Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1357/22 (D. M.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Vanparnični postupak
  • Mjenica
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1357/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1357/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragan Milovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Milovanović protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 V 043377 21 Gž od 29. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Milovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 18. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 V 043377 21 Gž od 29. decembra 2021. godine.

2. Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je, postupajući po prijedlogu „Raiffeisen bank BiH“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: predlagač) za protest mjenice, pobliže naznačene u prijedlogu (u daljnjem tekstu: sporna mjenica), zbog neisplate, 21. maja 2019. godine usvojio prijedlog za protest mjenice.

3. Međutim, naknadno je usvojen apelantov prijedlog za ponavljanje tog postupka, pa je u ponovnom postupku Osnovni sud, Rješenjem broj 83 0 V 043377 20 V 3 od 31. maja 2021. godine odbio prijedlog predlagača za protest sporne mjenice zbog neisplate.

4. Odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj 83 0 V 043377 21 Gž od 29. decembra 2021. godine žalbu usvojio, ukinuo prvostepeno rješenje i odlučio da protest mjenice Osnovnog suda od 21. maja 2019. godine ostaje na snazi. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da ponavljanje postupka, shodno odredbama člana 25. Zakona o vanparničnom postupku, nije dozvoljeno niti u jednom vanparničnom postupku. Osim toga, sud je istakao da se prijedlog za ponavljanje postupka zbog nemogućnosti raspravljanja (što je u konkretnom predmetu, prema apelantovim navodima apelanta), shodno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku, može podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je odluka dostavljena stranci. Prema tome, budući da je apelant protest primio lično 23. maja 2019. godine, a da je prijedlog za ponavljanje postupka podnio 3. jula 2020. godine, taj je prijedlog bio i neblagovremen. Nadalje, Okružni sud je naveo da protest mjenice, u smislu odredbi člana 73. Zakona o mjenici, podrazumijeva samo „prijepis mjenice“, dakle, navođenje mjeničnih elemenata, ali ne i preispitivanje njene pravne valjanosti. Prema tome, Okružni sud je naveo da su u konkretnom slučaju osnovani žalbeni navodi predlagača da se prvostepeni sud u pobijanoj odluci bavio preispitivanjem zakonitosti mjenice. Naime, Okružni sud je zaključio da je preispitivanje zakonitosti mjenice moguće jedino u mjeničnopravnom sporu pokrenutom po tužbi imaoca mjenice ili mjeničnog dužnika. Konačno, Okružni sud je ukazao da postupak protesta mjenice nije kontradiktoran i da je u tom postupku isključeno raspravno načelo, radi čega prvostepeni sud nije bio ovlašćen da u konkretnom slučaju preispituje zakonitost mjenične isprave u postupku u kojem se o tome ne raspravlja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant, između ostalog, ističe da se suštinska pitanja u predmetnom postupku odnose na pravnu valjanost mjenice, te da je apelant, imajući navedeno u vidu, podnio Osnovnom sudu tužbu „radi utvrđenja nevažnosti mjenice“.

Relevantni propisi

6. Zakon o mjenici („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 32/01) Član 73.

Protest mora da sadrži:

1. prepis protestovane menice, odnosno protestovanog meničnog prepisa, kao i svih izjava, odnosno napomena o njima: ako se protest podiže po menici izdanoj na stranom jeziku, onda se mora priložiti i prevod menice, sa overom onoga koji protest podiže;

2. ime ili firmu lica po čijem se zahtevu i protiv koga se protest podiže;

3. potvrdu da traženo lice nije izvršilo činidbu koja se na osnovu menice od njega zahteva ili da ga protestni organ nije mogao naći u njegovom poslovnom lokalu ili stanu, ili ako ga je i našao, da mu iz bilo kog razloga nije mogao saopštiti zahtev;

4. mesto, dan, mesec, godinu i sat kad je, i lokal gde je preuzet ili bezuspešno pokušan protestni postupak;

5. datum protesta, broj pod kojim je zaveden u registar protesta, službeni potpis protestnog organa, kao i pečat.

Onaj deo menice ili prepisa koji se ne može pročitati, protestni organ će u protestu naznačiti kao nečitak.

Ako traženo lipe obrazloži odbijanje činidbe ili ako trasat postavi zahtev prema članu 25. stav 1. ovog zakona, treba i to zabeležiti u protestu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, u konkretnom slučaju osporenom odlukom je, shodno relevantnim odredbama Zakona o mjenici, odlučivano samo o protestu sporne mjenice, a ne o pravnoj valjanosti te mjenice, kako je to istakao i Okružni sud. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud takođe ističe da je Okružni sud u osporenoj odluci obrazložio da je preispitivanje zakonitosti mjenice moguće jedino u mjeničnopravnom sporu pokrenutom po tužbi imaoca mjenice ili mjeničnog dužnika. Ustavni sud zapaža da da iz stanja u spisu proizlazi da je apelant takav postupak pokrenuo pred nadležnim sudom. Također, Ustavni sud ukazuje da se u ovom postupku ni na koji način nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1357/22 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio