Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2400/22 („Bobar Banka“ a.d. Bijeljina)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2400/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2400/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela „Bobar Banka“ a.d. Bijeljina-u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „Bobar Banka“ a.d. Bijeljina-u stečaju protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 122717 21 Gž od 9. marta 2022. godine, zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. „Bobar Banka“ a.d. Bijeljina-u stečaju (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Vladimir Milošević advokat iz Zvornika, podnijela je 24. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 122717 21 Gž od 9. marta 2022. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 122717 20 P od 19. februara 2021. godine, u postupku radi utvrđenja pokrenutim tužbom tužioca („MP COMPANY PRO“ d.o.o. Bijeljina) protiv tuženog (M.P.), odbačena je tužba jer tužilac nije otklonio nedostatke u tužbi (shodno rješenju Osnovnog suda od 15. decembra 2020. godine) i nije tužbom obuhvatio sva fizička i pravna lica koja su nužni i jedinstveni suparničari u postupku.
3. Odlučujući o tužiočevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 19. februara 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 P 122717 21 Gž od 9. marta 2022. godine žalbu uvažio i preinačio prvostepeno rješenje na način da je usvojio tužbeni zahtjev (stav I izreke presude), utvrdio da je tužilac zakonski i savjesni sticalac nekretnina pobliže naznačenih predmetnom presudom (stav II izreke presude) i da su uknjižbe i upisi zabilježbi naznačeni u st. III, IV, V i VI izreke navedene presude (između ostalih, uknjižbe u korist apelantkinje i upisi zabilježbi žalbi apelantkinje) bez učinka prema tužiocu i da ne proizvode pravno dejstvo. Stoga je sud obavezao Republičku upravu za geodetske i imovinsko pravne poslove, područna jedinica Bijeljina da briše upise pobliže naznačene u stavu VII izreke presude. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je, između ostalog, naveo da je priroda pravnog odnosa između tužioca i tuženog, u suštini samo pravni odnos između dva lica, odnosno dva subjekta, pa da u tom slučaju nema više lica koja bi bila suparničari, niti priroda pravnog spora zbog odgovornosti za pravne nedostatke proizvodi nužno jedinstveno suparničarstvo (propisano članom 366. Zakona o parničnom postupku). Naime, Okružni sud je ukazao da se svi ostali sporovi i sporna pitanja koje se odnose na uknjižbe u odnosu na ostala pravna i fizička lica mogu rješavati u posebnim postupcima, jer priroda pravnog odnosa koji je regulisan ugovorom o kupoprodaji nekretnina između tužioca i tuženog ne obuhvaća i prava trećih lica u tom ugovoru, pa se zbog toga ta lica ne mogu smatrati nužnim jedinstvenim suparničarima. Pored toga, Okružni sud je istakao da u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji spornih nekretnina između tužioca i tuženog u katastarskim evidencijama nije bilo upisanih bilo kakvih tereta u odnosu na te nekretnine, pa samim tim nisu postojala bilo kakva prava pravnih i fizičkih lica na tim nekretninama (čija prava su naknadno upisana), pa stoga ta pravna i fizička lica nisu ni mogla biti u bilo kakvom pravnom odnosu sa tuženim. Konačno, Okružni sud je naveo da dokazivanje prava trećih lica može biti samo stvar drugih postupaka, te da su ta lica, da bi bila nužni suparničari u konkretnom postupku, morali biti nosioci određenih prava na spornim nekretninama u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji (shodno odredbama člana 508. Zakona o obligacionim odnosima), što u konkretnom predmetu nije bio slučaj.
Apelacioni navodi
4. Apelantkinja smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe i povredu člana 17. Evropske konvencije (Zabrana zloupotrebe prava). Apelantkinja, između ostalog, navodi da „vodi nekoliko izvršnih i parničnih postupaka protiv stranaka iz predmetnog postupka u kojem je donesena osporena presuda“. Naime, apelantkinja smatra da je osporenom presudom „narušeno i faktički onemogućeno pravo apelantkinje da bude stranka u postupku“, smatrajući da je apelantkinja u predmetnom postupku morala biti stranka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;
6. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela apelaciju u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da apelantkinja nije učestvovala u postupku u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tužilac zakonski i savjesni sticalac spornih nekretnina, te da su uknjižbe i upisi zabilježbi bez učinka prema tužiocu i da ne proizvode pravno dejstvo, odnosno nije bila stranka u tom postupku. Naime, Ustavni sud zapaža da su stranke u predmetnom postupku „MP COMPANY PRO“ d.o.o. Bijeljina u svojstvu tužioca i M.P. u svojstvu tuženog. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporene odluke podnijelo je lice koje nije učestvovalo u predmetnom postupku, zbog čega nije ovlašćeno da u svoje ime apelacijom osporava predmetnu odluku (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 3961/08 od 15. januara 2009. godine i AP-4375/21 od 23. februara 2022. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić