Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-438/21 (D. K.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalid
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-438/21

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 438/21, rješavajući apelacije Denisa Kraljevića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 7. rujna 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvajaju apelacije koje je podnio Denis Kraljević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 390675 16 Gž od 9. listopada 2020. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Denisu Kraljeviću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije koje je podnio Denis Kraljević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 390675 16 Gž od 9. listopada 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Denis Kraljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitine, općina Ljubuški, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 390675 16 Gž od 9. listopada 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 390675 13 P od 27. studenog 2015. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 438/21.

2. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 23. listopada 2021. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 390675 21 Rev od 8. srpnja 2021. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 390675 16 Gž od 9. listopada 2020. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 390675 13 P od 27. studenog 2015. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3597/21. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Kako se predmetnim apelacijama osporavaju odluke koje su redovni sudovi donijeli u okviru istog parničnog predmeta, Ustavni sud je, shodno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 438/21.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda, te tuženog Bosna Sunce osiguranja d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 1. veljače 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 438/21.

5. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su u razdoblju od 7. do 23. veljače 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

6. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantovom zastupniku radi eventualnog izjašnjenja na odgovore 1. lipnja 2022. godine.

7. Apelantov zastupnik nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Apelant je 11. studenog 2013. godine podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete po polici osiguranja od nezgode broj 530107919 (u daljnjem tekstu: predmetna polica osiguranja).

10. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 390675 13 P od 27. studenog 2015. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obveže da mu na ime isplate ugovorne svote osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja – nezgode na ime trajnog invaliditeta i troškova liječenja isplati iznose bliže označene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom je odbijen i apelantov zahtjev da mu tuženi naknadi troškove parničnog postupka, te je apelant obvezan tuženom naknaditi troškove postupka u iznosu bliže označenom u izreci presude.

11. Općinski sud je naveo da je nesporno da je Sudska policija FBiH, Široki Brijeg, s tuženim zaključila ugovor o kolektivnom osiguranju, odnosno predmetnu policu osiguranja za slučaj smrti uslijed nezgode, trajnog invaliditeta, bolničke naknade zbog nezgode i troškova liječenja, te za slučaj smrti uslijed bolesti, i to s početkom od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. godine. Također je navedeno da nije sporno da je apelant na dan povređivanja 24. svibnja 2012. godine bio uposlenik Sudske policije (ugovarača osiguranja), koji je povredu zadobio prilikom obavljanja redovne aktivnosti tjelesnih provjera. Potom je navedeno da je sporno je li zadobivena povreda kod apelanta prouzročila trajni invaliditet (osigurani slučaj u skladu s kojim je podnesena tužba), te ako jeste, u kojem procentu uz primjenu tabela za ocjenjivanje invalidnosti koje su bile sastavni dio ugovora o kolektivnom osiguranju.

12. Općinski sud je istaknuo da je na navedenu okolnost provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke. Dalje je navedeno da iz nalaza vještaka proizlazi da je apelant padom 24. svibnja 2012. godine pretrpio u biti laku tjelesnu povredu koja ne ostavlja posljedice na opću životnu aktivnost, da je odranije imao degenerativne promjene na kralježnici, te da je povreda na koju se poziva moguće pospješila daljnje napredovanje degeneracije kralježnice, ali da je za konačnu dijagnozu i davanje mišljenja je li se i u kolikoj mjeri to dogodilo potrebno napraviti magnetnu rezonancu (u daljnjem tekstu: MRI) i dostaviti nalaz. Međutim, kako apelant nije dostavio nalaz MRI do ročišta za glavnu raspravu niti je kontaktirao vještaka, Općinski sud je naveo da je cijenio navedeni nalaz vještaka i u skladu s njim odbio apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Nadalje, Općinski sud je ponovio da iz police osiguranja proizlazi da je zaključena za slučaj smrti uslijed nezgode, trajnog invaliditeta, bolničke naknade zbog nezgode i troškova liječenja, te smrti uslijed bolesti, pa kako nije utvrđeno da je kod apelanta, u biti, laka tjelesna povreda (pad prilikom skoka udalj na sjedalni dio tijela) prouzročila jedan od osiguranih slučajeva, to je odbio apelantov tužbeni zahtjev u skladu sa člankom 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u svezi sa čl. 123. i 126. ZPP. Osim toga, kako nije utvrđeno da apelant ostvaruje pravo na naknadu po osnovi osiguranog slučaja po predmetnoj polici, to apelantu ne pripada pravo ni u dijelu naknade troškova liječenja.

14. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 390675 16 Gž od 9. listopada 2020. godine odbijena je apelantova žalba kao neutemeljena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

15. Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu, na apelantov prijedlog, odredio vještačenje po vještaku medicinske struke na okolnosti utvrđivanja stupnja gubitka radne sposobnosti – invaliditeta na temelju Općih uvjeta za osiguranje, te tabela za određivanje postotka radne sposobnosti – invaliditeta, uz prethodni pregled apelanta i na temelju medicinske dokumentacije u spisu. Potom je navedeno da je vještak postupio po navedenom, te nakon što mu je nalaz dostavljen, apelant je pismenim podneskom od 16. veljače 2015. godine zatražio odlaganje ročišta kako bi mogao obaviti traženi MRI pregled i dostaviti ga vještaku, a uz podnesak je dostavio i uputnicu za taj pregled. Međutim, apelant nije dostavio sudu ni vještaku traženi nalaz do zaključenja glavne rasprave (16. studenog 2015. godine). Kantonalni sud je istaknuo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio apelantov prijedlog na ročištu za glavnu raspravu da se u ovoj pravnoj stvari odredi drugi vještak. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao na sadržaj odredbe članka 155. st. 2. i 3. ZPP, te naveo da da bi sud postupio po apelantovom prijedlogu i odredio drugog vještaka bilo je potrebno da se utvrdi da je nalaz vještaka medicinske struke nejasan, nepotpun ili proturječan, a što u konkretnom nije slučaj. Dalje je navedeno da je vještak medicinske struke u okviru rješenja kojim je određeno vještačenje, na temelju pregleda apelanta, te medicinske dokumentacije u spisu, dao mišljenje da se kod apelanta radi o lakoj tjelesnoj povredi koja ne ostavlja posljedice. Dakle, kako je vještak utvrdio da se navedena povreda desila na odranije degenerativnoj promjeni kralježnice i vjerojatno je pospješila daljnje napredovanje degenerativnih promjena, naveo je da je za preciznu ocjenu invaliditeta neophodan pregled MRI vratne i slabinske kralježnice.

16. Prema mišljenju Kantonalnog suda, nalaz vještaka je jasan i razumljiv jer iz njega proizlazi da se apelantova povreda smatra lakom tjelesnom povredom, a kako se vještak nije mogao izjasniti u kojem su odnosu odranije izraženi deformitet i nastala povreda bez pregleda MRI, ne može se staviti na teret vještaku da je dao nepotpun nalaz budući da apelant medicinsku dokumentaciju vezanu za MRI pregled nije dostavio vještaku kako bi on dopunio nalaz i mišljenje. Dakle, zbog apelantovog propusta da u smislu čl. 7. i 123. ZPP dostavi traženi nalaz MRI vještaku nije bilo moguće davanje potpunog nalaza, pa nisu bili ispunjeni uvjeti da sud odredi drugog vještaka. Osim toga, navedeno je da su u obrazloženju prvostupanjske presude dani razlozi zbog čega prvostupanjski sud nije prihvatio apelantov prijedlog za određivanje drugog vještaka (apelantov propust da dostavi MRI nalaz) i zbog čega je nalaz vještaka cijenio stručnim, pa su neutemeljeni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 200. stavak 1. ZPP. Također je navedeno da se ne mogu prihvatiti utemeljenim žalbeni navodi da apelant iz objektivnih razloga, odnosno kvara na MRI aparatu nije mogao uraditi pregled, s obzirom na to da je apelant dobio uputnicu za navedeni pregled 12. veljače 2015. godine, a aparat je bio neispravan u razdoblju 19. rujna do 7. prosinca 2015. godine (prema aktu Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, te izvoda s interneta). Dakle, suprotno navodima žalbe, apelant je imao objektivne mogućnosti da u razdoblju od dana dobivanja uputnice pa do dana kada je došlo do kvara aparata (sedam mjeseci) uradi nalaz bez ikakvih troškova. Osim toga, navedeno je da je neutemeljeno apelantovo pozivanje na članak 4. stavak 1. točka c) Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja, s obzirom na to da vještak medicinske struke nije utvrdio da je kod apelanta nastupila invalidnost uslijed povrede, pa nije bilo ni uvjeta za određivanje konačnog invaliditeta koju ima u vidu ova odredba. Kantonalni sud je naveo da je cijenio i ostale žalbene navode, ali ih nije posebno obrazlagao jer nisu od utjecaja na drugačiju odluku.

17. Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 390675 21 Rev od 8. srpnja 2021. godine odbacio apelantovu reviziju protiv Presude Kantonalnog suda od 9. listopada 2020. godine na temelju odredbe članka 237. st. 2. i 3. ZPP.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacija

18. U predmetnim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

19. Apelant smatra da je postupanjem, prije svega, prvostupanjskog suda došlo do povrede odredbi čl. 8. i 155. st. 2. i 3., te članka 200. stavak 1. ZPP, jer taj sud nije dopustio dopunu ili izradu novog vještačenja po vještaku medicinske struke kako je to predloženo na pripremnom ročištu. Navodi da je na ovaj način ograničeno apelantovo pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka. Smatra da je sud propustio izvršiti uvid u tablice tuženog koje ne predviđaju obvezu sačinjavanja MRI nalaza, već dostavu medicinske dokumentacije, te da je vještak na temelju dokumentacije samo trebao utvrditi umanjenje opće životne aktivnosti, a ne utvrđivati iz MRI snimaka. Navodi da ovaj oblik dijagnostike neugodan i bolan, čime se apelant izlaže nepotrebnom bolnom, te skupom pregledu koji bi dodatno narušio njegovo zdravlje, te da nije poznato bi li se njim postigao cilj. Naime, vještaku je naloženo da sačini nalaz i na temelju dokumentacije u spisu i pregleda apelanta, a ne da pribavlja ili nalaže apelantu neku nepotrebnu dodatnu dokumentaciju, te ako je vještak smatrao da je dokumentacija nepotpuna, trebao je spis vratiti sudu jer nije sačinio nalaz, a ne popisivati dokumentaciju, pa reći da ne može dati nalaz i mišljenje. Navodi da su i sud i vještak izašli izvan okvira svojih ovlasti i povrijedili odredbe članka 7. stavak 1. i članka 123. stavak 1. ZPP. Također, apelant smatra da je vještak dostavio sudu nepotpun, nejasan i kontradiktoran nalaz, te da sud na temelju takvog nalaza vještaka nije mogao donijeti zakonitu odluku kojom su utvrđene sve činjenice. Osim toga, apelant smatra da je došlo do povrede odredbe članka 191. stavak 4. ZPP jer je ovakvim postupanjem sud onemogućio apelanta u dokazivanju, odnosno da je to učinio bez obrazloženja. Također, apelant navodi da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici da su prvostupanjski i drugostupanjski sud nerazumno dugim trajanjem postupka, i to osam godina, iako se predmetna parnična stvar morala riješiti žurno, povrijedili apelantovo pravo, te stoga traži da mu se odredi naknada nematerijalne štete. II.Odgovori na apelaciju

20. Vrhovni sud je naveo da je odlučujući o apelantovoj reviziji, koju je primio 17. ožujka 2021. godine, donio rješenje od 8. srpnja 2021. godine, dakle, konkretan predmet je uzet u rad u razumnom roku.

21. Kantonalni sud je naveo da je u osporenoj presudi dao činjenične razloge, te se pozvao na odredbe materijalnog prava, zbog čega je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je apelant odbijen s tužbenim zahtjevom. Smatra da navedenom odlukom nisu povrijeđena apelantova prava koja se navode u apelaciji.

22. Općinski sud je naveo da su navodi u apelaciji bili i navodi žalbe, te da je postupak pravomoćno okončan donošenjem odluke Kantonalnog i Vrhovnog suda. Smatra da nije bilo povreda odredbi parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom, što je potvrđeno i kroz odluke viših instanci, a tako ni povrede odredbi Europske konvencije i njezinog Protokola broj 1 kako to apelant tvrdi.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 7. stavak (1) (1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Članak 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na temelju slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i pozorno ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 123.

(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza ustanoviti činjenice na temelju kojih će donijeti odluku.

Članak 126.

Ako sud na temelju ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću ustanoviti koju činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Članak 155. st. (2) i (3) (2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili proturječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovnu dostavu nalaza i mišljenja.

(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno očitovanje stranaka, odrediti drugoga vještaka. VI.Dopustivost

24. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Rješenjem broj 65 0 P 390675 21 Rev od 8. srpnja 2021. godine (koje je apelant primio 30. kolovoza 2021. godine) odbačena revizija koju je apelant izjavio protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 390675 16 Gž od 9. listopada 2020. godine, dakle revizija nije bila učinkovit pravni lijek. Budući da je revizija odbačena kao nedopuštena, slijedi da je konačna odluka u predmetnom postupku osporena odluka Kantonalnog suda. Nadalje, osporenu odluku Kantonalnog suda apelant je primio 18. prosinca 2020. godine, a apelacija broj AP 438/21 je podnesena 8. veljače 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je to propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

27. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.

28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant u predmetnim apelacijama navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

30. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

31. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

32. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na pitanje naknade štete, dakle na predmet građansko-pravne naravi, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. U odnosu na osporene odluke

33. Apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje jer je u postupku proizvoljno primijenjeno procesno pravo, odnosno odredbe ZPP, te da nije imao pristup sudu i da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“.

34. U svezi s navodima da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, Ustavni sud, najprije zapaža da apelant ove navode obrazlaže kao povredu procesnog prava, odnosno odredbi ZPP (čl. 8. i 155. st. 2. i 3., te članka 200. stavak 1), jer prvostupanjski sud nije dopustio dopunu ili izradu novog vještačenja po vještaku medicinske struke kako je to predloženo na pripremnom ročištu. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja presude Kantonalnog suda slijedi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio apelantov prijedlog na ročištu za glavnu raspravu da se u ovoj pravnoj stvari odredi drugi vještak. Naime, nalaz vještaka je jasan i razumljiv (apelantova povreda se smatra lakom tjelesnom povredom), a kako se vještak nije mogao izjasniti u kojem su odnosu odranije izraženi deformitet i nastala povreda bez pregleda MRI, ne može se staviti na teret vještaku da je dao nepotpun nalaz budući da apelant nije dostavio vještaku traženi nalaz, odnosno navedenim apelantovim propustom nisu bili ispunjeni uvjeti da sud odredi drugog vještaka kako to propisuju odredbe članka 155. st. 2. i 3. ZPP. Imajući u vidu sadržaj navedenih odredbi ZPP, te obrazloženja koje je u svezi s tim dao Kantonalni sud, Ustavni sud apelantove navode o povredi procesnog prava u ovom dijelu ocjenjuje neutemeljenim. Osim toga, Ustavni sud smatra da sama činjenica da je Kantonalni sud donio osporenu odluku kojom je odlučivano o apelantovoj žalbi, što je uključivalo i navode u svezi s odlučenjem i danim obrazloženjem prvostupanjskog suda je li nalaz potpun i stručan, odnosno u svezi s odbijanjem apelantovog prijedloga da se u ovoj pravnoj stvari odredi drugi vještak, nepobitno potvrđuje da je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno, što samo po sebi isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 218/02 od 23. srpnja 2004. godine i AP 1521/16 od 17. srpnja 2018. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

35. Nadalje, u svezi s apelantovim navodima da je onemogućen u dokazivanju, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja presude Kantonalnog suda slijedi da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu, na apelantov prijedlog, odredio vještačenje po vještaku medicinske struke na okolnosti utvrđivanja stupnja gubitka radne sposobnosti – invaliditeta na temelju Općih uvjeta za osiguranje, te tabela za određivanje postotka radne sposobnosti – invaliditeta, uz prethodni pregled apelanta i na temelju medicinske dokumentacije u spisu, a to što je odbijen apelantov prijedlog za određivanje drugog vještaka (uz detaljno obrazloženje) ne može voditi utemeljenosti ovih apelantovih navoda. Nadalje, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja prvostupanjske presude (koje stajalište je kao pravilno prihvatio Kantonalni sud) slijedi kako iz predmetne police osiguranja proizlazi da je zaključena za slučaj smrti uslijed nezgode, trajnog invaliditeta, bolničke naknade zbog nezgode i troškova liječenja, te smrti uslijed bolesti, a kako nije utvrđeno da je kod apelanta, u biti, laka tjelesna povreda prouzročila jedan od osiguranih slučajeva, to je odbio apelantov tužbeni zahtjev u skladu sa člankom 7. stavak 1. u svezi sa čl. 123. i 126. ZPP. Stoga, imajući u vidu sadržaj navedenih zakonskih odredbi, te obrazloženja koja su redovni sudovi dali, Ustavni sud i ove apelantove navode ocjenjuje neutemeljenim.

36. U odnosu na apelantove navode da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, redovni sudovi nisu bili obvezni iznijeti sve detalje i dati odgovore na sve iznesene apelantove navode, nego su bili dužni odgovoriti na relevantne navode, te svoju odluku obrazložiti tako što će navesti jasne i razumljive razloge, što su u konkretnom slučaju i učinili.

37. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni.

U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).

Razdoblje koje se uzima u obzir

39. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 11. studenog 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 9. listopada 2020. godine, kao konačne odluke u predmetnom postupku. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja predmetnog postupka je šest godina i oko 11 mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnog postupka

40. U konkretnom slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku radi naknade štete po predmetnoj polici osiguranja, koji je kao takav od većeg značaja za apelanta. Analizirajući dokumente dostavljene Ustavnom sudu i radnje koje su redovni sudovi trebali provesti u predmetnom postupku, Ustavni sud ne može zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o složenijem predmetu.

41. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka.

42. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom trajao oko dvije godine od podnošenja tužbe. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude donio tek nakon četiri godine i oko 11 mjeseci (računajući od dana donošenja prvostupanjske presude). Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo obrazloženje kojim bi eventualno opravdao duljinu postupka pred tim sudom. Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu činjenicu da je žalbeni postupak trajao daleko dulje u odnosu na prvostupanjski postupak (pred kojim se provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je navedeno postupanje Kantonalnog suda u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj duljini trajanja postupka, pri čemu se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio glede navoda o duljini trajanja postupka.

43. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog parničnog postupka, koji je po zakonu žurne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. lipnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. veljače 2020. godine i broj AP 1888/18 od 11. ožujka 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

46. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

47. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b)Pravo na imovinu

48. Ustavni sud, također, zapaža da apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava, u biti, temelje na istim navodima koje je apelant istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i za koje je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, imajući u vidu da je parnični postupak trajao šest godina i oko 11 mjeseci, pri čemu odgovornost za duljinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri snosi Kantonalni sud koji je odluku o žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude donio nakon četiri godine i oko 11 mjeseci, a u odgovoru na apelaciju se nije izjasnio glede navoda o duljini trajanja postupka.

50. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale segmente prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničeg što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali argumentirane i jasne razloge za svoje odlučenje.

51. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-438/21 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio