Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1579/21 (A.Č.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prava iz radnog odnosa
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1579/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1579/21, rješavajući apelaciju koju je podnio A.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A.Č.
zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-08-002945 od 9. juna 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, podnio je 6. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-08-002945 od 9. juna 2008. godine.
Uvodne napomene
2. Presudom Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 068-2-P-07- 000603 od 15. novembra 2007. godine utvrđeno je da apelantu nije prestao radni odnos kod tuženog (Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine) sve do 13. marta 2002. godine (stav I). Obavezan je tuženi da apelantu isplati na ime naknade dijela i cijelih neto plaća za u iznosima i za periode navedene u izreci navedene presude, sa zakonskim zateznim kamatama kako je presudom određeno. Takkođer, tuženi je obavezan da za apelanta uplati doprinose na plaću iz penzijskog i invalidskog osiguranja i da plati troškove postupka na način i u iznosima određenim presudom.
3. Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-07-000580 od 2. aprila 2008. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena prvostepena presuda tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaća za periode navedene u izreci navedene presude. Također, preinačena je i odluka o zateznoj kamati u pogledu datuma od kojeg kamate teku, kao i u dijelu o troškovima postupka. U presotalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Izvršni postupak
4. Apelant je 4. juna 2008. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 068-2-P-07-000603 od 15. novembra 2007. godine i Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-07-000580 od 2. aprila 2008. godine, predlažući da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika.
5. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-08- 002945 od 9. juna 2008. godine, koje je dostavio banci na provođenje. UniCredit Bank je podneskom od 10. decembra 2008. godine obavijestila Općinski sud o provođenju izvršenja shodno rješenju o izvršenju na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na transakcijskom računu.
6. Općinski sud je Zaključkom broj 065-0-I-08-002945 od 19. decembra 2008. godine utvrdio da je izvršenje određeno rješenjem od 9. juna 2008. godine provedeno u dijelu u kojem je određeno i to uplatom izvršenika, čime je izvršni postupak okončan.
7. Apelant je podneskom od 16. septembra 2010. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik nije uplatio dio duga koji se odnosi na uplatu doprinosa na plaću u skladu sa izvršnom ispravom. Općinski sud je Zaključkom broj 065-0-I-08-002945 od 24. septembra 2010. godine stavio van snage zaključak od 19. decembra 2008. godine, te konstatovao da izvršenje određeno rješenjem o izvršenju nije provedeno. U obrazloženju tog zaključka je naveo da je utvrdio da izvršenje nije provedeno u dijelu koji se odnosi na činidbu izvršenika, već samo u dijelu koji se odnosi na namirenje potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika na računu kod banke, pa je odlučio kao u dispozitivu.
8. Apelant je 2. marta 2018. godine urgirao postupanje Općinskog suda, te zatražio da taj sud zatraži od izvršenika da za apelanta izvrši uplatu svih doprinosa na plaću iz penzijskog i invalidskog osiguranja shodno obračunu koji je napravio sudski vještak, pa ukoliko izvršenik to ne učini, da izrekne novčanu kaznu izvršeniku i odgovornoj osobi u izvršeniku, u smislu čl. 209 i 2016. Zakona o izvršnom postupku.
9. Apelant je 14. marta 2018. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-08-002945 od 9. juna 2008. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-1687/18. Ustavni sud je na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-1687/18 kojom je odbacio kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli apelant i drugi, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
10. Apelant je 24. januara 2020. godine Evropskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) podnio aplikaciju broj 7442/20 zbog neizvršenja ili kašnjenja u izvršenju Presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 068-2-P-07-000603 od 15. novembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-07-000580 od 2. aprila 2008. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-08-002945 od 9. juna 2008. godine a u odnosu na uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
11. Izvršenik je podneskom od 15. decembra 2020. godine obavijestio Općinski sud o realizaciji rješenja o izvršenju u dijelu koji se odnosi na obračun i uplatu doprinosa za apelanta, te je dostavio dokaz za svoje navode, a Općinski sud je dopisom od 25. januara 2021. godine dostavio apelantu navedeni podnesak.
12. U međuvremenu, Evropski sud je 18. februara 2021. godine donio Odluku Ante Čulo protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 7442/20, kojom je primio na znanje da je između apelanta i Bosne i Hercegovine postignuta prijateljska nagodba, te je, uvjerivši se da je Bosna i Hercegovina izvršila odredbe nagodbe, brisao aplikaciju sa svoje liste predmeta. Evropski sud je u toj odluci naveo da je primio deklaraciju koju su potpisale stranke, a prema kojoj je apelant saglasan da se odriče bilo kakvih daljnjih potraživanja protiv Bosne i Hercegovine u pogledu činjenica koje su dovele do aplikacije, pod uvjetom da se vlada obaveže da će apelantu u ostavljenom isplatiti iznos naveden u tabeli priloženoj u dodatku. Također je naveo da se vlada obavezala da će u ostavljenom roku osigurati izvršenje domaćih odluka koje su predmet razmatranja u tom slučaju, te da će platiti troškove domaćeg izvršnog postupka.
13. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 765670 19 I od 26. februara 2021. godine utvrdio da je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju provedeno u dijelu koji se odnosi na namirenje potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika na računu kod banke kao i uplatom doprinosa na osnovu radno-pravnog statusa, čime je izvršni postupak okončan. Apelant je 16. marta 2021. godine podnio prigovor protiv navedenog zaključka.
14. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 765670 19 I od 8. jula 2021. godine odbacio kao nedopušten apelantov prigovor, te odredio da zaključak o okončanju postupka od 26. februara 2021. godine ostaje na snazi u cijelosti. Općinski sud je u obrazloženju tog rješenja naveo da je uvidom u podneske izvršenika i dokaze u prilogu navedenih podnesaka utvrdio da je izvršenik 24. novembra 2020. godine na račun Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje uplatio doprinose na osnovu radno-pravnog statusa apelanta u skladu s izvršnom ispravom, te da je navedene podneske sa dokazima o izvršenoj činidbi izvršenika dostavio apelantu radi upoznavanja sa navodima izvršenika, a prije donošenja zaključka o okončanju postupka. S obzirom da je apelantu bilo omogućeno da se izjasni na navode izvršenika o provođenju izvršenja, što apelant nije učinio, Općinski sud je istakao da apelant, ukoliko nije zadovoljan iznosom koji mu je izvršenik uplatio, svoja prava može ostvariti u parničnom postupku, a ne u tom izvršnom postupku, jer je izvršenik dostavio dokaze o postupanju u skladu sa izvršnom ispravom i po ocjeni tog suda izvršenik je u cijelosti postupio u skladu sa izvršnom ispravom. Imajući u vidu da je odredbom člana 12. stav 6. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek, Općinski sud je donio odluku kao u izreci.
15. Apelant je 26. jula 2021. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 8. jula 2021. godine, a izvršenik je 11. novembra 2021. godine dostavio odgovor na apelantovu žalbu, te ja predmet 26. januara 2022. godine upućen Kantonalnom sudu u Sarajevu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi.
16. Prema stanju apelacionog spisa postupak je u toku.
Apelacioni navodi
17. Apelant smatra da mu je zbog nemogućnosti realizacije potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, odnosno zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-08-002945 od 9. juna 2008. godine u dužem vremenskom periodu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Naime, apelant navodi da rješenje o izvršenju nije izvršeno u cijelosti, budući da je za njega izvršenik izvršio prijavu Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje na umanjene (netačne) iznosa plaća. U tom pogledu je istakao da mu je za period od 13. marta 1999. do 13. marta 2002. godine isplaćeno plaća u ukupnom iznosu od 58.591,97 KM, te da ga izvršenik mora prijaviti na stvarno isplaćene plaće i na iste uplatiti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Također je predložio da Ustavni sud ukine Zaključak Općinskog suda broj 65 0 I 765670 19 I od 26. februara 2021. godine i predmet vrati tom sudu na daljnji postupak izvršenja.
Odgovori na apelaciju
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nisu tačni apelantovi navodi o dugotrajnosti postupka pred tim sudom, jer je o prijedlogu za izvršenje odlučeno u roku od pet dana od dana njegovog prijema u sudu, da je o činjenici izvršnosti rješenja o izvršenju blagovremeno obaviještena banka izvršenika, te da je po svim apelantovim podnescima blagovremeno postupano. Općinski sud je naveo da u toku postupka pred tim sudom nije došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava na koja se apelant poziva u apelaciji, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
19. Vlada je u odgovoru na apelaciju navela da je povodom apelantove aplikacije protiv Bosne i Hercegovine br. 7442/20 pred Evropskim sudom vođen postupak u kojem se apelant žalio na povredu člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola 1. Evropske konvencije zbog neizvršenja ili kašnjenja u izvršenju presude Općinskog suda u Livnu od 15. novembra 2007. godine i rješenja Općinskog suda od 9. juna 2008. godine. Vlada je navela da su u navedenom predmetu tužena Bosna i Hercegovina i apelant potpisali prijateljsku nagodbu kojom se tužena strana obavezala da će u roku od tri mjeseca osigurati izvršenje domaćih sudskih odluka i isplatiti apelantu iznos od 1.000,00 eura na ime nematerijalne štete, a aplikant se saglasio da se odriče bilo kakvih daljnjih potraživanja protiv Bosne i Hercegovine u pogledu činjenica koje su dovele do aplikacije. Vlada je navela da je Evropski sud nakon zaključenja prijateljske nagodbe u tom predmetu 18. februara 2021. godine donio odluku kojom prima na znanje da je između stranaka postignuta prijateljska nagodba i kojom briše aplikaciju sa svoje liste predmeta. Vlada je navela da je u potpunosti postupila po odredbama prijateljske nagodbe i isplatila apelantu potraživanja utvrđena u izvršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom kao i nematerijalnu štetu, a što je potvrđeno Rezolucijom Komiteta ministara Vijeća Evrope CM/ResDH(2021)143 na 1411. sjednici 16. septembra 2021. godine kojom je utvrdio da je vlada tužene države izvršila odredbe prijateljske nagodbe u navedenom. Imajući u vidu navedeno, Vlada je istakla da su neosnovani apelantovi navodi o povredi ustavnih i konvencijskih prava, da se u konkretnom slučaju očigledno radi o već presuđenoj stvari u postupku pred Evropskim sudom, te je predložila da se apelacija odbaci zbog zloupotrebe prava na podnošenje apelacije i izmjenjenih pravnih okolnosti.
20. Apelant je u izjašnjenjima, između ostalog, istakao da su predmet njegove predstavke Evropskom sudu i odlučivanje tog suda bili pitanje dužine trajanja izvršnog postupka u periodu od 9. juna 2008. godine, kad je doneseno rješenje o izvršenju, do dana podnošenja predstavke, odnosno do 24. januara 2020. godine i naknada nematerijalne štete za taj period, te da je u vezi s tim postignuta prijateljska nagodba i isplaćeno mu 1.000,00 eura. Dalje je naveo da izvršenje nije provedeno u cijelosti, kako je određeno pravomoćnim i izvršnim odlukama sudova, jer mu izvršenik nije obračunao pa samim tim ni uplatio doprinose na stvarno isplaćene plaće za penzijsko i invalidsko kako je presudom dosuđeno. Apelant navodi da je Općinski sud nezakonito donio zaključak kojim je okončao postupak izvršenja, iako postupak nije završen. Budući da izvršenje nije provedeno u cijelosti na način određen pravosnažnim i izvršnim odlukama sudova, odnosno da je od dana podnošenja aplikacije Evropskom sudu 24. januara 2020. do dopune apelacije u izjašnjenju od 15. februara 2022. godine prošlo dvije godine, apelant traži naknadu nematerijalne štete za taj period jer mu je ponovo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
22. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nemogućnosti realizacije svog potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, odnosno zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-08-002945 od 9. juna 2008. godine u dužem vremenskom periodu i to u dijelu koji se odnosi na uplatu doprinosa na osnovu radno-pravnog statusa.
24. S tim u vezi, suprotno apelacionim navodima po kojima apelant nije u cijelosti namiren i po kojima je pred Evropskim sudom postignuta nagodba samo oko naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u periodu od donošenja rješenja o izvršenju do dana podnošenja predstavke, Ustavni sud zapaža, da iz odgovora na apelaciju Vlade i dostavljenih priloga proizlazi da je povodom apelantove aplikacije protiv Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom potpisana prijateljska nagodba na način kako je to već navedeno u tački 12. ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je i Komitet ministara Vijeća Evrope, koji prati izvršenje odluka Evropskog suda, Rezolucijom CM/ResDH(2021)143 na 1411. sjednici 16. septembra 2021. godine utvrdio da je vlada tužene države u potpunosti izvršila odredbe prijateljske nagodbe, koja se ticala ne samo naknade nematerijalne štete, nego i izvršenja domaćih sudskih odluka koje su predmet razmatranja u tom slučaju, a što je predmet i konkretne apelacije. Također, Ustavni sud zapaža da se apelant, s druge strane, potpisivanjem predmetne nagodbe odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja protiv Bosne i Hercegovine u pogledu činjenica koje su dovele do aplikacije. Imajući u vidu navedene odlučne činjenice, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić