Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-666/22 (H. S.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-666/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-666/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Hajrudin Smaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hajrudin Smaka protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0003841 21 2 od 11. januara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Smaka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija advokati Almin Dautbegović i Sanela Dautbegović iz Zenice, podnio je 21. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0003841 21 2 od 11. januara 2022. godine.

2. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu:

Kantonalno tužilaštvo) od 25. maja 2021. godine odlučeno je da se istraga neće provoditi protiv dr. T.K., dr. M.P., dr. R.S., dr. M.B. i J.T. zbog učinjenog krivičnog djela „Teška krivična djela protiv zdravlja ljudi“ iz člana 240. stav (1) Krivičnog zakona F BiH (u daljnjem tekstu: KZ F BiH).

3. Kantonalno tužilaštvo je u obrazloženju naredbe od 25. maja 2021. godine navelo da je iz provedenog timskog vještačenja utvrđeno da je oštećena F.S, u povredama zadobijenim u saobraćajnoj nesreći 28. jula 2009. godine, zadobila teške, po život opasne povrede glave. Nadalje je utvrđeno da je u Kantonalnoj bolnici u Zenici bila zbrinuta od 28. jula do 19. oktobra 2009. godine, nakon čega je liječenje nastavljeno u Republici Hrvatskoj. Također, utvređeno je da je prema nalazu i mišljenju vještaka neurohirurga oštećena tokom perioda liječenja u Kantonalnoj bolnici u Zenici bila u komi i da je liječena u jedinici intenzivne njege 83 dana, a da prema dr. D.I. prelomi zdjelice koji su naknadno verificirani, nisu zahtijevali hitno operativno liječenje od strane ortopeda ili traumatologa, niti su po svom karakteru mogli uticati na opšte stanje oštećene u tom vremenu, kao ni da nisu imali za posljedicu pogoršanje njezinog zdravstvenog stanja. Konačno, Kantonalno tužilaštvo je zaključilo da su postupci ljekara neurohirurga, traumatologa i hirurga Kantonalne bolnice u Zenici za vrijeme boravka i liječenja oštećene provedeni prema pravilima medicinske struke i u skladu sa važećim standardima koji su uobičajeni za ovu vrstu oboljenja. Stoga je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljene osobe učinile krivično djelo za koje su prijavljene, niti bilo koje drugo krivično djelo propisano KZ F BiH.

4. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 7. jula 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelatova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe Kantonalnog tužilaštva.

5. Rješenjem Federalnog tužilaštva od 11. januara 2022. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja Kantonalnog tužilaštva. U obrazloženju rješenja Federalno tužilaštvo je navelo da cjelokupna medicinska dokumentacija ukazuje da se zdravstveno stanje oštećene i sve tegobe ne mogu jasno dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa postupanjem tokom liječenja. Također, Federalno tužilaštvo je navelo da navodi iz prigovora ni na koji način ne mogu dovesti u pitanje pravilnost zaključaka pobijanih odluka, zbog čega je apelantov prigovor neosnovan.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju nisu u cijelosti utvrđene bitne činjenice i činjenično stanje, te da sprovedena istraga nije bila djelotvorna, kao i da nije pravilno primijenjen KZ F BiH. Također, apelant ističe da medicinsko vještačenje nije izvršeno na osnovu pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije i fizičkog pregleda oštećene (apelantove supruge).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se postupak pred Kantonalnim i Federalnim tužilaštvom odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećih lica, u kojem se apelant pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i njegovi navodi o povredi člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-666/22 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio