Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1325/22 (H.Ć.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1325/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1325/22, rješavajući apelaciju koju je podnio H. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. Ć.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 P 018502 22 Gž od 31. januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. H. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Eldin Bašić advokat iz Maglaja, podnio je 15. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 P 018502 22 Gž od 31. januara 2022. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima, odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 1 P 018502 21 P od 11. novembra 2021. godine tužba tužioca (M.K.) podnesena protiv apelanta 14. oktobra 2021. godine je povučena, te je obavezan apelant da tužiocu namiri troškove postupka.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 11. novembra 2021. godine, Kantonalni sud je, Rješenjem broj 42 1 P 018502 22 Gž od 31. januara 2022. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je tužilac 14. oktobra 2021. godine podnio tužbu protiv apelanta radi vraćanja zajma u iznosu od 21.440,00 KM (koji je apelant bio u obavezi da vrati do 3. jula 2019. godine). Tužilac je podneskom predatim neposredno na protokol prvostepenog suda 20. oktobra 2021. godine izjavio da povlači tužbu jer je apelant, nakon podnošenja tužbe, 18. oktobra 2021. godine, isplatio tužiocu glavno potraživanje. Apelant je podneskom od 9. novembra 2021. godine obavijestio prvostepeni sud da je saglasan sa povlačenjem tužbe pod uslovom da „nemamo platiti troškove suda“. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 388. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da je stranka dužna, neovisno o ishodu parnice, naknaditi stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivnjom, dok je odredbama člana 390. stav (1) ZPP propisano da je tužilac koji povuče tužbu dužan da protivnoj stranci nadoknadi troškove postupka, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon što je tuženi udovoljio zahtjevu. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, na osnovu odredbi člana 59. stav (1) ZPP, utvrdio da je tužilac povukao tužbu, jer tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom (kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, budući da je tužba, koja je povučena 20. oktobra 2021. godine, dostavljena apelantu 26. oktobra 2021. godine). Konačno, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, shodno odredbama člana 388. u vezi sa članom 390. ZPP, obavezao apelanta da tužiocu naknadi troškove postupka, ukazujući pri tome da iz sadržaja žalbe također proizlazi da je apelant, koji nije pozajmljeni iznos vratio do 3. jula 2019. godine, na navedeni način pao u docnju, radi čega na njegovoj strani postoji krivnja (u smislu odredbi člana 388. ZPP). Konačno, Kantonalni sud je naveo da ni činjenica da je pred istim strankama zaključen novi ugovor o novčanom zajmu 14. oktobra 2021. godine ne utiče na drugačije odlučenje u predmetnom postupku.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da je svojim podneskom od 9. novembra 2021. godine obavijestio prvostepeni sud da je saglasan sa povlačenjem tužbe pod uslovom da nema obavezu da plati troškove postupka, pa da je prvostepeni sud „očito trebao raspraviti“ činjenice i razloge zbog kojih je došlo do povlačenja tužbe. Takođe ističe da je pred istim strankama zaključen novi ugovor o novčanom zajmu 14. oktobra 2021. godine, pa da je, dakle, očito riječ o „nesuglasicama u komunikaciji“ između tužioca i njegovog punomoćnika.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a te navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u ovom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi apelanta pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1325/22 (H.Ć.) | Sudska praksa | Aktio