Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1451/22 (P.L.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1451/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1451/22, rješavajući apelaciju koju je podnio P. LJ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio P. LJ.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 V 062228 22 Gž od 5. aprila 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. P. LJ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bjelovara, Republika Hrvatska, podnio je 23. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 V 062228 22 Gž od 5. aprila 2022. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 V 062228 21 V od 19. januara 2022. godine odbijen je apelantov prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti rješenja Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine i prijedlog za povrat u pređašnje stanje, dok je njegova žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Duvnu broj R.117/78 od 20. decembra 1980. godine odbačena kao neblagovremena.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 19. januara 2022. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 V 062228 22 Gž od 5. aprila 2022. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na odluku o apelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, na osnovu uvida u spis Općinskog suda u Duvnu broj R.117/78, utvrdio da se pred tim sudom vodio postupak za određivanje naknade za nekretnine eksproprisane apelantovim prednicima (I.Lj. i Lj.Lj.), da je rješenjem Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine utvrđena pravična naknada za eksproprisano predmetno zemljište, te da iz dostavnica koje se nalaze u spisu tog predmeta proizlazi da su apelantovi prednici navedeno rješenje primili 11. marta 1981. godine. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je zaključio da je apelantov prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti neosnovan budući da stranke nisu izjavile žalbu protiv tog rješenja te da je ono postalo pravosnažno. Stoga, kako je dalje naveo Kantonalni sud, ne postoje ni uslovi za usvajanje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, posebno jer je podnošenje tog prijedloga ograničeno kako subjektivnim, tako i objektivnim rokovima. Naime, kako je obrazloženo, prijedlog za povrat u pređašnje stanje nikako se ne može podnijeti nakon proteka perioda od 41 godine od dana pravosnažnosti rješenja Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbacio kao neblagovremenu apelantovu žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine, jer je ta žalba podnesena nakon više od 41 godine od donošenja osporenog rješenja. Apelacioni navodi

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je u postupku, nezavisno od toga što je postupak eksproprijacije proveden prije više od 41 godine, povrijeđeno njegovo pravo na novčanu naknadu za eksproprisane nekretnine jer ni on niti njegovi prednici „nikad nisu obeštećeni“ u postupku eksproprijacije. Apelant smatra da nije jasno „na osnovu kojih dokaza je iskazana pravosnažnost rješenja Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Razmatrajući pitanje primjenjivosti pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, Ustavni sud najprije zapaža da je u prvostepenim rješenjem (koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 5. aprila 2022. godine) odbijen prijedlog apelanta za ukidanje klauzule pravosnažnosti, da je odbijen prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje, kao i da je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine odbačena kao neblagovremena. Dakle, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u postupku u kojem su donesene osporene odluke zapravo odlučivali o ispunjenosti zakonskih uslova za ukidanje klauzule pravosnažnosti i za povrat u pređašnje stanje, kao i o ispunjenosti zakonskih uslova za korišćenje pravnog lijeka (žalbe) koju je apelant izjavio protiv (pravosnažnog) rješenja 41 godinu nakon njegovog donošenja. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se u postupku nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta, pa slijedi da je apelacija, u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 7695/18 od 12. marta 2019. godine i AP-1457/22 od 8. juna 2022. godine , dostupne na www.ustavnisud.ba).

7. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima budući da su nekretnine apelantovih prednika eksproprisane i pravična naknada za navedenu eksproprijaciju utvrđena pravosnažnim rješenjem Općinskog suda u Duvnu od 20. decembra 1980. godine. Iz toga slijedi da je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1451/22 (P.L.) | Sudska praksa | Aktio