Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1409/22 (I. C.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1409/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1409/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Ilija Cvitanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ilija Cvitanović protiv Rješenja Federalnog ministarstva pravde, Komisija za uslovni otpust broj 01-12-5-2/21-336-1 od 22. marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Cvitanović (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno u Kazneno-popravnom zavodu poluotvorenog tipa u Mostaru (u daljnjem tekstu: KZP Mostar), kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić iz Mostara, podnio je 22. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog ministarstva pravde, Komisija za uslovni otpust (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 01-12-5-2/21-336-1 od 22. marta 2022. godine.

2. Rješenjem Komisije broj 01-12-5-2/21-336-1 od 22. marta 2022. godine stavljeno je van snage rješenje Komisije od 17. novembra 2021. godine o uslovnom otpustu apelanta. U obrazloženju osporenog rješenja Komisija je navela da je na sjednici održanoj 17. novembra 2021. godine donijela rješenje o otpustu od istog datuma kojim je apelant otpušten sa izdržavanja kazne zatvora na uslovni otpust, te da bi mu uslovni otpust po tom rješenju trajao do 7. novembra 2022. godine. Komisija je navela da je 17. marta 2022. godine primila akt direktora KPZ Mostar u kojem se traži stavljanje van snage naprijed navedenog rješenja o otpustu. Naime, Komisija je istakla da je u navedenom aktu KPZ Mostar ukazano da se radi o osuđeniku koji od dolaska na izdržavanje kazne zatvora (7. novembra 2018. godine) uzima terapiju propisanu od strane neuropsihijatra, da se liječi ambulantno i da je pregledima i redovnim kontrolama utvrđeno da apelant ima paranoidno depresivne epizode koje se povremeno pogoršavaju do stepena sumanute paranoidne psihotične slike. Dalje je istaknuto da je u tom dopisu navedeno da je apelantovo vladanje i ponašanje korektno, primjereno i prihvatljivo sve dok redovno uzima propisanu terapiju i da problem nastaje kada apelant odbije terapiju i ne želi je uzimati (što se uglavnom dešava prilikom korišćenja vanzavodskih pogodnosti jer tada nema nikakvog nadzora u vezi sa redovnim uzimanjem terapije), pa da se u takvim slučajevima apelant u ustanovu vrati u vidno pogoršanom zdravstvenom stanju. Također, navedeno je da je, kao posljedicu takvog ponašanja, apelant već u dva navrata bio smješten na Kliniku za psihijatriju-SKB Mostar, što se posljednji put dogodilo 6. marta 2022. godine kada je po povratku sa vanjskih pogodnosti apelant pokazivao paranoidnu deluzionu kliničku sliku (kada je na klinici proveo sedam dana, poslije čega se vratio u KPZ Mostar u zadovoljavajućem stabilnom stanju). Komisija je dalje navela da se apelant 14. marta 2022. godine decidirano izjasnio da on, prilikom korišćenja uslovnog otpusta, ne želi i neće uzimati terapiju pošto smatra da mu terapija nije potrebna za njegovo normalno funkcionisanje. Prema tome, Komisija je zaključila da je prijedlog direktora KPZ Mostar opravdan, te je, shodno odredbama člana 114. stav (1) Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji BiH odlučila kao u dispozitivnu osporenog rješenja.

3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja kojim je stavljeno van snage rješenje o apelantovom uslovnom otpustu, pa da se u konkretnom slučaju raspravljalo isključivo o uslovnom otpustu apelanta, kao osuđenog lica, a nije se raspravljalo o „osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelacioni navodi u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Imajući u vidu ovaj zaključak, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1409/22 (I. C.) | Sudska praksa | Aktio