Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1335/22 („ČAVKUNOVIĆ-BAU“ d.o.o. Bihać)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1335/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1335/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „ČAVKUNOVIĆ-BAU“ d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „ČAVKUNOVIĆ-BAU“ d.o.o. Bihać protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Mals 112302 21 Pž od 16. februara 2022.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „ČAVKUNOVIĆ-BAU“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Vasiljević advokat iz Bihaća, podnio je 19. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Mals 112302 21 Pž od 16. februara 2022. godine i Presude zbog propuštanja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Mals 112302 21 Mals od 16. aprila 2021. godine.

2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda broj 17 0 Mals 112302 21 Mals od 16. aprila 2021. godine obavezan je apelant da tužiocu („Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca“ Sarajevo) isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedene presude, Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 Mals 112302 21 Pž od 16. februara 2022. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelantu tužba uredno dostavljena 23. februara 2021. godine, ali da u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu. Tužilac je u tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja, pa imajući u vidu odredbe člana 182. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), prvostepeni sud je donio osporenu presudu. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je tužilac prvostepenom sudu pružio dovoljno dokaza i činjenica za donošenje presude zbog propuštanja (dokazi priloženi uz predmetnu tužbu, pobrojani u osporenoj presudi Kantonalnog suda), odnosno dokaze iz kojih proizlazi da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan. Stoga je, uzevši u obzir sve navedeno, Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je donio presudu zbog propuštanja. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani žalbeni navodi o povredi odredaba parničnog postupka, s obzirom da je prvostepeni sud sa sigurnošću utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi propisani naprijed navedenim odredbama ZPP (za donošenje presude zbog propuštanja).

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13: Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je nesporno da nije dao odgovor na tužbu u konkretnom slučaju, ali da to nije „isključiv“ uslov da se donese presuda zbog propuštanja, te smatra da u konkretnom slučaju zapravo nisu bili ispunjeni zakonom propisani uslovi za donošenje takve presude. Nadalje, apelant smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova tuženom omogućeno sticanje bez osnova, a apelant doveden u „stanje osiromašenog lica“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na odredbe člana 182. ZPP, dao jasne razloge zbog kojih je zaključio da je pravilno prvostepeni sud donio osporenu odluku, budući da je sa sigurnošću utvrdio da su ispunjeni uslovi za donošenje presude zbog propuštanja, a Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, takvo obrazloženje Kantonalnog suda ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1335/22 („ČAVKUNOVIĆ-BAU“ d.o.o. Bihać) | Sudska praksa | Aktio