Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-690/21 (S. Z. i drugi)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-690/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-690/21, rješavajući apelaciju Stipe Zovka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stipe Zovka, Roberta Milasa, Nikole Stanića i Miroslava Ivankovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 424095 20 Rev od 21. decembra 2020. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 424095 16 Rsž od 8. jula 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 424095 14 Rs od 9.

oktobra 2015. godine zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Stipe Zovko iz Širokog Brijega, Robert Milas iz Ljubuškog, Nikola Stanić iz Mostara i Miroslav Ivanković iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnijeli su 4. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 424095 20 Rev od 21. decembra 2020. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 424095 16 Rsž od 8. jula 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 424095 14 Rs od 9. oktobra 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 424095 14 Rs od 9. oktobra 2015. godine obavezana je je FBiH, Sudska policija FBiH (u daljnjem tekstu: tužena) da na ime razlike plaća po osnovi uvećanja bruto satnica zbog uvećanja životnih troškova i na ime razlike naknada za minuli rad za period od 1. aprila 2011. do 31. marta 2014. godine isplati apelantima određene novčane iznose, sa zakonskim zateznim kamatama, te da im nadoknadi troškove parničnog postupka (sve bliže navedeno u izreci presude).

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 424095 16 Rsž od 8. jula 2020. godine odbijena je žalba apelanata (u dijelu koji se odnosi na troškove postupka), dok je žalba tužene uvažena, preinačena prvostepena presuda tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanata. Drugostepenom presudom odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Apelanti su 3. augusta 2020. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 424095 16 Rsž od 8. jula 2020. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu, broj AP-2800/20 od 16. novembra 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio navedenu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine. Istom odlukom, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Stipe Zovka, Roberta Milasa, Nikole Stanića i Miroslava Ivankovića podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Rješavajući po reviziji apelanata izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 424095 20 Rev od 21. decembra 2020. godine, kojim je revizija odbačena kao nedozvoljena.

6. U obrazloženju odluke Vrhovnog suda, između ostalog, navedeno je da u predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude za apelante iznosi određene iznose, bliže označene u obrazloženju rješenja, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) nije ostvaren, pa revizija kao vanredni pravni lijek nije dopuštena. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da odlučivanje o predmetnoj reviziji ne bi imalo utjecaja na usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu pravilnu primjenu prava u drugim slučajevima, zato što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, a odluka drugostepenog suda je zasnovana na pravnom shvatanju Vrhovnog suda izraženom o spornom pravnom pitanju u odluci od 27. januara 2017. godine, pa nema osnova za dopuštanje revizije ni po odredbama člana 237. stav 3. ZPP. Također, ukazano je da odluka Vrhovnog suda od 5. decembra 2017. godine na koju se revizija poziva ne predstavlja stav Vrhovnog suda, nego se radi o stavu koji je shodno utvrđenom činjeničnom stanju izražen u pojedinačnoj presudi tog suda koja je donesena prije izraženog pravnog shvatanja Vrhovnog suda po tom pitanju, pa ta odluka u skladu sa naprijed navedenim ne može biti osnov za predlaganje izuzetne revizije po odredbama člana 237. stav 3. ZPP.

7. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelanti povredu navedenih prava vide u proizvoljnoj primjeni relevantnih procesnih i materijalnih zakonskih propisa i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Također, u odnosu na navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku apelanti su ukazali da se radi o pravima iz radnih odnosa. Potom, da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 1. aprila 2014. godine, da je prvostepena presuda donesena 9. oktobra 2015. godine, te da je konkretni postupak okončan presudom drugostepenog suda od 8. jula 2020. godine. Apelanti traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka isplate iznosi od po 1.000,00 KM

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

9. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine.

10. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su apelanti, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 3. augusta 2020. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine, koji je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2800/20 od 16. novembra 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojena navedena apelacija i utvrđena povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine, dok je odbijena kao neosnovana apelacija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda od 8. jula 2020. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2800/20 riješio apelaciju apelanata koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-2800/20 od 16. novembra 2021. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-690/21 (S. Z. i drugi) | Sudska praksa | Aktio