakon što su tužioci, pa tako i apelantica podnijeli tužbu, Općinskom sudu je trebalo pet mjeseci da donese rješenje kojim je vratio tužiocima, pa tako i apelantici tužbu na ispravku i dopunu. Nadalje, u daljnjem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, nakon što je tuženi dostavio odgovor na tužbu, trebalo pet mjeseci da održi prvo pripremno ročište, a nije ponudio opravdanje za tako dug period neaktivnosti. Nadalje, Ustavni sud ima u vidu i činjenicu da je nakon održavanja nastavka ročišta za glavnu raspravu 26. juna 2019. godine Općinskom sudu trebalo četiri mjeseca da održi novi nastavak ročišta za glavnu raspravu 21. oktobra 2019. godine. Konačno, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu, nakon što je 10. marta odgodio nastavak ročišta za glavnu raspravu, zakazan za taj dan, trebalo 11 mjeseci da održi novi nastavak ročišta za glavnu raspravu. Ni za te periode Općinski sud nije ponudio opravdanje. Takvo postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, a što je u pretežnom dijelu utjecalo na sveukupno trajanje postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se postupak po žalbi tužilaca, pa tako i apelantice protiv rješenja od 4. novembra 2021. godine vodi pred tim sudom svega oko četiri mjeseca, računajući od dana dostave spisa predmeta tom sudu, što se, po mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati dugim periodom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako je Općinski sud preduzimao procesne radnje, između pojedinih procesnih radnji tog suda postoje značajni periodi neaktivnosti, za koje taj sud nije ponudio opravdanje, a koji su u pretežnom dijelu utjecali na dužinu trajanja postupka.

49. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelantice na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

50. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji se trenutno vodi pred tim sudom, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u predmetu apelantice. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

51. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

52. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

53. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, imajući u vidu da predmetni postupak traje četiri godine i 10 mjeseci u kojem vremenu je Općinski sud imao periode neaktivnosti, za koje nije ponudio opravdanje, a koji su u pretežnom dijelu utjecali na dužinu trajanja postupka.

55. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2679/21 (N.T.) | Sudska praksa | Aktio