Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4725/20 (J. K. i F. A.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4725/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-4725/20, rješavajući apelaciju Jovanke Kabanica i Fadila Abaza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Kabanica i Fadila Abaza podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 378176 17 Gž 2 od 6. oktobra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovanka Kabanica iz Kopra, Republika Slovenija i Fadil Abaz iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica i apelant ili apelanti), koje zastupa Edina Jahić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 378176 17 Gž 2 od 6. oktobra 2020. godine.
2. Apelanti su 13. septembra 2013. godine podnijeli tužbu protiv „HS“ d.o.o. Sarajevo i E. H. (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi ili tuženi) radi poništenja skupštinske odluke. Presudom Općinskog suda u Sarajevu od 9. februara 2017. godine apelanti su u cijelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se poništi odluka skupštine prvotuženog (od 9. augusta 2013. godine) o usvajanju finansijskog plana za 2013. godinu u dijelu u kojem je usvojen finansijski plan prvotuženog za 2013. godinu, a koji se odnosi na dio u kojem su pod „rashodima“ (tačka V) usvojeni troškovi zakupa optičke infrastrukture u planiranoj visini od 800.000,00 KM, dok su apelanti obavezani da tuženim naknade troškove postupka.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 6. oktobra 2020. godine žalba apelanata je djelomično uvažena i preinačena je prvostepena presuda na način da se tužba apelanata odbacuje, dok je u preostalom dijelu odbijena žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje o troškovima postupka.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud nesporno utvrdio da su suvlasnici udjela u temeljnom kapitalu prvotuženog apelantica sa 30% udjela, M.H. sa 12% udjela i drugotuženi sa 58% udjela, da je ukupan iznos osnovnog kapitala predstavljen u Skupštini društva sa 100 glasova i da svaki član društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu, kao i da društvo ima skupštinu koju čine svi članovi društva. Također, prvostepeni sud je utvrdio da prvotuženi ima statut kojim je propisao upravljanje društvom, te odlučivanje o svim ili pojedinim pitanjima bez sazivanja skupštine pismenim glasanjem, tako što se članovima društva dostavljaju pismeni prijedlozi sa obrazloženjem i ostavlja rok za odgovor od najmanje osam dana, a za člana koji se ne izjasni smatra se da je glasao protiv prijedloga. Kantonalni je sud istakao da je dalje utvrđeno da je apelantima 14. juna 2013. godine dostavljen poziv za pismeno izjašnjenje članova društva bez sazivanja sjednice skupštine, kojim su apelanti pozvani da se u roku od 15 pismeno izjasne (glasaju) za predloženi dnevni reda za koji je potrebno izvršiti pismeno izjašnjenje, a u kojem se između ostaloga trebalo izjasniti o usvajanju finansijskoga plana za 2013. godinu, te da su navedeni poziv apelanti primili 17. i 27. juna 2013. godine. Kantonalni je sud istakao da je prvostepeni sud nesporno utvrdio da je odluka o usvajanju finansijskoga plana prvotuženog donesena 9. augusta 2013. godine, koju odluku su apelanti zaprimili 14. i 19. augusta 2013. godine. U vezi s tim je istaknuto da je odredbom člana 346. Zakona o privrednim društvima (u daljnjem tekstu: ZPD) propisano da član društva ima pravo pobijati odluku skupštine protiv koje je glasao kod nadležnoga suda u roku od 30 dana od dana donošenja odluke, te da se radi o prekluzivnom roku nakon kojeg prestaje pravo na ostvarivanje sudske zaštite i koji teče od dana donošenja odluke a ne od dana prijema odluke od strane članova skupštine. Obzirom da su apelanti tužbu u konkretnom predmetu podnijeli 13. septembra 2013. godine, Kantonalni sud je zaključio da je tužba podnesena izvan navedenog zakonskog roka odnosno, da je prvostepeni sud trebao da odbaci tužbu kao neblagovremenu primjenom odredbe člana 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom Kantonalnog suda preinačena prvostepena odluka tako da je odbačen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se poništi odluka skupštine prvotuženog u dijelu u kojem je odlučivano o usvajanju finansijskog plana (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti AP-427/21 od 3. marta 2021. godine, tačka 7). S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima ili obvezama apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić