Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1387/22 (R. P.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nematerijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Materijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1387/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1387/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Rijad Puljarga, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rijad Puljarga protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 Mal 097406 21 Gž od 8. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Rijad Puljarga (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Hajrudin Pokvić advokat iz Bugojna, podnio je 23. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 Mal 097406 21 Gž od 8. marta 2022. godine.
2. U postupku koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da sud obaveže tuženog (N.G.) da mu na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je među parničnim strankama nesporno da je 17. decembra 2019. godine došlo do međusobnog sukoba između njih, kada je tuženi gurnuo apelanta, kojom prilikom je apelant ogrebao šaku i zadobio povredu iza uha, odnosno kada ga je udario šakom u predjelu nosa i glave od čega je apelantu potekla krv, nakon čega je tuženi kažnjen novčanom kaznom u prekršajnom postupku. Međutim, sporno je bilo koje je povrede apelant zadobio tom prilikom i da li je osnovan njegov zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete. U vezi s tim Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud naveo da bi apelant u svojstvu oštećenog imao pravo na naknadu nematerijalne štete za fizičke bolove izazvane uslijed lake tjelesne povrede te da ti bolovi trebaju biti jakog intenziteta i dugog trajanja, dakle da je potrebno kumulativno ispunjenje oba uslova. Nadalje, sud je naveo da su u konkretnom slučaju, prema nalazima i mišljenjima vještaka ortopeda i neuropsihijatra, bolovi kod apelanta bili srednjeg intenziteta i da su trajali sedam dana, a slabi bolovi 15 dana. Također, utvrđeno je da je strah vrlo snažnog intenziteta bio u trajanju od 10 minuta u momentu nastale povrede i do medicinskog zbrinjavanja još dva sata, u naredna tri dana srednjeg intenziteta, naredna tri mjeseca blagog i opadajućeg intenziteta, a da povremeno takav strah postoji u situacijama koje direktno podsjećaju na traumatski događaj.
4. Sud je naveo da je pitanje straha vještak neuropsihijatar sagledao na temelju obavljenog psihijatrijskog intervjua, shodno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te na temelju nalaza hirurga. Pored toga, obrazloženo je da se tek u nalazu od 7. februara 2021. godine navodi prelom zuba, iako u tom pravcu nema nalaza stomatologa, niti je opisana povreda navedena u nalazu hirurga. Kantonalni sud je stoga zaključio da je, imajući u vidu karakter povrede, intenzitet i dužinu trajanja bola i straha, na koje okolnosti su vještaci dali svoje stručno mišljenje, prvostepeni sud pravilno zaključio da apelant nije pretrpio nematerijalnu štetu za koju bi trebalo dosuditi satisfakciju izraženu u novcu i da za to nema uporišta u odredbama čl. 154., 195. stav (1) i 200. Zakona o obligacionim odnosima. Također, sud je zaključio da nema osnova ni za naknadu materijalne štete s obzirom da u relevantnoj medicinskoj dokumentaciji nije nigdje evidentirano da je u štetnom događaju došlo do preloma zuba, tako da predračun za rehabilitaciju zuba sam po sebi ne daje osnova za drugačiju odluku i tog suda.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi proizvoljnom ocjenom dokaza utvrdili da mu ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljnoj ocjeni dokaza, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud, kao i prvostepeni sud, u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić