Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2246/22 (E. B. K.)
Odluka donesena 14. 07. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2246/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-2246/22, rješavajući zahtjev Edine Bilić Komarice za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav (3), člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edine Bilić Komarice za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edina Bilić Komarica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Marko Medarević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. juna 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 346642 21 I 2 od 23. maja 2022. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „Općinskom sudu, ASA Banka Naša i snažna d.d. Sarajevo ili bilo kom fizičkom ili pravnom licu, zabranjuje preduzimanje bilo kakve fizičke ili pravne radnje koja bi značila deložaciju apelantice i njene porodice (suprug i dvoje djece) iz porodične kuće koja je njihov dom i nalazi se u ulici Borak broj 8 u Sarajevu“.
2. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 346642 21 I 2 od 23. maja 2022. godine utvrđeno je da je najpovoljnijem ponuđaču – tražitelju izvršenja ASA Banka Naša i snažna d.d. Sarajevo (raniji naziv Sberbank BH d.d. Sarajevo) prodata nekretnina izvršenika (apelantica) upisana kod zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda i to:
-nekretnina upisana u ZK uložak broj 57, KO SP Sarajevo-Mahala CXXX k.č. 137, u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 462 m , vlasništvo apelantice sa dijelom 1/1, -nekretnina upisana u ZK uložak broj 58, KO SP Sarajevo-Mahala CXXX, k.č. 137/E1, u naravi poseban dio zgrade – prizemlje, ukupne površine 38,48 m , vlasništvo apelantice sa dijelom 1/1, -nekretnina upisana u ZK uložak broj 59, KO SP Sarajevo-Mahala CXXX, k.č. 137/E2, u naravi poseban dio zgrade – potkrovlje, ukupne površine 38,88 m , vlasništvo apelantice sa dijelom 1/1, za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 337.493,20 KM.
Apelacioni navodi
3. Apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
4. Apelantica je navela da je 7. jula 2011. godine sa Volksbank BH d.d. Sarajevo (pravni prednik Sberbank BH d.d. Sarajevo) zaključila Ugovor o dugoročnom kreditu (ugovorena visina odobrenog kredita u iznosu od 481.000,00 KM, period povrata, redovna godišnja kamatna stopa 6,5 varijabilno, hipotekarno osiguranje kredita na dvije nekretnine; obavezu plaćanja po kreditu imao je i apelantičin suprug, kao sudužnik). Zatim, da je 13. oktobra 2014. godine banka proglasila cijeli dug dospjelim, a nije izvršila obračun potraživanja na taj dan, jer raskidom ugovora i proglašenjem kredita dospjelim više se ne mogu primijeniti ugovorene odredbe iz ugovora, već odredbe Zakona o obligacionim odnosima. Takođe, da se po prijedlogu tražioca izvršenja (Sberbank BH d.d. Sarajevo) vidio izvršni postupak po rješenju Općinskog suda broj 65 0 I 346642 21 I 2 od 25. oktobra 2013. godine. Apelantica je navela da je uredno vraćala kredit, da uplate traju i danas, da se radi o velikom iznosu, te da se u više navrata obraćala banci za reprogram kredita koji nikada nije izvršen. Nadalje je navela da je pokrenula spor kod Općinskog suda (predmet broj 65 0 P 955610 22 P) u kojem će se utvrditi da je od 2011. godine do danas isplatila kredit i da Sberbank BH d.d. Sarajevo nije imala pravo da kupuje njenu kuću, te da je rješenjem zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda broj 065-0-DN-22-028 685 od 25. marta 2022. godine izvršena zabilježba spora između nje i Sberbank BH d.d. Sarajevo, što je razlog da banka nije mogla kupiti njenu kuću dok se ne okonča postupak koji se vodi kod Općinskog suda. Apelantica je navela da nije primila odluku o prodaji njene kuće, već je za nju saznala na ročištu od 23. maja 2022. godine. Dalje je navela da je donošenjem odluke o prodaji nekretnina nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo (Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o izvršnom postupku). Apelantica smatra da se povreda prava na pravično suđenje vidi u tome što je tražilac izvršenja (banka) prestao da postoji, apelantica je izmirila obaveze po kreditu, vodi se novi postupak za utvrđivanje obaveza apelantice i radi se o prodaji porodične kuće koja predstavlja dom apelantice. Takođe je navela da osporena odluka predstavlja miješanje u njeno pravo na mirno uživanje doma budući da je konkretna nekretnina dosuđena „tuženoj“ i naloženo je apelantici da nekretninu preda u posjed, odnosno da se iseli iz nje.
5. Apelantica traži da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom se „Općinskom sudu, ASA Banka Naša i snažna d.d. Sarajevo, ili bilo kom fizičkom ii pravnom licu zabranjuje preduzimanje bilo kakve fizičke ili pravne radnje koja bi značila deložaciju apelantice i njene porodice (suprug i dvoje djece) iz porodične kuće koja je njihov dom i nalazi se u ulici Borak broj 8, u Sarajevu“.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava (bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali), ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Takođe, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji.
11. Ustavni sud zapaža da je osporenim zaključkom Općinskog suda utvrđeno da je tražitelju izvršenja, kao najpovoljnijem ponuđaču prodata nekretnina, vlasništvo apelantice, za određenu kupoprodajnu cijenu. Ustavni sud zapaža da osporenim zaključkom Općinskog suda apelantici nije naloženo da iseli iz nekretnine i da je preda u posjed „tuženoj“, kako to apelantica navodi u apelaciji. Ustavni sud zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji o nezakonitosti zaključka Općinskog suda o prodaji nekretnina, pri čemu ukazuje na proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu prava, što je pitanje koje će Ustavni sud razmotriti prilikom rješavanja predmetne apelacije u kontekstu prigovora vezanih za kršenje apelantičinih ustavnih prava. Ustavni sud ukazuje na ranije izneseni stav da razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Shodno navedenom, imajući u vidu da apelantica u zahtjevu za donošenje privremene mjere nije ponudila takve argumente i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje predložene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić