Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2421/22 (V. K.)
Odluka donesena 14. 07. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2421/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-2421/22, rješavajući zahtjev Voje Kosanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Voje Kosanovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vojo Kosanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Veselin Londrović, advokat iz Bijeljine podnio je 28. juna 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenjā Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem testu: Osnovni sud) br. 80 0 K 140365 22 Kv od 3. juna 2022. godine i 80 0 K 140365 22 Kpp od 23. maja 2022. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „kojom bi se naložilo brisanje usvojenih mjera obezbjeđenja Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove –Područna jedinica Bijeljina, Zemljišno knjižnoj kancelariji Bijeljina i Pu Bijeljina– Odjeljenje za registraciju putničkih i motornih vozila.“
2. Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda broj 80 0 K 140365 22 Kpp od 23. maja 2022. godine određena je privremena mjera obezbjeđenja zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ili stvarnih prava upisanih na nekretninama označenim u navedenom rješenju (dva stana i kuća sa okućnicom čiji suvlasnici su navedeni u rješenju). Također, određena je privremena mjera obezbjeđenja zabrane vlasniku ili drugom licu na kojeg je imovina prenesena da je otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže pokretnom imovinom (dva opisana putnička vozila) označenom u rješenju. Istim rješenjem, naložen je upis mjere obezbeđenja u javne registre Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove - Područna jedinica Bijeljina, Zemljišno knjižnoj kancelariji Bijeljina i Policijskoj Upravi u Bijeljini - Odeljenje za registracije putničkih motornih vozila, koja ostaje na snazi do okončanja krivičnog postupka.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) sprovodi finansijsku istragu protiv apelanta zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 4. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Navedeno je da je Tužilaštvo, na osnovu člana 112. i člana 375. stav 1. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), 18. maja 2022. godine, Osnovnom sudu podnijelo prijedlog za određivanje privremenih mjera obezbjeđenja oduzimanja imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela, te da je sudu dostavljena obimna dokumentacija koja se odnosi kako na način izvršenja krivičnog djela, tako i u odnosu na činjenicu gdje je novac trošen i utrošen. Navedeno je i da je uz prijedlog dostavljena naredba o pokretanju finansijske istrage i dopunska naredba o sprovođenju istrage protiv apelanta kao i podaci o primanjima apelanta i članova njegove porodice gdje su navedena svojstva članova porodice (supruga, sin, snaha, kći i zet), kao i njihovi lični podaci. Za apelanta i članove njegove porodice dostavljeni su detaljni podaci na sva registrovana ostvarena primanja pri čemu su korišteni podaci iz Poreske uprave kao i podaci tekućih računa, kao i da je, po istoj metodologiji, izvršen uvid u njihove troškove kao i podatke Saveza sindikata RS koji se odnose na potrošačku korpu.
4. Osnovni sud je istakao da je određivanje privremene mjere obezbjedenja oduzimanja imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela propisano članom 22. Zakona o oduzimanju imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela djela (u daljnjem tekstu: Zakon o oduzimanju imovine). Budući da postoje osnovi sumnje da je apelant izvršio krivično djelo te da postoji izvjesna neusklađenost u pogledu ostvarenih prihoda, pričinjenih rashoda i stečene imovine članova apelantove porodice, što ovom prilikom nije dokazano na način kako se dokazuje pravosnažnom presudom ali postoje osnovi sumnje kao osnov za istragu i da bi se spriječile sve moguće posljedice koje bi mogle da proisteknu ukoliko se ne odrede privremene mjere obezbjeđenja, usvojen je prijedlog Tužilaštva.
5. Rješenjem Vijeća Osnovnog suda broj 80 0 K 140365 22 Kv od 3. juna 2022. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba koju je apelant izjavio protiv rješenja Osnovnog suda od 23. maja 2022. godine.
6. Osnovni sud je, nakon izvršenog uvida u predmetni spis, uključujući i pobijanu odluku sudije za prethodni postupak, kao i žalbene navode branioca apelanta, zaključio da su u pobijanoj odluci argumentovani razlozi kojima se rukovodio sudija za prethodni postupak prilikom donošenja odluke, koje u cjelosti prihvata i vijeće. Ti razlozi se odnose na analizu podataka apelanta i članova njegove porodice kroz registrovana ostvarena primanja, njihove troškove te nekretnine i pokretnosti koje se nalaze u njihovom vlasništvu i suvlasništvu. Budući da postoji osnov sumnje u pogledu nesrazmjera prihoda i rashoda i stečene imovine članova apelantove porodice, i po stvau vijeća, stečeni su uslovi za primjenu člana 22. stava l. Zakona o oduzimanju imovine u vezi sa članom 112. stav l. i članom 375. stav l. ZKP-a RS.
Apelacija
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. Evropske konvencije konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Apelant tvrdi da su osporena rješenja Osnovnog suda zasnovana na potpuno proizvoljnoj primjeni kako materijalnog tako i procesnog prava. Apelant navodi da mu nije dostavljen prijedlog Tužilaštva za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nepokretnosti ili stvarnih prava od 18. maja 2022. godine niti dokazi dostavljeni uz Prijedlog. Osim toga, apelant navodi da sud nije zakazao ročište za raspravljanje o osnovanosti Prijedloga gdje bi apelantu bilo omogućeno da se izjasni o njegovoj osnovanosti. U izreci rješenja od 23. maja 2022 godine nije navedeno do kada mogu trajati izrečene privremene mjere obezbjeđenja, što je moralo biti navedeno da bi se rješenje moglo ispitati. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu jer u obrazloženjima osporavanih rješenja ne postoje jasni i argumentovani razlozi o odlučnim činjenicama da je miješanje u imovinu apelanta i njegovih najbližih srodnika bilo zakonito, da je miješanje bilo u skladu sa općim interesom i da je stoga slijedilo legitimni cilj i da je miješanje bilo srazmjerno. Apelant prigovara da pobijana rješenja ne sadrže obrazloženja u pogledu srazmjernosti između visine imovinske koristi koja je navodno pribavljena izvršenjem krivičnog djela i vrijednosti imovine koja je predmet osiguranja privremenom mjerom, jer vrijednost te imovine nije uopšte ni utvrđivana, odnosno da se iz pobijanih rješenja ne vidi kolika je vrijednost imovine, koja se ograničava. Slijedom toga u konkretnom slučaju nije moguće ni utvrditi kolika je ukupna vrijednost imovine koja je predmet mjere osiguranja, u odnosu na ukupnu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, a time se ne može ni ocijeniti da li je određivanjem mjere osiguranja u pobijanom rješenju, stavljen preveliki teret na apelanta.
9. Na osnovu člana 64. Pravila Ustavnog suda, apelant je predložio Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom će naložiti „brisanje usvojenih mjera obezbjeđenja [...]“
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji.
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji. Naime, Ustavni sud konstatuje da apelant traži da se naloži „brisanje usvojenih mjera obezbjeđenja“ nadležnim organima gdje su mjere obezbjeđenja upisane. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da bi se usvajanjem tražene privremene mjere od strane Ustavnog suda u konkretnim okolnostima, iscrpilo odlučivanje o meritumu. Slijedom toga bi i djelovanje Ustavnog suda, nakon eventualnog usvajanja privremene mjere, u konkretnom slučaju, bilo bespredmetno.
14. Stoga, budući da apelant nije ponudio Ustavnom sudu dovoljne argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić