Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4693/20 (E.B.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4693/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-4693/20, rješavajući apelaciju E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. B. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 53 0 P 053910 19 Rev od 3. septembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53 0 P 053910 19 Rev od 3. septembra 2020. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 053910 15 Gž od 4. juna 2019. godine i rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 P 053910 14 P od 20. novembra 2014. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 53 0 P 053910 14 P od 20. novembra 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 53 0 P 053910 15 Gž od 4. juna 2019. godine, odbačena je apelantova tužba kojom je tražio da se utvrdi obaveza drugotužene Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Federalne uprave civilne zaštite, Federalnog stožera civilne zaštite (u daljnjem tekstu: drugotužena) na osnovu donesene odluke o odobravanju jednokratne novčane pomoći za saniranje šteta prvotuženoj Općini Čapljina (u daljnjem tekstu: prvotužena) od 28. decembra 2012. godine (u daljnjem tekstu: Odluka), te da je sredstva iz Odluke dostavila na račun prvotužene (tačka I); da se utvrdi da je prvotužena od drugotužene dobila novčana sredstva na osnovu Odluke (tačka II), te da se naloži tuženima da solidarno isplate apelantu, na osnovu Odluke, određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom (tačka III). Presudom je također odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 53 0 P 053910 19 Rev od 3. septembra 2020. godine, odbijena je apelantova revizija podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda.

4. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da apelant u dijelu tužbe pod tač. I i II traži utvrđenje činjenica, pa su nižestepeni sudovi pravilno odbacili tužbu u navedenom dijelu s pozivom na odredbu člana 54. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U pogledu odluke o odbacivanju tužbe u dijelu koji se odnosi na tačku III (obavezivanje tuženih da apelantu isplate određeni iznos na osnovu Odluke), Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi odluku zasnovali na odredbi člana 1. ZPP, zauzimajući pravni stav da se u tom dijelu ne radi o građansko pravnom sporu. S tim u vezi, ukazao je da ako država, kantoni, gradovi i općine postupaju u izvršavanju svojih javno-pravnih onda nema ravnopravnosti učesnika u navedenom odnosu, pa samim tim ne može se raditi o građansko pravnom sporu za koji bi u skladu sa odredbom člana 1. ZPP bio nadležan sud u parničnom postupku. Dalje je obrazložio da je u konkretnom slučaju drugotužena na osnovu svojih javno-pravnih ovlaštenja Odlukom odredila tačan iznos sredstava koji treba podijeliti svim poljoprivrednim proizvođačima na području prvotužene koji su pretrpjeli štetu u elementarnoj nepogodi i po kriterijima koji utvrđuje javna vlast. Istaknuto je da ne može sud u parničnom postupku utvrđivati navedene kriterije, jer bi, s obzirom na ograničena sredstva koja se određena za navedenu namjenu, došao u situacije da u parničnom postupku odlučuje i o pravima lica koja nisu stranka u postupku. Vrhovni sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadu štete, jer apelant ne zasniva tužbeni zahtjev na nekoj protivpravnoj radnji ili propuštanju tuženih, zbog kojih nije spriječena šteta usljed elementarne nepogode ili bi bila manja, nego se zasniva na zahtjevu za izvršenje Odluke donesene na osnovu javno-pravnih ovlaštenja.

5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku i pristup sudu kao elemente prava na pravično suđenje, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidu u proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. Također ukazuje na povredu prava na pravnu sigurnost, jer postoji više odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji koje je donio Kantonalni sud, gdje su žalbe uvažavane i predmeti vraćeni na ponovni postupak.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je apelant u jednom dijelu tražio utvrđivanje činjenica, a u drugom dijelu da mu tuženi (na osnovu Odluke) solidarno isplate određeni novčani iznos na ime jednokratne pomoći za saniranje štete, smatrajući da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. S tim u vezi, Ustavni sud najprije zapaža da apelant osporava odluke donesene u parničnom postupku u kojem su redovni sudovi odbacili tužbu apelanta u odnosu na zahtjev kojim je tražio da se utvrdi obaveza drugotužene na osnovu Odluke, da je sredstva iz Odluke dostavio na račun prvotužene i da se utvrdi da je prvotužena od drugotužene dobila novčana sredstva na osnovu Odluke, pozivanjem na odredbe člana 54. ZPP, te su odbacili tužbu apelanta u odnosu na zahtjev kojim je tražio da mu tuženi solidarno isplate određeni novčani iznos na ime jednokratne pomoći za saniranje štete, pozivanjem na odredbe člana 1. ZPP (jer se u tom dijelu ne radi o građansko-pravnom sporu). Dakle, u predmetnom postupku se nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, budući da je tužba u jednom dijelu odbačena jer je apelant svojim tužbenim zahtjevom tražio utvrđivanje činjenica, a ne prava, niti pravnog odnosa, a u drugom dijelu jer se nije radilo o građansko-pravnom sporu. Iz navedenog dalje slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao elemente prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj ranijoj praksi rješavao predmete koji se tiču istog ili sličnog činjeničnog i pravnog stanja, u kojima je zaključio da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1197/21 od 5. maja 2021. godine i AP-1015/21 od 23. juna 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je također razmotrio apelacione navodi kojim se ukazuje na povredu pravne sigurnosti zbog donošenja drugačijih odluka u drugim predmetima, te zaključio da, imajući u vidu sve navedeno, nemaju uticaja na drugačije odlučenje Ustavnog suda.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4693/20 (E.B.) | Sudska praksa | Aktio