Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1179/22 (Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1179/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Velarija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1179/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T18 0 KTP 0011048 22 od 21.

marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 4. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T18 0 KTP 0011048 22 od 21. marta 2022. godine.

2. Naredbom Tužilaštva od 28. februara 2022. godine odlučeno je da se obustavlja istraga (na osnovu apelanticine krivične prijave) protiv nepoznatog učinioca zbog krivičnog djela Prevara iz člana 288. stav (1) Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: KZ BD BiH) (učinjenog 23. februara 2017. godine), jer je 23. februara 2022. godine nastupila relativna zastara krivičnog gonjenja.

3. U obrazloženju naredbe, Tužilaštvo je navelo da je za navedeno krivično djelo propisana kazna zatvora do tri godine. Dalje je navedeno da se u skladu sa odredbom člana 15. stav (1) KZ BD BiH krivično gonjenje ne može poduzeti kada od učinjenja krivičnog djela protekne pet godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko jedne godine. Također, članom 16. stav (1) KZ BD BiH propisano je da se zastara prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzima radi gonjenja učinioca krivičnog djela. U konkretnom slučaju, Tužilaštvo i Policija BD BiH, uprkos poduzetim istražnim radnjama, nisu identifikovali učinioca predmetnog krivičnog djela do proteka roka od pet godina, zbog čega je je 23. februara 2022. godine nastupila relativna zastara krivičnog gonjenja.

4. Naredbom Tužilaštva od 21. marta 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina pritužba izjavljena protiv naredbe Tužilaštva od 28. februara 2022. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke, Tužilaštvo je navelo da je naredba o obustavi istrage donijeta u skladu sa članom 224. stav (1) tačka g) Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta BiH jer je djelo obuhvaćeno relativnom zastarom koja isključuje krivično gonjenje. Također, ukazano je da su provedene potrebne istražne radnje i utvrđene sve relevantne činjenice na koje je postupajući tužilac primijenio odgovarajuće zakonske odredbe i donio zakonitu i pravilnu odluku. Apelacioni navodi

6. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, između ostalog, navodi da je istraga bila neadekvatna, jer je nakon što postupajući tužilac pet godina nije preduzimao radnje, došlo do negativne tužilačke odluke. Također, apelantica navodi da nije poznato da li je tužilac poduzimao potrebne mjere da bi se istraga okončala nakon šest mjeseci od naređivanja istrage.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se postupak pred Tužilaštvom odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelantica pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP 3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelantice o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Također, u vezi sa apelanticinim navodima o povredi člana 17. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da iz sadržaja navedenog člana proizlazi da ova odredba Evropske konvencije ne zasniva posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilj same Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, stav 14. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 90/06 od 6. jula 2007. godine, stav 38, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga proizlazi da su i ovi apelacioni navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su apelanticini navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i njeni navodi o povredi člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1179/22 (Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio