Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/22 (S. S.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1080/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1080/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Suad Softić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Suad Softić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 I 064608 19 Gž od 13. januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Suad Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Ćamil Softić advokat iz Banovića, podnio je 24. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 I 064608 19 Gž od 13. januara 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 I 064608 16 Kom od 26. februara 2019. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 127 0 I 064608 16 Kom od 28. juna 2016. godine, na prijedlog tražioca izvršenja (Općina Banovići) podnesenog protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate komunalne naknade za stambeni prostor za 2012., 2013. i 2014. godinu, na osnovu izvršne isprave, rješenja Službe za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Općine Banovići (u daljnjem tekstu: Služba) od 21. marta 2011. godine, određeno je izvršenje obustavom od plate apelanta i prenosom sredstava na račun tražioca izvršenja pobliže naznačen u predmetnom prijedlogu za izvršenje.
3. Odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 28. juna 2016. godine, taj sud je Rješenjem broj 127 0 I 064608 16 Kom od 26. februara 2019. godine predmetni prigovor djelimično usvojio, obustavio izvršenje i ukinuo provedene izvršne radnje u dijelu u kojem je izvršenje određeno radi naplate naknade za stambeni prostor za 2012. godinu i za period od 1. januara 2013. godine do 30. aprila 2013. godine (radi zastarjelosti predmetnih potraživanja) (stav I izreke rješenja), dok je u preostalom dijelu prigovor apelanta odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 28. juna 2016. godine održao na snazi (u dijelu u kojem je izvršenje određeno radi naplate naknade za stambeni prostor za period od 1. maja 2013. godine do 31. decembra 2013. godine i za 2014. godinu) (stav II izreke rješenja).
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 26. februara 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 127 0 I 064608 19 Gž od 13. januara 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na stav II izreke prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odluku zasnovao na razlozima da apelant nije dokazao da je predmetna izvršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili da je na drugi način stavljena van snage, odnosno da je izgubila svoju djelotvornost. Nadalje, da na drugačiju odluku prvostepenog suda nisu od uticaja prigovori apelanta o „zamrzavanju“ odluke o određivanju komunalne naknade Općinskog vijeća Banovići (od 30. juna 2009. godine, na osnovu koje je donesena predmetna izvršna isprava) jer je, prema stavu tog suda, apelant te navode mogao iznositi samo u postupku u kojem je nastala predmetna izvršna isprava, a ne u konkretnom izvršnom postupku u kojem je sud dužan samo da postupa po izvršnoj ispravi. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da se pravilnost prvostepenog rješenja u pobijanom dijelu, sadržanom u stavu II izreke tog rješenja, ne može dovesti u sumnju žalbenim navodima apelanta koji se u suštini svode na (prednje) navode koje je apelant isticao u prigovoru. Takođe, Kantonalni sud je ukazao da apelant zanemaruje da je Općinsko vijeće Banovići odlukom od 3. decembra 2014. godine stavilo van snage svoju odluku o privremenom zamrzavanju odluke od 3. juna 2014. godine (kojom je, dakle, privremeno zamrznuta odluka o određivanju komunalne naknade Općinskog vijeća Banovići od 30. juna 2009. godine, zbog preispitivanja iste). Prema tome, Kantonalni sud je naveo da je, s obzirom da je stoje razlozi zbog kojih se pobija prvostepeno rješenje, kao ni razlozi na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbi člana 235. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), odlučio kao u izreci predmetnog rješenja.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je odluka o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća Banovići od 30. juna 2009. godine privremeno zamrznuta odlukom istog organa od 3. juna 2014. godine te da je na taj način odluka, na osnovu koje je donesena predmetna izvršna isprava, izgubila svoju djelotvornost. Naime, apelant ističe da je za „vraćanje te djelotvornosti“ Općinsko vijeće Banovići moralo donijeti novu odluku o komunalnoj naknadi i staviti van pravne snage odluku o zamrzavanju odluke o komunalnoj naknadi od 3. juna 2014. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje (pri čemu je ukazao da je Općinsko vijeće Banovići odlukom od 3. decembra 2014. godine stavilo van snage svoju odluku o privremenom zamrzavanju odluke od 3. juna 2014. godine) sa relevantnim zakonskim odredbama, jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić