Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1280/22 (Addiko Bank d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Isplata duga
- Kamata
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1280/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1280/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Addiko Bank d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Addiko Bank d.d. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 162589 21 Gž od 2. februara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Addiko Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 12. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 162589 21 Gž od 2. februara 2022. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 162589 20 P od 3. septembra 2020. godine je obavezan tuženi (I.K.) da apelantu isplati dug u iznosu od 25.609,45 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. marta 2015. godine, kao dana pokretanja postupka pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu. Istom presudom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa u dijelu traženih zateznih kamata za period od 12. marta 2015. godine do 24. marta 2015. godine. Također, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu (A.G.) u cijelosti, te je obavezan apelant da tuženoj naknadi troškove postupka u određenom iznosu.
3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 2. februara 2022. godine žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu izreke u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na način da zakonska zatezna kamata na glavni dug teče od 25. februara 2020. godine umjesto od 24. marta 2015. godine, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prednik apelanta (Hypo Alpe Adria Bank) 24. marta 2015. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (tuženi, S.K. i A.G.) radi naplate iznosa od 25.609,45 KM po osnovu mjenice, koje je Općinski sud dozvolio rješenjem od 30. juna 2015. godine. Nadalje, navedeno je da je, nakon što su izvršenici izjavili prigovor na navedeno rješenje, zaključkom od 9. marta 2017. godine Općinski sud odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom. Uređenom tužbom od 25. februara 2020. godine, apelant je opredijelio svoj tužbeni zahtjev tako da njegovo potraživanje proizlazi iz ugovora o kreditu od 31. oktobra 2006. godine koji je zaključen između prednika apelanta kao davaoca kredita i tuženih kao korisnika kredita, odnosno jemaca. Iz toga proizlazi da je apelant promijenio pravni osnov potraživanja, odnosno da je odustao od potraživanja po mjenici i postavio zahtjev za isplatu duga po zaključenom ugovoru o kreditu. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud prilikom nije mogao dosuditi kamate počev od 24. marta 2015. godine (kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje). Naime, došlo je do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva od podnošenja prijedloga za izvršenje, jer je došlo do promjene kvalifikacije spora, što je imalo za posljedicu da se tužba sa ranijim zahtjevom smatra povučenom i parnica u pogledu toga zahtjeva ugasi. Iz stanja spisa dalje proizlazi da apelant, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da je tuženom, prije podnošenja tužbe dostavio otkaz ugovora o kreditu, jer u spisu nema dokaza da je tuženi primio tužbu. U tom slučaju, Kantonalni sud je ukazao da se treba smatrati da je ugovor o kreditu otkazan podnošenjem tužbe sa dokumentacijom sudu, kada je i dospio na naplatu ukupan dug po neplaćenom kreditu (stav izražen u presudi Vrhovnog suda F BiH broj 58 0 P 003133 08 Rev od 17. decembra 2009. godine), zbog čega zakonska zatezna kamata na utvrđeni glavni dug teče od 25. februara 2020 godine, a ne od 24. marta 2015. godine. Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je Kantonalni sud proizvoljno tumačio odredbe procesnog prava kada je zaključio da je tužba povučena, te ista ponovo podnesena 2020. godine, zbog čega je donio i pogrešnu odluku o kamatama.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno proizvoljnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na relevantne odredbe pozitivnopravnih propisa, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić