Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2263/22 (DŽ.Ć.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

  • Protek roka
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2263/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-2263/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Dž. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. a) i c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dž. Ć.

protiv Dopisa Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 I 005223 16 I 4 od 18. aprila 2022. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dž. Ć.

protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 001846 15 Rev 2 od 30. juna 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. D. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 17. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Dopisa Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 I 005223 16 I 4 od 18. aprila 2022. godine i Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 001846 15 Rev 2 od 30. juna 2015. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „privremeno obustavio postupak protivizvršenja koji se provodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 83 0 I 005223 16 I 4 do konačne odluke o ovoj apelaciji“. Parnični postupak okončan osporenom presudom Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine

2. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 001846 07 P od 25. marta 2009. godine obavezana je tužena (Republika Srpska, Osnovni sud u Bijeljini) da apelantu, na ime neisplaćenog regresa za godišnji odmor u 2006. godini, isplati iznos od 1.200,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tužena da apelantu, na ime putnih troškova pobliže naznačenih izrekom predmetne presude, za period od 8. marta 2004. godine do 14. novembra 2008. godine, isplati iznos od 16.478,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 25. marta 2009. godine, Okružni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj 83 0 P 001846 09 Gž od 24. septembra 2009. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je obavezao tuženu da apelantu, na ime putnih troškova, isplati iznos od 16.478,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 24. septembra 2009. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 83 0 P 001846 09 Rev od 14. juna 2011. godine predmetnu reviziju usvojio i preinačio osporenu presudu Okružnog suda na način da je odbio žalbu apelanta izjavljenu protiv presude Osnovnog suda od 25. marta 2009. godine, te je navedenu presudu potvrdio u odbijajućem dijelu.

5. Odlukom Ustavnog suda broj AP-3466/11 od 15. aprila 2015. godine Ustavni sud je usvojio apelaciju apelanta podnesenu protiv presude Vrhovnog suda od 14. juna 2011. godine, te, između ostalog, ukinuo navedenu presudu Vrhovnog suda i predmet vratio tom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku.

6. Vrhovni sud je, u izvršenju Odluke Ustavnog suda broj AP-3466/11 od 15. aprila 2015. godine, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 24. septembra 2009. godine, Presudom broj 83 0 P 001846 15 Rev 2 od 30. juna 2015. godine predmetnu reviziju djelimično usvojio i nižestepene presude ukinuo u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu apelanta za isplatu na ime troškova prevoza za period od 8. marta 2004. godine do 31. maja 2006. godine, te je u tom dijelu tužbu odbacio kao neblagovremenu, dok je u preostalom dijelu, u kojem je tužena obavezana da apelantu na ime troškova prevoza za period od 1. juna 2006. godine do 14. novembra 2008. godine isplati iznos od 8.494,00 KM reviziju odbio kao neosnovanu.

7. Apelant je u obrascu predmetne apelacije naveo da je osporenu presudu Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine primio 4. septembra 2015. godine.

Postupak protivizvršenja u okviru kojeg je Osnovni sud apelantu uputio osporeni dopis od 18. aprila 2022. godine

8. Rješenjem o protivizvršenju Osnovnog suda od 7. maja 2014. godine dozvoljeno je protivizvršenje na način pobliže naznačen u prijedlogu za protivizvršenje koji je protivtražilac izvršenja (Republika Srpska, Osnovni sud u Bijeljini) podnio tom sudu na osnovu izvršne isprave, presude Vrhovnog suda od 14. juna 2011. godine (radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 29.580,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom, koji je apelantu isplaćen na osnovu presude Okružnog suda od 24. septembra 2009. godine).

9. Podneskom protivtražioca izvršenja od 26. aprila 2016. godine protivtražilac izvršenja je potraživani iznos od 29.580,70 KM umanjio za iznos od 8.494,00 KM (imajući u vidu presudu Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine).

10. Postupajući po prijedlogu apelanta za obustavu postupka protivizvršenja od 12. januara 2022. godine, Osnovni sud je Dopisom broj 83 0 I 005223 16 I 4 od 18. aprila 2022. godine obavijestio apelanta da se tražilac protivizvršenja protivi obustavi predmetnog postupka protivizvršenja, te da, kako se nisu stekli uslovi iz člana 63. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (kojim je propisano da će se izvršenje obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta) taj sud ne može udovoljiti prijedlogu apelanta da se obustavi predmetni postupak protivizvršenja.

Apelacioni navodi

11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant takođe navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te ističe povredu Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Sporazum o izbjeglicama i prognanicima) i povredu slobode kretanja roba i usluga iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da je Vrhovni sud, u postupku donošenja osporene presude tog suda od 30. juna 2015. godine, pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise, radi čega od Ustavnog suda traži da ukine osporenu presudu, te traži da Ustavni sud „ukine“ i dopis Osnovnog suda od 18. aprila 2022. godine.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

Nenadležnost Ustavnog suda, u odnosu na dopis Osnovnog suda od 18. aprila 2022. godine

13. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.

14. Ustavni sud ukazuje da apelant predmetnom apelacijom osporava dopis Osnovnog suda kojim je taj sud obavijestio apelanta da ne može udovoljiti njegovom zahtjevu za obustavu postupka protivizvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine, AP-614/21 od 7. aprila 2021. godine i AP-961/22 od 20. aprila 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, nedopuštena, jer Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje. Protek roka, u odnosu na presudu Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine

15. S obzirom na to da je apelant je u obrascu predmetne apelacije naveo da je osporenu presudu Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine primio 4. septembra 2015. godine, a da je predmetnu apelaciju apelant podnio Ustavnom sudu 17. juna 2022. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda od 30. juna 2015. godine.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2263/22 (DŽ.Ć.) | Sudska praksa | Aktio