Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2272/21 (B. O.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2272/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-2272/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Bajro Obradović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Bajro Obradović zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Bajro Obradović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg je zastupao Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 25. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. Apelant je 20. augusta i 4. oktobra 2021. godine dostavio podneske u kojima je naveo da Semir Kajtaz ništa ne radi u njegovo ime, zatražio da Ustavni sud „obustavi sve radnje Semiru Kajtazu i njegovim saradnicima iz Mostara po pitanju tužbi, apelacija i ostalih predmeta...“, te urgirao postupanje Ustavnog suda.

2. Služba za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba) je Rješenjem broj UP-I-06/4-43-212/07 od 11. juna 2010. godine odbila kao neosnovan apelantov zahtjev od 11. januara 2007. godine za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida po osnovu oštećenja zadobivenih tokom rata.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Službe, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je Rješenjem broj UP-II-03-41-1068/10 od 31. januara 2011. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu.

4. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi poništenja rješenja Ministarstva od 31. januara 2011. godine.

5. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 005256 11 U od 23. maja 2012. godine uvažio tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 31. januara 2011. godine i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak.

6. U ponovnom postupku Ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-03-41-632/12 od 23. augusta 2013. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe od 11. juna 2010. godine.

7. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja rješenja Ministarstva od 23. augusta 2013. godine.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 009351 14 U od 19. marta 2014. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 23. augusta 2013. godine, kao i prvostepeno rješenje Službe od 11. juna 2010. godine, te predmet vratio Službi na ponovni postupak.

9. Apelant je 4. februara 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida koji se vodio pred Službom u predmetu broj UP-I-06/4-43-212/07. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-521/15.

10. Ustavni je sud na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-521/15 kojom je usvojio apelaciju od 4. februara 2015. godine i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, te naložio Službi da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, dok je Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona naložio da apelantu zbog neokončanja upravnog postupka u razumnom roku isplati iznos od 1.350,00 KM.

Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-521/15 od 8. decembra 2015. godine

11. Iz odgovora na apelaciju Službe proizlazi da je Služba u ponovnom postupku Rješenjem broj UP-I-06/4-43-212/07 od 15. decembra 2015. godine odbila apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

12. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Službe od 15. decembra 2015. godine.

13. Ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-03-41-42/16 od 13. juna 2016.godine odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe od 15. decembra 2015. godine.

14. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja rješenja Ministarstva od 13. juna 2016.godine i rješenja Službe od 15. decembra 2015. godine.

15. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 013467 16 U od 6. septembra 2017. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 13. juna 2016. godine i rješenje Službe od 15. decembra 2015. godine, te predmet vratio Službi na ponovno rješavanje.

16. U ponovnom postupku Služba je Rješenjem broj UP-I-06/4-43-212/07 od 19. decembra 2017. godine odbila apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

17. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Službe od 19. decembra 2017. godine.

18. Ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-03-41-19/18 od 20. septembra 2018. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe od 19. decembra 2017. godine.

19. Apelant je tužbom 29. oktobra 2018. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja rješenja Ministarstva od 20. septembra 2018. godine.

20. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015984 18 U od 11. marta 2020. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu.

21. Iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda proizlazi da je apelant presudu Kantonalnog suda od 11. marta 2020. godine zaprimio 11. maja 2020. godine.

22. Apelant je 27. augusta 2020. godine podnio Kantonalnom sudu zahtjev za ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda od 11. marta 2020. godine.

23. Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 U 015984 20 Uvl od 3. septembra 2020. godine odbacio apelantov zahtjev.

24. Prema stanju apelacionog spisa predmetni postupak je okončan.

Apelacioni navodi

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je još 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, da taj postupak traje skoro 15 godina i da još nije dovršen. Dalje navodi da je nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 19. marta 2014.godine više puta slao urgencije da se predmet uzme u rad, ali da do dana podnošenja apelacije nije dobio nikakvu odluku. Također navodi da trpi duševne bolove zbog neizvjesnosti oko konačnog ishoda i neuobičajeno dugog trajanja postupka koji nema izgleda na skori završetak, jer nadležni upravni organ treba da sprovede novi postupak po uputama iz odluke Kantonalnog suda. Odgovori na apelaciju

26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je upravni spor koje se vodio pred tim sudom u predmetu broj 07 0 U 015984 18 U po apelantovoj tužbi radi poništenja rješenja Ministarstva završen presudom tog suda od 11. marta 2020.godine, koju je apelant zaprimio 11. maja 2020.godine. Također je naveo da je apelant 28. augusta 2020.godine podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koji je odbačen Rješenjem tog suda broj 07 0 U 015984 20 Uvl 3. septembra 2020.godine, te u prilogu dostavio navedene odluke.

27. Ministarstvo je navelo da su neosnovani apelantovi navodi te predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

28. Služba je istakla, između ostalog, da su netačni apelantovi navodi da apelant poslije donošenja Presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 009351 14 U od 19. marta 2014. godine do podnošenja predmetne apelacije "nije dobio nikakvu odluku", te da postupak pokrenut po zahtjevu apelanta 2007. godine "do danas nije dovršen". U tom pogledu Služba je navela tok postupka nakon donošenja Presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 009351 14 U od 19. marta 2014. godine do njegovog okončanja donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 015984 18 U od 11. marta 2020. godine, te u prilogu dostavila i fotokopije odluka donesenih u tom periodu.

29. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja postupka priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. Apelant navodi da je još 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, da taj postupak traje skoro 15 godina i da još nije dovršen. Dalje navodi da je nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 19. marta 2014. godine više puta slao urgencije da se predmet uzme u rad, ali da do dana podnošenja apelacije nije dobio nikakvu odluku. Također navodi da trpi duševne bolove zbog neizvjesnosti oko konačnog ishoda i neuobičajeno dugog trajanja postupka koji nema izgleda za skori završetak, jer nadležni upravni organ treba da sprovede novi postupak po uputama iz odluke Kantonalnog suda, te ističe da mu je zbog neokončanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje.

31. Međutim, iz odgovora na apelaciju Službe proizlazi da je u predmetnom postupku nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 19. marta 2014.godine Služba u dva navrata donosila odluke, da je Ministarstvo u dva navrata odlučivao o apelantovim žalbama izjavljenim protiv odluka Službe. Nadalje, proizlazi da je Kantonalni sud, odlučujući u upravnom sporu po tužbama apelanta, donio dvije presude i to Presudu broj 07 0 U 013467 16 U od 6. septembra 2017. godine kojom je poništio rješenje Ministarstva od 13. juna 2016. godine i rješenje Službe od 15. decembra 2015. godine, te predmet vratio Službi na ponovno rješavanje, te Presudu broj 07 0 U 015984 18 U od 11. marta 2020. godine kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu podnesenu radi poništenja rješenja Ministarstva od 20. septembra 2018. godine, a kojom je predmetni postupak okončan. Nadalje iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda proizlazi da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 015984 18 U od 11. marta 2020. godine zaprimio 11. maja 2020. godine, te da je 27. augusta 2020. godine podnio Kantonalnom sudu zahtjev za ponavljanje postupka okončanog Presudom tom suda broj 07 0 U 015984 18 U od 11. marta 2020. godine, a koji je Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 015984 20 Uvl od 3. septembra 2020. godine odbačen, pa Ustavni sud zaključuje da je apelant, prilikom podnošenja predmetne apelacije, propustio da obavijesti Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom koje se odnose na okončanje konkretnog postupka. Dakle, i pored toga što je Kantonalni sud prije podnošenja predmetne apelacije donio presudu 11. marta 2020. godine kojom je okončan predmetni postupak, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da konkretni postupak traje skoro 15 godina i da još nije dovršen, da je nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 19. marta 2014.godine više puta slao urgencije da se predmet uzme u rad, ali da do dana podnošenja apelacije nije dobio nikakvu odluku.

32. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka okončanog 11. marta 2020. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje apelantove stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu njegovih ustavnih prava. Iz takvog ponašanja apelanta nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, navodeći da predmetni postupak nije okončan, iako je okončan prije podnošenja apelacije, nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Ustavni sud podsjeća da se u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5734/18 od 17. jula 2019. godine, AP-580/20 od 22. decembra 2020. godine, AP-542/20 od 12. januara 2021. godine, AP-1520/20 od 8. septembra 2021. godine i AP-3553/20 od 9. februara 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

33. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2272/21 (B. O.) | Sudska praksa | Aktio