Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4186/20 (Addiko Bank d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Hipoteka
  • Žalba
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Suvlasništvo
  • Dostava
  • Izvršni postupak
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4186/20

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4186/20, rješavajući apelaciju Addiko Bank d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Addiko Bank d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Ip 029283 20 Pž 3 od 21. septembra 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Odžaku, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Odžaku da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Addiko Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Ip 029283 20 Pž 3 od 21. septembra 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1335/20 djelimično usvojio apelaciju u odnosu na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, dok je u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i imovinu u odnosu na osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 25 0 Ip 029283 20 Pž od 19. februara 2020. godine apelacija odbačena kao preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1335/20 od 20. maja 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i izvršenika DOM GRAD d.o.o. Domaljevac, kojeg zastupa direktor Željko Markić (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik), i Željka Markića (u daljnjem tekstu: drugoizvršenik ili svi u daljnjem tekstu: izvršenici) zatraženo je 4. marta odnosno 16. juna 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud, Općinski sud i punomoćnik drugoizvršenika su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 14. marta do 5. jula 2022. godine. Prvoizvršenik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

5. Odgovori učesnika u postupku su 29. aprila 2022. godine dostavljeni apelanticinom punomoćniku radi izjašnjenja. Traženo izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Iz stanja spisa proizlazi da je drugoizvršenik s apelanticinim pravnim prednikom Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelanticin prednik) zaključio 2004. godine notarski obrađen ugovor o zasnivanju založnog prava na imovini koja je predmet izvršenja – kuća (kao cjelina), pobliže opisana u odlukama redovnih sudova (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina), koja se u javnim evidencijama vodila kao isključivo vlasništvo drugoizvršenika, radi osiguranja duga na osnovu ugovora o kreditu. Ugovorom o zasnivanju založnog prava (hipoteka) na spornoj nekretnini drugoizvršenik se obavezao da kao založni dužnik pristaje da se u korist založnog povjerioca, radi osiguranja svih njegovih novčanih potraživanja iz ugovora o kreditu, zasnuje založno pravo na spornoj nekretnini.

8. Apelanticin prednik je u cijelosti ispunio svoju ugovorenu obavezu po osnovu ugovora o kreditu. Međutim, apelanticin prednik je 22. augusta 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršnih isprava protiv više izvršenika radi naplate novčanih potraživanja, i to provođenjem izvršenja na određenim nekretninama, između ostalih, i na spornoj nekretnini u vlasništvu drugoizvršenika 1/1.

9. Rješenjem od 22. augusta 2012. godine Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje na spornoj nekretnini.

10. Tokom izvršnog postupka supruga drugoizvršenika Marija Markić je u svojstvu trećeg lica u izvršnom postupku upućena na parnicu radi dokazivanja svojih prava na spornoj nekretnini.

11. U parničnom postupku supruga drugoizvršenika je ishodila pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu između drugoizvršenika i njegove supruge sa suvlasničkim dijelom od po ½. Supruga drugoizvršenika je tokom izvršnog postupka (2018. godine) ishodila upis svog suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi na spornoj nekretnini. Javna prodaja sporne nekretnine

12. Općinski sud je nakon postupka javne prodaje sporne nekretnine donio rješenje o dosudi od 19. decembra 2019. godine kojim je apelantici dosudio spornu nekretninu kao najboljem ponuđaču s dijelom 1/1 i naložio ZK uredu da na spornoj nekretnini upiše pravo vlasništvo 1/1 u korist apelantice, te brisanje dosadašnjeg upisa na ime drugoizvršenika i njegove supruge sa po ½ suvlasničkog dijela (tač. I i II dispozitiva rješenja). Tačkom III dispozitiva rješenja ZK uredu je naloženo brisanje zabilježbe založnog prava na spornoj nekretnini, dok je tačkom IV dispozitiva rješenja obustavljen izvršni postupak u odnosu na ostale nekretnine koje su pobliže opisane u dispozitivu.

13. Iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da su na drugom ročištu za prodaju sporne nekretnine kao ponuđači učestvovali apelantica i Željko Ćošković, te da je apelantica dala najpovoljniju ponudu. U rješenju je navedeno da je punomoćnik supruge drugoizvršenika izjavio da će se supruga drugoizvršenika koristiti pravom preče kupovine. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da supruga drugoizvršenika do dana održavanja ročišta nije, kao kupac, uplatila osiguranje u iznosu od 1/10 određene vrijednosti nekretnine, kako je to propisano članom 86. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te da stoga ona, u smislu člana 88. ZIP-a, ne može učestvovati kao kupac sporne nekretnine. Općinski sud je još naveo da je predmet prodaje sporna nekretnina koja je uključivala i suvlasnički dio supruge drugoizvršenika, s obzirom na to da je založno pravo zasnovano na cijeloj nekretnini, i to još 2004. godine, a pravo suvlasništva na spornoj nekretnini supruga drugoizvršenika je ostvarila u toku izvršnog postupka po pravomoćnoj presudi od 26. juna 2018. godine.

14. Navedeno rješenje su osporili žalbom drugoizvršenik i njegova supruga. Prema apelacionim navodima, apelantici žalba nije dostavljena na odgovor. Kantonalni sud je Rješenjem broj 25 0 Ip 02983 20 Pž od 19. februara 2020. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje djelimično ukinuo (tač. I i II dispozitiva osporenog rješenja u dijelu kojim je sporna nekretnina dosuđena apelantici i naloženo ZK uredu da izvrši promjenu upisa u zemljišnoj knjizi) i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u odnosu na tač. III i IV (nalog za brisanje založnog prava na spornoj nekretnini i obustava izvršnog postupka) prvostepeno rješenje ostalo neizmjenjeno. Apelantica je navedeno rješenje osporila pred Ustavnim sudom (vidi tačku 2. ove odluke).

Postupak nakon Odluke Ustavnog suda broj AP 1335/20

15. Odlučujući u ponovnom postupku Općinski sud je Rješenjem broj 25 0 Ip 29283 13 Ip 2 od 20. jula 2020. godine supruzi drugoizvršenika dosudio suvlasnički dio drugoizvršenika u dijelu 1/2, koji joj je predat u vlasništvo (tač. I i II dispozitiva rješenja). Tačkom III dispozitiva ovog rješenja naloženo je ZK uredu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine u korist supruge drugoizvršenika, te da se briše zabilježba izvršenja na spornoj nekretnini (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

16. U obrazloženju ovog rješenja Općinski sud je naveo da je zaključkom od 10. juna 2020. godine dosudio ½ sporne nekretnine suvlasnici, supruzi drugoizvršenika, zato što je ona suvlasnik na 1/2 sporne nekretnine i ima pravo preče kupovine, što je dokazala pravomoćnom presudom od 26. juna 2018. godine. S obzirom na to da je supruga drugoizvršenika stavila ponudu za kupovinu kao i tražilac izvršenja, sud je pod istim uvjetima njoj dosudio ½ sporne nekretnine i odredio rok u kojem treba uplatiti kupoprodajnu cijenu, što je ona i učinila.

17. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 25 0 Ip 029283 20 Pž 3 od 21. septembra 2020. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je nakon ispitivanja osporene odluke zaključio da žalbeni navodi nisu osnovani jer je prvostepeni sud u ponovnom postupku svoju odluku zasnovao na pravilnoj primjeni i tumačenju odredbi materijalnog prava i odredbi ZIP-a, te da je u cijelosti postupio u skladu sa stavom tog suda izraženom u rješenju od 19. februara 2020. godine. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbi člana 92. stav 1. i člana 93. ZIP-a donio pravilnu i zakonitu odluku jer je supruga drugoizvršenika uplatila razliku kupoprodajne cijene. Ostali žalbeni navodi koji se tiču provođenja cijelog izvršnog postupku, prema mišljenju Kantonalnog suda, nisu osnovani jer u spisu nema dokaza da je prvostepeni sud izvršio povredu odredbi postupka ili da je pogrešno cijenio provedene dokaze i iz njih izveo nepravilne zaključke.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u činjenici što joj je sporna nekretnina, na kojoj je ostvarila založno pravo, dosuđena kao najpovoljnijem ponuđaču, i činjenici što je postupajući sud u žalbenom postupku propustio apelantici dostaviti žalbu na izjašnjenje i odgovor, što je protivno osnovnom raspravnom načelu, te u činjenici da je ponovni postupak proveden mimo odredbi ZIP-a, ZSP-a i Porodičnog zakona. Osporena odluka ne samo da je nejasna, već je nepotpuna i neodređena. Apelantica ističe da je supruga drugoizvršenika u fazi druge prodaje sporne nekretnine izvršila upis suvlasničkog dijela ½ na založenoj spornoj nekretnini, te je prvostepeni sud, pogrešno tumačeći odredbe Porodičnog zakona u vezi sa Zakonom o stvarnim pravima, u ponovnom postupku donio odluku da se prodaje samo ½ suvlasničkog dijela umjesto nekretnine u cijelosti. Na ovu nezakonitost apelantica je tokom postupka ukazivala tvrdnjama da ne postoji pravni osnov, niti odluka kojim je poništen pravni posao, odnosno založno pravo na spornoj nekretnini koja je u momentu opterećenja bila u vlasništvu drugoizvršenika 1/1. Apelantica tvrdi da iz rješenja Kantonalnog suda, kojim je ukinuto rješenje o dosudi, proizlazi pokušaj procesno neprovodivog ponavljanja postupka. Umjesto da se predmet u cijelosti ukine i vrati na ponovni postupak s jasnim uputama prvostepenom sudu na šta da obrati pažnju, u skladu sa stavovima višeg suda, obrazloženje nosi poruku da se predmet samo u jednom dijelu vrati na ponovni postupak, te da se bez ponovne prodaje sporna nekretnina dosudi supruzi drugoizvršenika, pod uvjetima traženim u žalbi na koju se apelantica nije mogla očitovati jer joj nije dostavljena. Pri tome je rješenjem Kantonalnog suda od 19. februara 2020. godine nezakonito brisano založno pravo na spornoj nekretnini, čime je apelantici uskraćena i posljednja mogućnost za ostvarivanje prava na spornoj nekretnini. Prvostepeni sud je u ponovnom postupku, bez održavanja rasprave, odredio da se prodaje samo ½ sporne nekretnine, koja je prema uputama Kantonalnog suda dosuđena supruzi drugoizvršenika, za iznos polovine ostvarene cijene koju je ponudila apelantica. Apelantica je navela da je na nezakonitost rješenja ukazala u žalbi ukazujući na član 72. stav 3. ZIP-a budući da se hipoteka veže za nekretninu, a ne za lice, te ističe da ostaje pri razlozima datim u apelaciji broj AP 1335/20, predloživši da se apelacija usvoji, osporeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

b) Odgovori na apelaciju

19. Kantonalni sud je naveo da je svoju odluku zasnovao na pravilnoj primjeni odredbi ZIP-a, te da ostaje pri razlozima datim u osporenom rješenju, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

20. Općinski sud je naveo da su svi prigovori neosnovani i da je postupak proveden pravilnom primjenom odredbi ZIP-a, Porodičnog zakona i Zakona o stvarnim pravima. U odnosu na prigovor vezan za nedostavljanje žalbe na odgovor apelantici, Općinski sud se izjasnio u odgovoru na apelaciju broj AP 1335/20 ocijenivši ga neosnovanim. Istaknuto je da član 12. stav 2. ZIP-a propisuje da se protiv tačno određenih rješenja može izjaviti žalba o kojoj odlučuje sud drugog stepena, ali da ne proizlazi obaveza suda da dostavlja žalbu na odgovor suprotnoj stranci u postupku. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

21. Punomoćnik drugoizvršenika je sve navode iz apelacije ocijenio neosnovanim, opširno navodeći da je supruga drugoizvršenika kao suvlasnica nekretnine imala osnov da svoje pravo na spornoj nekretnini zaštiti, a sudovi u izvršnom postupku su postupali u skladu sa zakonom. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka

USBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme pokretanja izvršnog postupka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 12.

Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donešenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donešenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.

Izuzetno, kada je izvršnim dokumentom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcionog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

Član 21. stav (1) Primjena odredaba drugih zakona (1)U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 70. stav 1.

Dokaz o vlasništvu izvršenika (1) Uz prijedlog za izvršenje nad nekretninom tražilac izvršenja dužan je da podnese izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo izvršenika.

Član 72. (stav 1, 2, 3) Ubilježavanje izvršenja (1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježavanje izvršenja.

(2) Tim ubilježavanjem tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisanog ubilježavanja izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tim ubilježavanjem.

(3) Promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

Član 74.

Založna prava (1) U postupku izvršenja nad nekretninom namiruju se i založni povjerioci koji nisu predložili izvršenje u skladu sa pravilima koja određuju red prvenstva u namirenju njihovih potraživanja.

(2) Založna prava uknjižena na nekretnine prestaju provedbom rješenja o dosudi i ako založni povjerioci nisu potpuno namireni, osim u slučaju sporazuma iz stava 3. ovog člana.

(3) Kupac nekretnine i založni povjerilac mogu se sporazumjeti najkasnije na ročištu za prodaju da založno pravo ostane na nekretnini i nakon provedbe rješenja o dosudi, a da kupac preuzme izvršenikov dug prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripadao u izvršnom postupku. U tom se slučaju kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga.

(4) Kupac i založni povjerilac sklapaju sporazum iz stava 3. ovog člana u obliku sudskog poravnanja u izvršnom postupku ili pisarski obrađenog dokumenta.

4. Prodaja nekretnine Član 82. st. (1) i (2) Zaključak o prodaji (1) Nakon provođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

(2) U postupku izvršenja nad suvlasničkim dijelom iz člana 69. ovog zakona zaključak o prodaji sadržavaće odvojene podatke i za cjelokupnu nekretninu i za suvlasnički dio koji je predmet izvršenja, kao i naznaku da će sud o konačnom predmetu prodaje odlučiti u skladu sa stavom 3. člana 90. ovog zakona.

Član 83.

Pravo preče kupovine (1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine upisano u zemljišnoj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponudiocem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nekretninu kupuje uz iste uslove.

(2) Ako je nekretnina prodata neposrednom pogodbom sud će pozvati nosioca uknjiženog prava preče kupovine, odnosno nosioca zakonskog prava preče kupovine da se pod prijetnjom gubitka prava u određenom roku izjasni da li će se tim pravom koristiti.

Član 84. st. (1), (2) i (3) Način prodaje (1) Prodaja nekretnina obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja.

(2) Ročište za prodaju nekretnine održava se u sudskoj zgradi, ako sud nije drukčije odredio.

(3) Ročište za prodaju održava se pred sudijom pojedincem ili stručnim saradnikom kojeg on odredi.

Član 85.

Uslovi prodaje (1) Uslovi prodaje unose se u zaključak o prodaji i pored ostalih podataka sadrže:

1) bliži opis nekretnine s pripadnicima;

2) naznačenje prava trećih lica koja ne prestaju prodajom;

3) naznačenje da li je nekretnina slobodna od lica i stvari ili se koristi i po kom pravnom osnovu;

4) vrijednost nekretnine;

5) cijenu po kojoj se nekretnina može prodati i ko je dužan platiti poreze i takse u vezi sa prodajom;

6) rok u kom je kupac dužan da položi cijenu;

7) način prodaje;

8) iznos osiguranja, rok u kojem mora biti dato, kod kog i kako mora biti dato; 9) posebne uslove koje kupac mora ispunjavati da bi mogao steći nekretninu.

(2) Rok u kojem je kupac dužan da položi cijenu ne može biti duži od 30 dana od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena isplaćuje odjednom ili u ratama. (3) U postupku izvršenja nad suvlasničkim dijelom iz člana 69. ovog zakona uslovi prodaje iz stava 1. ovog člana obuhvatiće uslove prodaje kako cjelokupne nekretnine, tako i suvlasničkog dijela koji je predmet izvršenja.

Član 86.

Davanje osiguranja (1) U javnom nadmetanju kao kupci mogu učestvovati samo lica koja su prethodno dala osiguranje.

(2) Pored lica koja, prema ovom zakonu, nisu dužna da daju osiguranje u izvršnom postupku, osiguranje nisu dužni da daju tražilac izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje i nosioci prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaju prodajom nekretnine, ako njihova potraživanja dostižu iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i utvrđenu vrijednost nekretnine, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene.

(3) Osiguranje iznosi jednu desetinu određene vrijednosti nekretnine s tim što ne može iznositi više od 10.000,00 KM.

(4) Ponudiocima čija ponuda nije prihvaćena, osim za tri najbolja ponudioca, vratiće se osiguranje odmah nakon zaključenja javnog nadmetanja.

Član 88.

Ko ne može biti kupac Kupac ne može biti sudija ili drugo lice koje službeno učestvuje u postupku prodaje, njihov supružnik i s njima povezana lica (preci, potomci, braća i sestre i njihovi supružnici), izvršenik i njegov supružnik, a ni lice koje prema zakonu ne može steći nekretninu koja je predmet izvršenja.

Član 90.

Ročište za nadmetanje i prodaja (1) Ako na dan njegovog održavanja rješenje o izvršenju nije postalo izvršno sud može da odgodi održavanje ročišta za nadmetanje i prodaju za najduže 30 dana.

(2) Pošto utvrdi da je udovoljeno uslovima za održavanje ročišta za nadmetanje sud objavljuje da se pristupa nadmetanju.

(3) Ako se postupak izvršenja provodi na suvlasničkom dijelu iz člana 69. ovog zakona, sud će na prodaju istovremeno ponuditi i suvlasnički dio i cjelokupnu nekretninu. Nakon stavljanja najpovoljnijih ponuda i za suvlasnički dio i za cjelokupnu nekretninu, te nakon ocjene uslova iz stava 4. člana 69. ovog zakona sud će zaključkom odlučiti o konačnom predmetu prodaje.

(4) Nadmetanje se zaključuje nakon isteka 10 minuta neposredno poslije stavljanja najpovoljnije ponude.

(5) Nakon zaključenja nadmetanja utvrđuje se lista ponudilaca koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nekretnina prodata najpovoljnijem ponudiocu ukoliko su ispunjeni ostali uslovi.

(6) O prodaji nekretnine najpovoljnijem ponudiocu sud donosi pismeni zaključak koji se objavljuje na sudskoj tabli.

(7) Smatraće se da je zaključak iz stava 6. ovog člana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju istekom trećeg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli.

(8) O ročištu za prodaju vodi se zapisnik.

Član 93.

Predaja nekretnine kupcu (1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (rješenje o dosudi).

(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nekretnina preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba. (4) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.

23. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 214.

(1)Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.

(2)Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

(3)Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.

(4)Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izričito zatraži dodatno izjašnjenje.

Član 236.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 25 Ip 029283 20 Pž 3 od 21. septembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 16. oktobra 2020. godine, a apelacija je podnesena 20. oktobra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

31. Apelantica je u izvršnom postupku postupala kao tražilac izvršenja, iz čega slijedi zaključak da apelantica u konkretnom slučaju uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Ustavni sud primjećuje da apelantica iznosi brojne prigovore tvrdeći da je izvršni postupak proveden nezakonito uz kršenje odredbi ZIP-a i bez uvažavanja Porodičnog zakona i ZSP-a, i bez uvažavanja činjenice da je založno pravo zasnovano na cijeloj nekretnini znatno ranije, prije nego što je supruga drugoizvršenika ishodila na njoj upis svog suvlasničkog dijela. U vezi s tim apelantica se poziva na odredbu člana 72. stav (3) ZIP-a koja propisuje da se hipoteka veže za nekretninu, a ne za nosioce prava založene nekretnine. Apelantica naglašava da u ponovnom postupku javna prodaja nije provedena već je sud, postupajući po rješenju Kantonalnog suda 19. februara 2020 godine, dosudio ½ sporne nekretnine supruzi izvršenika mimo odredbi ZIP-a, te odredbi Porodičnog zakona i ZSP-a. Apelantica također ukazuje da su osporene odluke nejasne, nepotpune i neodređene, što ukazuje na kršenje prava na obrazloženu odluku, ukazujući i na kršenje načela ravnopravnosti zbog nedostavljanja žalbe suprotne strane na izjašnjenje.

33. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju predmet izvršenja bračna imovina na kojoj je drugoizvršenik, kao isključivi vlasnik, s apelanticom zaključio ugovor o založnom pravu na cijeloj nekretnini, Ustavni sud smatra svrsishodnim da podsjeti na svoju praksu koja se tiče postupaka u kojima su supružnici vodili parnični postupak radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršnog postupka na bračnoj imovini, utvrđivanja ništavosti hipoteke i utvrđivanja suvlasničkog prava supružnika na predmetu izvršenja.

34. Ustavni sud je u predmetu broj AP 666/14 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 666/14 od 15. februara 2017. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba) detaljno prezentirao i elaborirao dotadašnju praksu Ustavnog suda u predmetima koji su pokretali pitanje raspolaganja bračnom imovinom od strane jednog supružnika, koji je u zemljišnim knjigama bio isključivi titular prava na bračnoj stečevini, odnosno pitanje primjene načela povjerenja u javne knjige.

35. Praksu iz citiranog predmeta Ustavni sud je slijedio u brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 2337/20 od 12. januara 2022. godine, tač. 46. i 47; AP 2837/20 od 6. aprila 2022. godine, tačka 38. i AP 2492/15 od 25. oktobra 2017. godine, tač. 35–40, sve dostupne na www.ustavnisud.ba).

36. Uzimajući u obzir dosadašnju praksu, proizlazi zaključak da Ustavni sud podržava pravno shvaćanje redovnih sudova da ugovor o založnom pravu koji je banka, kao savjesna strana, pouzdajući se u tačnost upisa u zemljišne knjige, zaključila s isključivim vlasnikom nekretnine, ne može biti osnov za ništavost tog ugovora i pored činjenice koja se naknadno u toku postupka utvrdi

– da je založena nekretnina bračna imovina. Ustavni sud podržava obrazloženje redovnih sudova da naknadni upis suvlasničkog dijela na predmetu izvršenja nije razlog za ništavost ugovora o založnom pravu koji je evidentiran u zemljišnoj knjizi kao osiguranje duga prije pokretanja izvršnog postupka zbog propusta izvršenika da ispuni ugovorne obaveze, pod uvjetom da su se ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora o založnom pravu pouzdale u tačnost upisa u javnim evidencijama. Isto tako, Ustavni sud je u praksi podržao obrazloženje redovnih sudova da naknadni upis suvlasničkog dijela na bračnoj imovini ne može biti osnov za utvrđivanje nedopuštenosti izvršenja na ½ suvlasničkog dijela ukoliko je jedan supružnik, kao isključivi vlasnik nekretnine, zaključio ugovor o založnom pravu na imovini za koju se naknadno utvrdi da se radi o bračnoj imovini.

37. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku na bračnoj imovini i da se apelacijom osporavaju rješenja redovnih sudova o dosudi kojima je ½ sporne nekretnine (mimo ugovora o založnom pravu koje je upisano na cijeloj nekretnini) dosuđena supruzi drugoizvršenika, koja je svoj suvlasnički dio na spornoj nekretnini, upisala tokom trajanja izvršnog postupka (2018. godine), na osnovu sudske odluke.

38. U takvim činjeničnim okolnostima Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u obrazloženju osporene odluke naveo da je supruzi drugoizvršenika dosuđena ½ sporne nekretnine izvršenika zato što je ona suvlasnik na tom dijelu nekretnine i ima pravo preče kupovine. Općinski sud je svoju odluku zasnovao na odredbama ZIP-a, i to čl. 70, 80, 82, 86, 89, te člana 92. stav 1. i člana 93. Ustavni sud zapaža da je apelantica u žalbi istakla brojne prigovore, između ostalog, da je cijeli postupak vođen uz povredu procesnih prava i uz nepravilno tumačenje i primjenu odredbi ZIP-a, Porodičnog zakona i Zakona o stvarnim pravima, odnosno da se izvršenje nije moglo ograničiti na ½ suvlasničkog dijela nekretnine drugoizvršenika jer je hipoteka bila upisana na cijeloj nekretnini. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud obrazložio da prigovori koje je iznijela apelantica nisu osnovani jer je prvostepeni sud u ponovnom postupku svoju odluku zasnovao na pravilnoj primjeni i tumačenju odredbi materijalnog prava, te odredbi ZIP-a (vidi tačku 17. ove odluke).

39. U vezi s apelanticinim prigovorom koji se odnosi na nedostavljanje žalbe suprotne strane protiv rješenja o dosudi na odgovor apelantici, Ustavni sud zapaža da taj prigovor pokreće pitanje jednakosti strana u postupku. U tom pravcu Ustavni sud ukazuje na predmet Bimal Brčko protiv BiH u kojem je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) utvrdio kršenje prava na pravično suđenje, odnosno povredu načela jednakosti strana u postupku zbog propusta da se aplikantu dostave odgovori koje je Konkurencijsko vijeće podnijelo tokom postupka sudskog preispitivanja (vidi Evropski sud, Bimal Brčko protiv BiH, presuda od 31. augusta 2021. godine, tač. 34-43, aplikacija broj 27289/17). U citiranom predmetu (tačka 36) Evropski sud je naglasio: „U skladu s načelom jednakosti stranaka u postupku, kao jednom od obilježja šireg koncepta pravičnog suđenja, svakoj stranci mora biti pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji je ne stavljaju u nepovoljniji položaj vis-à-vis njenog protivnika. U tom kontekstu, važnost se pridaje dojmu, kao i povećanoj osjetljivosti u odnosu na pravično vođenje sudskog postupka…“ Evropski sud je također naglasio da se u praksi uvjerio da je učinak koji bi izjašnjenje stvarno imalo na presudu od malog značaja, ali ono što je posebno bitno jeste povjerenje parničnih stranaka u rad pravosuđa koje se zasniva na svjesnosti da su imale priliku izraziti svoje mišljenje o svakom dokumentu u spisu (Bimal Brčko protiv BiH, tačka 40).

40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da u osporenoj odluci Kantonalnog suda stoji da „nije bilo odgovora na žalbu“. Međutim, uvidom u spis (kroz CMS bazu nadležnog suda) utvrđeno je da od apelantice nije ni zatražen odgovor na žalbu, te da je Općinski sud u dopisu uz koji je spis poslao na odlučivanje o žalbi naveo istu tvrdnju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je članom 93. stav (3) ZIP-a propisano, kako je to u odgovoru na apelaciju naveo i Općinski sud, da se protiv rješenja o dosudi može izjaviti žalba, ali da član 12. ZIP-a ne regulira dostavljanje žalbe na odgovor suprotnoj strani. Međutim, Ustavni sud ukazuje da član 21. stav 1. ZIP-a propisuje da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Budući da ZIP, kako je već rečeno, ne regulira pitanje dostavljanja žalbe na odgovor, Ustavni sud ukazuje da su u takvom slučaju relevantne odredbe člana 214. ZPP koje propisuju da prvostepeni sud primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe protiv presude dostavlja protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Osim toga, Ustavni sud ukazuje i da član

236. ZPP propisuje da se u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona koje važe za žalbu protiv presude. Imajući u vidu navedene odredbe ZPP, u svjetlu člana 21. stav 1. ZIP-a, Ustavni sud, slijedeći praksu Evropskog suda, smatra da je nedostavljanjem žalbe na odgovor apelantici prekršeno pravo na pravično suđenje zbog kršenja načela jednakosti strana u postupku.

41. Apelantica prigovara i da su redovni sudovi u ponovnom postupku nezakonito, bez utemeljenja u odredbama ZIP-a, dosudili ½ predmetne nekretnine supruzi drugoizvršenika bez otvaranja rasprave i bez ponovne prodaje. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je, slijedeći praksu Evropskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, te da član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke, zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke će se, u pravilu, smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku – mjerilo relevantnosti (vidi, između ostalih, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, tačka 29, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, tačka 83. s daljnjim referencama, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34. i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. s daljnjim referencama i AP 3174/17 od 19. septembra 2019. godine, stav 36, objavljene na www.ustavnisud.ba).

42. Ustavni sud zapaža da apelantica pokreće pitanje nezakonitog poništavanja pravnih posljedica založnog prava, koje je na cijeloj nekretnini upisano znatno prije nego što je supruga drugoizvršenika na njoj upisala svoj suvlasnički dio. Slijedeći vlastitu praksu koja je već navedena, Ustavni sud smatra da upis suvlasničkog dijela tokom izvršnog postupka na nekretnini, na kojoj je ranije jedan supružnik, kao tadašnji isključivi vlasnik, zasnovao založno pravo, a za koju se u posebnom parničnom postupku utvrdi da je bračna imovina, ne daje per se valjan pravni osnov za utvrđivanje neopuštenosti izvršenja na ½ suvlasničkog dijela nekretnine. Suvlasništvo koje je tokom izvršnog postupka upisano na nekretnini opterećenoj založnim pravom posebno ne bi moglo biti osnov za izvršni sud da, bez sudske odluke ili sporazuma ugovornih strana, proglašava nedopuštenim izvršenje na suvlasničkom dijelu supruge drugoizvršenika.

43. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka isticala da se založno pravo veže za nekretninu, a ne za vlasnika nekretnine, pozivajući se na član 72. stav (3) ZIP-a. Međutim, Ustavni sud iz obrazloženja osporenih odluka ne zapaža da su se redovni sudovi bavili ovim prigovorom, tako da je izostalo obrazloženje redovnih sudova koje bi Ustavni sud mogao da ispita, pa takvo obrazloženje ne zadovoljava standarde prava na obrazloženu odluku kao dijela prava na pravično suđenje.

44. Imajući u vidu izneseni stav da razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti), Ustavni sud zbog uočenih propusta u osporenim odlukama smatra da obrazloženja redovnih sudova ne ispunjavaju taj standard jer redovni sudovi prilikom odlučenja nisu obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku.

45. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom izvršnom postupku odlukama redovnih sudova došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali prigovori

46. S obzirom na prethodni zaključak o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne vidi potrebu da posebno ispituje navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelantici, primjenom relevantnih odredbi ZPP, kako to propisuje član 21. stav 1. ZIP-a, nije dostavljena žalba na izjašnjenje u izvršnom postupku, zbog čega je prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku. Također, kršenje navedenog prava postoji i kada obrazloženja redovnih sudova ne ispunjavaju standarde prava na obrazloženu odluku budući da se redovni sudovi nisu bavili apelanticinim prigovorima koji su, s obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, bili relevantni.

48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4186/20 (Addiko Bank d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio