Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1530/22 (PI “Gradska pekara” d.o.o. Jablanica i M.Z.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1530/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1530/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli PI “Gradska pekara” d.o.o. Jablanica i M. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

PI “Gradska pekara” d.o.o. Jablanica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Ip 064322 21 Pžip 2 od 13.

aprila 2022. godine;

M. Z. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 I 052702 22 Gži 2 od 13. aprila 2022. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1530/22

1. PI “Gradska pekara” d.o.o. Jablanica (u daljnjem tekstu: prvoapelant), podnio je 4. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Ip 064322 21 Pžip 2 od 13. aprila 2022. godine.

2. AP-1551/22

2. M. Z. (u daljnjem tekstu: drugoapelant) podnio je 5. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 56 0 I 052702 22 Gži 2 od 13. aprila 2022. godine. Činjenice predmetnih postupaka

3. Rješenjima Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 6. jula 2021. godine i 17. jula 2021. godine odbijen je prijedlog apelanata (kao izvršenika) za spajanje izvršnih postupaka (pobliže naznačenih u prijedlozima), te je odbijen i prijedlog apelanata za protivizvršenje (podnesen protiv tražioca izvršenja, Općine Jablanica).

4. Odlučujući o žalbama apelanata izjavljenim protiv naprijed navedenih rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud je osporenim rješenjima žalbe odbio kao neosnovane. U obrazloženju osporenih rješenja Kantonalni sud je najprije naveo da su neosnovani navodi apelanata da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbe člana 83. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) (kojima je, između ostalog, propisano da, ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi). Naime, Kantonalni sud je ukazao da u predmetnim izvršnim postupcima jeste isti tražilac izvršenja (Općina Jablanica), ali da izvršenici u tim postupcima nisu isti (u nekima je izvršenik prvoapelant, u nekima drugoapelant, a u nekima M.Z., supruga drugoapelanta). Osim toga, Kantonalni sud je istakao i da se predmetni postupci nalaze u različitim fazama izvršenja, dok u nekima izvršenje uopšte nije provedeno, pa da kod takvog stanja stvari spajanje postupaka, u smislu naprijed navedenih odredbi ZPP, ne bi doprinijelo racionalnosti niti ekonomičnosti postupka, nego da bi zapravo dodatno otežalo rad suda. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je naveo da su pravilne prvostepene odluke kojima je odbijen prijedlog apelanata za spajanje predmetnih izvršnih postupaka.

5. Nadalje, u odnosu na odluku kojom je odbijen prijedlog apelanata za protivizvršenje, Kantonalni sud je ukazao da iz predmetnog prijedloga za protivizvršenje proizlazi da samostalni prijedlozi za protivizvršenje u svakom od predmetnih postupaka uopšte ne postoje. Naime, Kantonalni sud je naveo da su apelanti podnijeli jedinstveni prijedlog za protivizvršenje u svim postupcima, navodeći brojeve svakog pojedinačnog predmeta, kao da je prvostepeni sud predmetne postupke već spojio, što nije slučaj, zbog čega je zaključio da je pravilna odluka prvostepenog suda kojom je prijedlog apelanata za protivizvršenje odbijen. Pri tome, u odnosu na navode apelanata da je prijedlog za protivizvršenje osnovan imajući u vidu presudu Ustavnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) od 23. oktobra 2018. godine (kojom su proglašene neustavnim odredbe Zakona o građevinskom zemljištu na kojima su se zasnivale izvršne isprave temeljem kojih je u predmetnim izvršnim postupcima određeno izvršenje), Kantonalni sud je istakao da je nesporno da su sporne odredbe prestale da važe nakon donošenja presude Ustavnog suda FBiH. Međutim, iz činjenica izvršnih postupaka proizlazi da se u svakom pojedinačnom predmetu izvršenje ticalo perioda prije prestanka važenja tih odredbi Zakona o građevinskom zemljištu. Kako je dejstvo odluka Ustavnog suda FBiH ex nunc, navedena presuda Ustavnog suda FBiH nije proizvela nikakve pravne posljedice na ove izvršne postupke.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelanti ističu da su presudom Ustavnog suda FBiH od 23. oktobra 2018. godine proglašene neustavnim odredbe Zakona o građevinskom zemljištu na kojima su se zasnivale izvršne isprave temeljem kojih je u predmetnim izvršnim postupcima određeno izvršenje radi čega smatraju da su njihovi prijedlozi bili osnovani.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom na to da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupci uživaju zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama odbijen prijedlog apelanata za spajanje izvršnih postupaka jer izvršenici u tim postupcima nisu isti, te jer se predmetni postupci nalaze u različitim fazama izvršenja. Nadalje, da je osporenim odlukama odbijen i prijedlog apelanata za protivizvršenje jer je predmetni zahtjev, kako je to naveo Kantonalni sud u osporenim rješenjima, podnesen kao jedinstveni prijedlog za protivizvršenje u svim postupcima, kao da su ti postupci već spojeni, što u konkretnim predmetima zapravo nije bio slučaj. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti zapravo predmetnim apelacijama osporavaju odluke donesene u izvršnim postupcima u kojima je Kantonalni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. eventualnom spajanju izvršnih postupaka i ispunjenosti uslova da se u tim postupcima odredi protivizvršenje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, budući da se osporenim rješenjima odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1530/22 (PI “Gradska pekara” d.o.o… | Sudska praksa | Aktio