Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3735/21 (J. J.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3735/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-3735/21, rješavajući apelaciju Jovana Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jovan Jovanović zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči kao predmet broj 86 0 I 030596 20 I, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovan Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Ilija Andrić advokat iz Modriče, podnio je 1. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 86 0 I 030596 20 I.
2. Apelant je 27. januara 2020. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (J.M.). Osnovni sud je 11. juna 2020. godine donio rješenje o izvršenju broj 86 0 I 030596 20 I, protiv kojeg rješenja je 24. juna 2020. godine Osnovnom sudu uložen prigovor od strane trećeg lica kao i od izvršenika, na koje prigovore je 15. jula 2020. godine dostavljen odgovor od strane apelanta.
3. Osnovni sud je 28. februara 2021. godine predmetni spis dostavio Osnovnom sudu u Šamcu, zbog fomiranja institucije. Osnovni sud u Šamcu je 29. marta 2021. godine predmetni spis vratio Osnovnom sudu.
4. Osnovni sud je 30. marta 2021. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor trećeg lica uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju kao i prigovor izvršenika te je obustavio izvršenje u cijelosti kao nedopušteno i ukinuo sve provedene radnje, na koje rješenje je 30. marta 2021. godine uložena žalba od strane apelanta.
5. Osnovni sud je 25. maja 2021. godine Okružnom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) dostavio spis na nadležno postupanje. Okružni sud je 17. juna 2021. godine donio rješenje kojim je žalbu apelanta uvažio, rješenje Osnovnog suda od 30. marta 2021. godine ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak.
6. Apelant je 4. avgusta 2021. godine Osnovnom sudu uputio zahtjev za donošenje odluke po prigovoru izvršenika i trećeg lica.
7. Osnovni sud je 20. avgusta 2021. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanta da uredi novi prijedlog za izvršenje na način da predloži drugo sredstvo/predmet izvršenja. Apelant je 26. avgusta 2021. godine Osnovnom sudu dostavio izjašanjenje na navedeni zaključak suda.
8. Apelant je 10. septembra 2021. godine Osnovnom sudu uputio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, koji zahtjev je rješenjem predsjednika suda od 6. oktobra 2021. godine odbijen kao neosnovan.
9. Osnovni sud je 14. decembra 2021. godine donio rješenje kojim je predmetni izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Protiv navedenog rješenja apelant je 21. decembra 2021. godine podnio žalbu, koju žalbu je Osnovni sud 3. februara 2022. godine dostavio izvršeniku i na koju žalbu je 15. februara 2022. godine izvršenik dostavio svoj odgovor.
10. Postupak je u toku.
Apelacioni navodi
11. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i odredaba čl. 8 i 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
12. Apelant navodi da je postupajući sudija u predmetnom izvršnom postupku rješenjem o izvršenju dozvolio predloženo izvršenje na predmetu izvršenja-novčanom potraživanju izvršenika, a koje potraživanje je predmet namirenja u drugom izvršnom postupku kod istog suda i koji je zaveden pod CMS brojem 52800, u kojem je tražilac izvršenja upravo izvršenik, a koji predmet je već u fazi prodaje nekretnine na kojoj se izvršenje sprovodi. Navodi da je postupajući sudija po službenoj dužnosti trebao dostaviti predmetno rješenje o izvršenju, u izvršni predmet CMS broj 52800, i izvršeniku, kako bi se sproveo prenos predmetnog potraživanja i apelant stekao založno pravo na potraživanju izvršenika. Takođe navodi da je 4. avgusta 2021. godine podnio i hitan zahtjev Osnovnom sudu za donošenje odluke po prigovorima izvršenika i trećeg lica, shodno drugostepenom rješenju suda, međutim da Osnovni sud po istom nije postupio, a posebno, kako navodi, nije postupio po jasnim uputama iz obrazloženja rješenja drugostepenog suda od 17. juna 2021. godine, za rješavanje o prigovorima izvršenika i trećeg lica. Navodi da se „hitnost ovog postupka ogleda u tome što se u drugom postupku, gdje se izvršenik pojavljuje kao tražilac izvršenja, već vodi postupak oko prodaje predmetnog poslovnog prostora, na kojem je doneseno rješenje Osnovnog suda da se zabranjuje kako izvršeniku u ovom predmetu, tako i drugim izvršenicima, gdje se izvršenik pojavljuje kao tražilac izvršenja, da izvrše isplate novčanog potraživanja u određenom novčanom iznosu, a izvršeniku se zabranjuje takođe i da potraživanje u ovom dijelu naplati i da njime inače raspolaže“. Navodi da postupanje uređujućeg sudije u ovom izvršnom predmetu, u vidu neprihvatanja uputa višeg suda, direktno kršenje pravila sudskog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da postupanjem Osnovnog suda u ovom predmetu nisu ozbiljno i teško ugrožena i narušena zagarantovana prava i slobode, a posebno pravo na pravičan postupak u građanskim stvarima, kao i pravo na imovinu, kako se to navodi u apelaciji. Osnovni sud napominje da je 4. januara 2022. godine došlo do promijene postupajućeg sudije zbog njegovog odlaska u penziju.
14. Punomoćniku apelanta je 23. marta 2022. godine dostavljen odgovor Osnovnog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Osnovnog suda Relevantni propisi
15. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:
1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Nadležnost za odlučivanje Član 6.
(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak.
(2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.
(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.
(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.
Stupanje na snagu Član 35.
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
19. Ustavni sud, dakle, zapaža da je apelant predmetnu apelaciju podnio 28. oktobra 2021. godine zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 86 0 I 030596 20 I. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije, shodno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine, prije podnošenja apelacije podnio Osnovnom sudu zahtjev za ubrzanje postupka u cilju zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno propustio je da iscrpi efikasne pravne lijekove propisane Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić