Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-666/21 (S. O.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Penzija
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-666/21

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 666/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Senada Omerbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Senada Omerbegović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Zenici u predmetu broj 04 0 U 009400 22 U 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Zenici da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Senadi Omerbegović isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Zenici i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senada Omerbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijela je 26. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) vodio pod brojem 04 0 U 009400 18 Uvp.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: FZPIO) zatraženo je 28. januara 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su dostavili odgovor na apelaciju 3. februara 2022. godine, a FZPIO je dostavio odgovor na apelaciju 4. marta 2022. godine.

4. Ustavni sud je 20. maja 2022. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta, a 28. juna 2022. godine pribavio je informaciju o statusu predmeta od FZPIO.

5. Ustavni sud je 4. jula 2022. godine apelanticinom zastupniku dostavio navedene odgovore na apelaciju, te informacije o statusu predmeta radi eventualnog izjašnjenja. Apelanticin zastupnik je dostavio izjašnjenje 11. jula 2022. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem FZPIO, Kantonalna administrativna služba u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba), od 25. maja 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za priznavanje prava na porodičnu penziju od 10. novembra 2016. godine.

8. Odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 25. maja 2017. godine, FZPIO je rješenjem od 29. augusta 2017. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 009400 17 U od 9. januara 2018. godine odbijena je apelanticina tužba podnesena 9. oktobra 2017. godine protiv rješenja FZPIO od 29. augusta 2017. godine.

10. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 9. januara 2018. godine, podnesenom 22. februara 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 04 0 U 009400 18 Uvp od 12. maja 2021. godine uvažio apelanticin predmetni zahtjev i presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je tužbu uvažio, poništio rješenje FZPIO od 29. augusta 2017. godine, kao i rješenje Kantonalne administrativne službe od 25. maja 2017. godine, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je nesumnjivo da je vanbračna zajednica apelantice i N. O. kao nosioca osiguranja započela i trajala u vrijeme kada je na snazi bio Porodični zakon Federacije BiH iz 2005. godine (čijim je čl. 2. i 3. bračna zajednica poistovjećena sa vanbračnom zajednicom), te da je ta zajednica trajala sve do smrti N. O. 21. aprila 2015. godine. Prema tome, Vrhovni sud je naveo da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 1998. godine u konkretnom slučaju nije primijenjen uz dosljedno poštovanje „opredjeljenja iz porodičnog prava o jednakom tretmanu bračne i vanbračne zajednice“, pri čemu se taj sud pozvao na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 4207/13 od 30. septembra 2016. godine. Konačno, Vrhovni sud je naveo da će prvostepeni organ u ponovnom postupku, imajući u vidu primjedbe i upute tog suda, donijeti novu pravno valjanu odluku.

11. Spis predmeta je 11. juna 2021. godine dostavljen Kantonalnoj administrativnoj službi.

12. Rješenjem Kantonalne administrativne službe 25. februara 2022. godine apelantici je priznato pravo na porodičnu penziju u mjesečnom iznosu od 85,87 KM, te je određeno da apelantici isplata penzije po tom rješenju pripada od 1. jula 2020. godine.

13. Odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 25. februara 2022. godine, FZPIO je rješenjem od 26. aprila 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

14. Apelantica je 16. juna 2022. godine Kantonalnom sudu podnijela tužbu protiv rješenja FZPIO od 26. aprila 2022. godine.

15. Predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava na porodičnu penziju povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelantica ističe da je 10. novembra 2016. godine podnijela zahtjev za ostvarivanja prava na porodičnu penziju, te da predmetni postupak, koji je pred Vrhovnim sudom, nije okončan do dana podnošenja apelacije, te da traje „više od četiri godine“, što smatra nedopustivim.

b) Odgovor na apelaciju

17. FZPIO je najprije naveo tok postupka kako je predočen u činjenicama predmetne odluke, te je naveo da smatra da u predmetnom postupku nisu povrijeđena prava na koja se apelantica pozvala. Naime, FZPIO je naveo da je „nastojao na potpun, pravilan i zakonit način osigurati provođenje cjelokupnog postupka za koji je nadležan, kako u prvom tako i u drugom stepenu“. Također je naveo da je, kako to proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta, apelantici omogućio da koristi redovne pravne lijekove, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.

18. Kantonalni sud je naveo da navode iz apelacije smatra neosnovanim, te da smatra da u postupku pred tim sudom nisu povrijeđena prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji. Dalje je istakao da je taj sud meritornu odluku donio u roku od tri mjeseca od prijema spisa predmeta u taj sud, te da, imajući u vidu presudu Vrhovnog suda od 12. maja 2021. godine, predmetnu apelaciju smatra preuranjenom, odnosno neosnovanom, zbog čega predlaže da se apelacija odbije.

19. Vrhovni sud je naveo da je Presudom broj 04 0 U 009400 18 Uvp od 12. maja 2021. godine uvažio apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 9. januara 2018. godine i poništio rješenje FZPIO od 29. augusta 2017. godine, kao i rješenje Kantonalne administrativne službe od 25. maja 2017. godine, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Dalje je naveo da je spis konkretnog predmeta vraćen Kantonalnom sudu na postupanje 7. juna 2021. godine, te je napomenuo da se predmeti u tom sudu rješavaju u skladu sa hronološkim prilivom predmeta, kao i planom rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta, a da se predmeti izuzetno daju u rad „mimo ovih mjerila samo po opravdanoj urgenciji stranke od predsjednika suda“, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

c) Apelanticino izjašnjenje na odgovore na apelaciju

20. Apelantica je, između ostalog, navela da navedeni odgovori ukazuju na to da su njeni navodi osnovani jer ona ni do dana dostavljanja predmetnog izjašnjenja nije ostvarila pravo na porodičnu penziju, te je ukazala da je 14. juna 2022. godine tužbom protiv rješenja FZPIO od 26. aprila 2022. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom (predmetnu tužbu je dostavila u prilogu izjašnjenja). Dalje je istakla da je od podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na porodičnu penziju prošlo više od pet godina, te da ostvarivanje navedenog prava za apelanticu ima veliki značaj jer ona nema druge prihode.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

22. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05):

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

23. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

24. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...].

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je još u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje tog predmeta Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

27. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

33. U konkretnom slučaju Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 10. novembra 2016. godine kao dana kada je apelantica podnijela Kantonalnoj administrativnoj službi FZPIO zahtjev za priznavanje prava na porodičnu penziju, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od pet godina i 10 mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku ostvarivanja apelanticinog prava na porodičnu penziju, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari potrebno riješiti, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak naročito značajan za apelanticu jer od ishoda tog postupka zavisi eventualno ostvarivanje njenog prava na porodičnu penziju.

35. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim ponašanjem utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da se predmetni postupak u dva navrata nalazio pred prvostepenim i drugostepenim organom uprave, te da su ti organi uprave odluke donijeli u relativno kratkom roku (postupak pred organima uprave je prvi put okončan u roku od oko devet mjeseci, a drugi put u roku od oko 10 mjeseci). Nadalje, istaknuto je da je Kantonalni sud odluku o apelanticinoj tužbi (podnesenoj protiv prvobitnih rješenja organa uprave) donio u roku od oko tri mjeseca. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je presudom Vrhovnog suda navedena presuda Kantonalnog suda ukinuta, a navedena rješenja organa uprave poništena i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovnom sudu trebalo čak tri godine i tri mjeseca da donesene navedenu presudu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom, nego je naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju u skladu sa hronološkim prilivom predmeta, kao i planom rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta, a da se predmeti izuzetno daju u rad „mimo ovih mjerila samo po opravdanoj urgenciji stranke od predsjednika suda“, što nije slučaj u konkretnom predmetu. Ustavni sud, pri tome, podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud zapaža i da se spis konkretnog predmeta ponovo nalazi na Kantonalnom sudu (po apelanticinoj tužbi podnesenoj protiv rješenja organa uprave donesenih u ponovnom postupku, u izvršenju navedene presude Vrhovnog suda), pri čemu nije izvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak koji je naročito značajan za apelanticu, a koji nije složen, traje pet godina i 10 mjeseci, pri čemu je ipak najduže trajao pred Vrhovnim sudom.

37. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda za dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ostali navodi

38. Također, apelantica navodi da je zbog prekomjerne dužine trajanja postupka došlo i do kršenja prava na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

41. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Federacije BiH, budući da je postupak u najvećoj mjeri trajao pred Vrhovnim sudom, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer postupak koji je naročito značajan za apelanticu, a koji nije složen, traje pet godina i 10 mjeseci, pri čemu je ipak najduže trajao pred Vrhovnim sudom, koji nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom, pri čemu je neizvjesno kada će taj postupak uopće biti okončan.

44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-666/21 (S. O.) | Sudska praksa | Aktio