Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-156/22 (S. K.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-156/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-156/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Saida Kovač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Saida Kovač Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 025438 19 Uvl od 10. novembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Saida Kovač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 17. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 025438 19 Uvl od 10. novembra 2021. godine.

2. Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe za Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 15. maja 2015. godine je apelantici priznato pravo na prijevremenu starosnu penziju u iznosu od 158,37 KM počev od 3. avgusta 2013. godine.

3. Odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja prvostepenog organa, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) je rješenjem od 23. novembra 2011. godine odbio žalbu.

4. Apelantica je protiv navedenog rješenja podnijela tužbu koju je Kantonalni sud, presudom broj 09 0 U 0255554 16 U od 11. marta 2019. godine odbio.

5. Međutim, apelantica je protiv istog drugostepenog rješenja podnijela i drugu tužbu koju je, Kantonalni sud, presudom broj 09 0 U 025438 15 U od 29. marta 2019. godine uvažio, poništio osporeno rješenje i predmet vratio drugostepenom organu na ponovni postupak.

6. Drugostepeni organ je protiv presude Kantonalnog suda od 29. marta 2019. godine podnio tužbu za ponavljanje postupka, pa je Kantonalni sud, osporenom presudom od 10. novembra 2021. godine, tužbu uvažio i stavio van snage presudu Kantonalnog suda od 29. marta 2019. godine. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je drugostepeni organ u tužbi za ponavljanje postupka naveo da je apelantica tužbom od 13. januara 2016. godine osporila isto rješenje drugostepenog organa od 23. novembra 2011. godine, te da je Kantonalni sud Presudom broj 09 0 U 0255554 16 U od 11. marta 2019. godine njenu tužbu odbio. Dakle, slijedi, da je Kantonalni sud u istom predmetu donio dvije presude kojima je odlučio na različit način, i to: presudom od 11. marta 2019. godine apelanticinu tužbu protiv rješenja od 23. novembra 2011. godine je odbio, dok je presudom od 29. marta 2019. godine tužbu protiv tog istog rješenja uvažio, poništio osporeno rješenje i predmet vratio drugostepenom organu na ponovni postupak.

7. U vezi s tim Kantonalni sud je u osporenoj odluci ukazao na odredbu člana 47. stav (1) tačka 5) Zakona o upravnim sporovima (kojom je propisano da će se postupak koji je okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviti na zahtjev stranke, ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu), kao i na odredbu člana 52. stav (2) istog zakona (koja propisuje da će se, ako se ponavljanje postupka dozvoli, staviti van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimično), zbog čega je odlučeno kao u izreci. Apelacioni navodi

8. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje na koje se apelantica poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o tužbi drugostepenog organa za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 29. marta 2019. godine. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u konkretnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka po tužbi drugostepenog organa. Naime, Ustavni sud smatra da se o apelanticinim građanskim pravima apelantice odlučilo Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 0255554 16 U od 11. marta 2019. godine kojom je apelanticina tužba odbijena (ova presuda u konkretnom slučaju nije osporena). Stoga, postupak koji je rezultirao osporenom odlukom ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-156/22 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio