Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4470/21 (M.B.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4470/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4470/21, rješavajući apelaciju M.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 72. st. (2), (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio M.B.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 024621 18 I od 25. septembra 2018. godine.
Na osnovu člana 72. stav (2) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Gradu Ljubuški, da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za provođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 024621 18 I od 25. septembra 2018.
godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Ljubuški da apelantu M.B. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Ljubuški da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 29. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 024621 18 I od 25. septembra 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Općinskog pravobranilaštva, odnosno Gradskog pravobranilaštva Ljubuški zatraženo je 11. marta 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 21. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Grad Ljubuški, Gradsko pravobranilaštvo Ljubuški (u daljnjem tekstu: Grad Ljubuški) je 21. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Punomoćniku apelanta su 14. juna 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Grada Ljubuškog na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na predmetne odgovore.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 19. aprila 2018. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Općina, odnosno Grad Ljubuški, na osnovu presude Općinskog suda broj 63 0 P 024621 16 P 2 od 28. februara 2017. godine, predlažući prisilnu naplatu potraživanja i to pljenidbom novčanih sredstava na transakcijskom računu izvršenika kod UniCredit Bank d.d. Mostar.
8. Općinski sud je 25. septembra 2018. godine donio rješenje o izvršenju broj 63 0 P 024621 18 I koje rješenje je dostavio strankama u postupku kao i navedenoj banci radi pljenidb sredstava.
9. Na prijedlog apelanta Općinski sud je 23. oktobra 2018. godine donio rješenje kojim je apelanta oslobodio obaveze plaćanja troškova izvršnog postupka.
10. Općinski sud je 4. novembra 2018. godine UniCredit Bank d.d. Mostar obavijestio da je predmetno rješenje o izvršenju postalo pravomoćno i izvršno te je pozvao banku da izvrši prijenos sredstava na račun apelanta odnosno kako je određeno u rješenju o izvršenju, na račun njegovog punomoćnika.
11. UniCredit Bank d.d. je podneskom od 15. marta 2019. godine Općinski sud obavijestila da je postupljeno po navedenom rješenju o izvšenju na način da je isto zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika, a da je preslika rješenja o izvršenju proslijeđena izvršeniku obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta navedene općine provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršenju proračuna, odnosno članom 138. stav 4. ZIP.
12. Općinski sud je 6. septembra 2019. godine apelantu dostavio navedeno izjašnjenje banke.
13. Prema stanju u spisu, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
14. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je kamata dosegla skoro glavni dug slijedom čega smatra da neće biti kazne za kašnjenja pa samim tim i interesa za izmirenje obaveza prema apelantu. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka.
II.Odgovori na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, neveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da predmetno rješenje o izvršenju nije izvršeno zbog ograničenja izvršenja propisanih ZIP-u te da nije moguće ostvariti promptno namirenje apelanta. Naime, odredbom člana 138. stav 4. ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava proračuna grada i općine provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i u skladu sa Zakonom o izvršavanju proračuna. Kada se ova odredba dovede u vezu s izjašnjenjem navedene banke, a o čemu je odmah obaviješten navedeni apelant putem svog punomoćnika, Općinski sud ističe da je vidljivo da sud nema uticaja na dinamiku samog namirenja apelanta nego to ovisi od objektivne mogućnosti, tj. o tome kada će se prema Zakonu o namirenju i Odluci o izvršenju proračuna izvršenja apelant doći na red za namirenje. Navodi da je trenutak namirenja apelanta izvan moći suda, kao i da je Općinski sud u razumnom roku proveo dužne radnje, te predlaže da se apelacija odbaci kao očigledno neosnovana.
16. Grad Ljubuški je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da on kao izvršenik u potpunosti osporava navode iz apelacije. Grad Ljubuški je naveo da se sudski postupak odvijao u razumnim rokovima imajući u vidu da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju, a sve prema traženju apelanta, zatim isto rješenje dostavljeno je financijskoj instituciji odnosno komercijalnoj banci kod koje izvršenik ima otvoren račun, a da bi komercijalna banka na temelju istog otvorila nalog prinudne naplate na računu izvršenika, te isti stavila u red naplate prema zaprimanju. Navodi da su odredbom člana 138. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine uređena ograničenja izvršenja kao i da je na osnovu navedenog jasno da postoji opravdan razlog za neisplatu iznosa određenog u Rješenju o izvršenju. Navodi da postupa u skladu sa članom 138. stav (6) Zakona o izvršnom postupku i u budžetu za svaku godinu predviđa iznos od 0,3% planiranih prihoda za isplate sudskih izvršnih rješenja kao i da se izvršna sudska rješenja isplaćuju prema prvenstvenom redu, kako ih zaprima i u red uvrštava komercijalna banka kod koje izvršenik ima otvoren račun. Budući da prema prvenstvenom redu naplate po izvršnim rješenjima na računu izvršenika ima izvršenja koja su ranije uvrštena u prvenstveni red naplate, navodi da još nije potraživanje po rješenju broj 63 0 P 024621 18 I od 25. septembra 2018. godine isplaćeno apelantu. Smatra da ne postoji odugovlačenje postupka, kako na strani suda, tako ni na strani izvršenika. Naprotiv, i Općinski sud, kao i izvršenik su postupili u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku Federacije BiH. Nesporno je da će potraživanje apelanta, biti isplaćeno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a sve u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH, ali izvršenik je dužan poštivati zakon i isplaćivati izvršna rješenja prema prvenstvenom redu kako su ista teretila račun izvršenika. Navodi da zatezne kamate, a koje predstavljaju imovinu apelanta nisu dosegle glavni dug, te da na taj način nije došlo do umanjenja ili povrede prava na imovinu apelanta. Navodi da je nejasno kakvu je štetu apelant pretrpio, obzirom da je razvidno da ne postoje povrede na koje se poziva u predmetnoj apelaciji kao i da sudski postupci kako parnični, tako ni izvršni nisu bili nerazumno dugog trajanja, zbog čega smatra da je neosnovano potraživanje nematerijalne štete od strane apelanta. Predlaže da apelacija apelanta odbije.
III.Izjašnjenje na odgovor na apelaciju
17. Punomoćniku apelanta su 14. juna 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Grada Ljubuškog na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na predmetne odgovore.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS F BiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3.,4. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
19. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta raznih nivoa javne vlasti razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnosi i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
k) pravo na imovinu.
Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.
Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...] Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda
21. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Grada Ljubuškog, te da nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
22. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da su opšti principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, §§ 38-39, ESLJP 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo kako ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštovanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi ibid., § 39; vidi i R. Kačapor i Ostali protiv Srbije, br. 2269/06 et al., § 114, 15. januar 2008., i Arbačiauskienė protiv Litvanije, br. 2971/08, § 87, 1. mart 2016.). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1. (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005.).
23. Osim toga, prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke u korist aplikanta predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40; Jasiūnienė protiv Litvanije br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003.; i Voytenko protiv Ukrajine br.18966/02, § 53, 29. juni 2004.).
24. Pored navedenog Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu gdje je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i gdje je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud Odluka o dopustivosti i meritumu AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, AP-7101/18 od 12. marta 2019. godine, Djelimična odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 483/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.
26. Evropski sud je u svojoj novijoj praksi razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjebosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli u cilju izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni usvajajući Akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opšte mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona donio Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP-3566/19 i AP-4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP-2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.
27. Međutim, razmatrajući aplikacije koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, Evropski sud je 11. februara 2021. godine donio presude protiv BiH koje su riješene po već ustaljenoj praksi iz presuda Spahić i Kunić. U navedenim presudama je s pozivom na relevantnu praksu utvrđena povreda prava iz člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja sudskih odluka u razumnom roku. U obrazloženjima je ukazano da javna vlast, odnosno Kanton Sarajevo, do donošenja tih presuda nije preduzela sve neophodne mjere da omogući potpuno izvršenje sudskih odluka u razumnom roku. Radi se o presudama Ibrišimović i ostali protiv Bosne i Hercegovine aplikacija br. 15634/20 i dr., Duraković i Kreštalica protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 61555/19 i 61796/19 , te Efendić aplikacija broj 37130/19. Takođe, 15. aprila 2021. godine Evropski sud je donio presudu Crnić i dr. protiv Bosne i Hercegovine aplikacija br. 38070/19 i dr. gdje je iz istih razloga s pozivom na relevantnu praksu usvojio aplikacije zbog neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku. Slijedeći navedenu praksu, Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine, kao i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 545/20 od 9. juna 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Grada Mostara, te Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2985/20 od 8. septembra 2021. godine, koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Općine Vareš (dostupne na www.ustavnisud.ba) , kojim je usvojio predmetne apelacije obuhvaćene navedenim odlukama, imajući u vidu da Kanton Sarajevo, odnosno Grad Mostar i Općina Vareš nisu izvršili ranije date naloge tako što bi usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret njihovih budžeta izvršavaju u razumnom roku, te je naložio Kantonu Sarajevo, odnosno Gradu Mostaru i Općini Vareš da uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, odnosno Grada Mostara i Općine Vareš naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku. Pitanje neizvršenja rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju
28. Ustavni sud zapaža da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno 25. septembra 2018. godine, kao i da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci radi zapljene novčanih sredstava izvršenika, a zatim je banci 4. novembra 2018. godine dostavio i pravomoćno i izvršno rješenje o izvršenju.
29. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Grad Ljubuški nije u predmetnom odgovoru na apelaciju naveo u kom roku apelant, kao imaoc sudske odluke na teret budžeta tog grada može očekivati realizaciju svog potraživanja odnosno u konkretnom slučaju Grad Ljubuški nije predočio mjere koje preduzima u cilju iznalaženja sistemskog rješenja problema neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku za sve imaoce sudskih odluka na teret budžeta tog Grada. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Grad Ljubuški u predmetnom odgovoru na apelaciju naveo da postupa u skladu sa članom 138. stav (6) Zakona o izvršnom postupku i u budžetu za svaku godinu predviđa iznos od 0,3% planiranih prihoda za isplate sudskih izvršnih rješenja kao i da se izvršna sudska rješenja isplaćuju prema prvenstvenom redu, kako ih zaprima i u red uvrštava komercijalna banka kod koje izvršenik ima otvoren račun, međutim, nije obavijestio Ustavni sud koliko ima neizvršenih odluka na teret budžeta tog grada, te na kom je mjestu po hronološkom redu apelant i kad bi mogao očekivati izvršenje svoje odluke, što znači da je mogućnost realizacije apelantovog potraživanja i dalje neizvjesna, a tako i drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta Grada Ljubuškog.
30. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da Grad Ljubuški u odgovoru na apelaciju nije naveo da je usvojio Akcioni plan kojim bi se omogućilo izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog Grada u razumnom roku, niti je preduzeo neke mjere s ciljem izvršenja svoje pozitivne obaveze zaštite ljudskih prava imaoca sudskih odluka na teret budžeta tog grada.
31. Ustavni sud podsjeća da je odlučujući o sličnom ustavno-pravnom pitanju, neizvršenju sudske odluke na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku zbog propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu i usvoji adekvatne i dovoljne mjere da imaoci sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku namire svoje potraživanje u Odlukama o dopustivosti i meritumu br. AP-2524/20 od 5. maja 2021. godine, AP-545/20 od 9. juna 2021. godine i AP- 2985/20 od 8. septembra 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio odgovarajućoj javnoj vlasti da u cijelosti preuzme svoju ulogu i uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.
32. S obzirom da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na slično pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenim odlukama, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoje odluke br. AP-2524/20 od 5. maja 2021. godine, AP-545/20 od 9. juna 2021. godine i AP-2985/20 od 8. septembra 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba).
33. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu ranije navedenu noviju praksu Evropskog suda koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa javne vlasti u razumnom roku, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije, jer neprovođenjem rješenja o izvršenju u dužem periodu (od oko četiri godine), te nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg vremenskog perioda u cilju potpunog izvršenja pravosnažne odluke, nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu svakog korisnog efekta i onemogućile apelanta da dobije novac na koji ima pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci.
34. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Grada Ljubuškog u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava apelantu i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Ljubuškog naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku
35. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Grada Ljubuškog u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Ljubuškog naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr. i Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.) dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužan platiti Grad Ljubuški, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije.
40. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nadležna javna vlast nije preduzimala neophodne mjere u cilju izvršenja pravosnažne odluke tokom dužeg vremenskog perioda, kako bi omogućila da apelant, i drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta Grada Ljubuškog, dobije novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci, čime je apelantu prekršeno ustavno na pravično suđenje i imovinu.
41. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Grada Ljubuškog u cijelosti preuzmu svoju ulogu i omoguće apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Ljubuškog naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.
42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 72. st. (2), (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić