Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3402/21 (Z.K.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3402/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-3402/21, rješavajući apelaciju Z. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Z. K.

zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Foči u predmetu broj 94 0 P 030008 18 I, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Idriz Kamenica advokat iz Sarajeva, podnio je 30. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 94 0 P 030008 18 I.

2. Iz apelacionih navoda proizilazi da je rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 94 0 P 030008 18 I od 29. maja 2019. godine određeno prinudno izvršenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 1168534 10 P od 11. februara 2015. godine kojom je izvršenik Z.P. obavezan da apelantici platiti na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene bolove, na ime pretrpljenih fizičkih bolova, na ime duševnih bolova zbog umanjene opće životne aktivnosti ukupan iznos od 47.700,00 KM, te troškove parničnog i izvršnog postupka u određenom novčanom iznosu, pljenidbom 1/2 plaće koju izvršenik prima od poslodavca bliže označenom u predmetnom rješenju o izvršenju.

3. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 7. juna 2019. godine uložio prigovor.

4. Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizilazi da je apelantica 10. juna 2019. godine Osnovnom sudu uputila urgenciju za ubrzanje postupka.

Apelacioni navodi

5. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da prvostepeni sud nije odlučio o prigovoru izvršenika kao i da nije predmetno rješenje o izvršenju dostavio na provođenje poslodavcu izvršenika. Navodi da Osnovni sud i pored više urgencija nije postupao u skladu sa zakonom čime je, kako navodi, dovedena u pitanje njegova nepristrasnost a njegov rad nije u skladu sa Zakonskim odredbama. „Pošto se radi o šteti koja je nastala usljed torture pripadnika Vojske Republike Srpske kojoj vojsci je pripadao izvršenik a pošto je za takvu štetu odgovorna država po rezoluciji Generalne Skupštine UN predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje prava na suđenje u razumnom roku usljed čega je apelantica onemogućena da ostvari svoju štetu koja je nastala usljed torture te da obaveže Bosnu i Hercegovinu, entitet Republike Srpske da apelantici namiri dosudenu joj pričinjenu štetu“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Relevantni propisi

7. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:

1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Nadležnost za odlučivanje Član 6.

(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak.

(2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.

(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.

(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.

Stupanje na snagu Član 35.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

11. Ustavni sud, dakle, zapaža da je apelantica predmetnu apelaciju podnijela 30. septembra 2021. godine zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u u predmetu broj 94 0 P 030008 18 I. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica nije, shodno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine, prije podnošenja apelacije podnijela Osnovnom sudu zahtjev za ubrzanje postupka u cilju zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno propustila je da iscrpi efikasne pravne lijekove propisane Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3402/21 (Z.K.) | Sudska praksa | Aktio