Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-15/22 (Š. D.)

Odluka donesena 22. 09. 2022.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Javne nabavke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-15/22

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

22. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović, Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 22. septembra 2022. godine, u predmetu broj U 15/22, rješavajući zahtjev Šefika Džaferovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Šefika Džaferovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Uredbe o kontroli javnih nabavki u svim institucijama čiji je osnivač Kanton Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br.

27/19, 29/19, 48/19 i 13/20) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

1. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 27. maja 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Uredbe o kontroli javnih nabavki u svim institucijama čiji je osnivač Kanton Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 27/19, 29/19, 48/19 i 13/20, u daljnjem tekstu: Uredba).

2. Podnosilac zahtjeva tvrdi da je Uredba u suprotnosti sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

3. Podnosilac zahtjeva je naveo da je osporena uredba, prema formalnom pravnom nazivu, akt niže pravne snage od zakona, ali da je, prema svojoj suštini, zakon u materijalnom smislu. Stoga, smatra da postoji nadležnost Ustavnog suda da odluči o njegovom zahtjevu.

4. Suština navoda o neustavnosti sporne uredbe svodi se na tvrdnju da se njome ne razrađuju, već dopunjuju i mijenjaju odredbe državnog Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14) koji je donijela Parlamentarna skupština BiH 19. maja 2014. godine. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva upućuje na niz odredaba iz Uredbe ( čl. 1, 4, 9, 10, 11, 15 (1) i (2), 23, 28, 41, 45, 46. i 55), koje, zatim, upoređuje sa odredbama Zakona o javnim nabavkama BiH (čl. 1, 4, 8, 13, 36, 38, 45, 47, 53, 55, 61, 63, 67, 74, 75, 85, 86, 88, 90, 92, 108. i 123). Podnosilac zahtjeva ističe da se Zakonom o javnim nabavkama BiH daju ovlaštenja za donošenje podzakonskih akata samo Vijeću ministara, Ministarstvu finansija i trezora BiH i Agenciji za javne nabavke, te navodi podzakonske akte koje su donijeli navedeni organi. Dakle, podnosilac zahtjeva smatra da institucije Bosne i Hercegovine imaju isključivo ovlaštenje da donose podzakonske akte na osnovu Zakona o javnim nabavkama BiH. U skladu sa članom 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, niži nivoi vlasti (entiteti, Distrikt Brčko, kantoni, gradovi ili općine) imaju status ugovornog organa, odnosno adresata za primjenu ovog zakona, a nikako ovlaštenje za njegovu doradu ili bilo kakvo normativno uređenje te oblasti. Podnosilac zahtjeva navodi da je, u skladu sa odredbom člana 6. Zakona o javnim nabavkama, obaveza ugovornih organa da dodjeljuju ugovore o javnoj nabavci robe, usluga i radova primjenjujući postupke definirane ovim zakonom i podzakonskim aktima. Dakle, kako dalje ističe, Vlada Kantona Sarajevo nije imala pravni osnov da donese spornu uredbu. Podnosilac smatra da se to vidi i iz preambule Uredbe u kojoj su navedeni čl. 26. i 28. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo bez pozivanja na odredbe Zakona o javnim nabavkama BiH.

5. Osim toga, podnosilac zahtjeva problematizira i određene članove Uredbe (čl. 1, 4, 9, 10, 11, 15. st. (1) i (2), 23, 28, 41, 45, 46. i 55). Podnosilac zahtjeva smatra da se navedenim članovima Uredbe mijenja Zakon o javnim nabavkama BiH, zato što se uvode novi pravni instituti koji nisu predviđeni u Zakonu o javnim nabavkama BiH i podzakonskim aktima koje su donijeli ovlašteni organi, a uvodi se (i) nova sankcija koja nije predviđena Zakonom o javnim nabavkama BiH.

6. Podnosilac zahtjeva navodi da je Vlada Kantona Sarajevo prilikom donošenja sporne uredbe pokušala da ozakoni svoje postupanje tako što je pribavila mišljenje Agencije za javne nabavke BiH. U svom mišljenju Agencija je najprije istakla da nije nadležna da tumači druge zakone osim Zakona o javnim nabavkama, ali da smatra da Uredba nije u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama BiH. Međutim, podnosilac zahtjeva navodi da je mišljenje dao nenadležan organ. Podnosilac zahtjeva ponovo naglašava da Vlada Kantona Sarajevo nije ovlaštena da donosi bilo kakve zakonske akte u ovoj oblasti, nego da je obavezna da se pridržava odluka institucija Bosne i Hercegovine, a Zakon o javnim nabavkama BiH i podzakonski akti doneseni na osnovu njega se, svakako, mogu smatrati takvim odlukama.

7. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. tačka c) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

9. Član 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

(...)

10. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Dalje, Ustavni sud zapaža da je predmet zahtjeva za ocjenu ustavnosti Uredba koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine ne propisuje nadležnost Ustavnog suda da ocjenjuje ustavnost zakona ili odredbe zakona koje su donijele kantonalne skupštine, kao ni odredbe uredbi ili drugih podzakonskih akata koje su donijele kantonalne vlade. Naime, relevantni dio odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.“

12. Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u situacijama kada je pokretano pitanje usaglašenosti nekog općeg akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u svakom pojedinačnom predmetu ocjenjivao okolnosti konkretnog slučaja u odnosu na nadležnost koja mu je dodijeljena na osnovu navedenog člana. Shodno tome, Ustavni sud je i usvajao stav prema tome da li je zahtjev za ispitivanje ustavnosti tih akata dopustiv ili ne. Pritom Ustavni sud naglašava da može dati vlastitu pravnu kvalifikaciju činjenica, te da ga ne obavezuje kvalifikacija koju daju strane u predmetu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 6/06 od 29. marta 2006. godine, tačka 21, „Službeni glasnik BiH“ broj 40/08). Također, Ustavni sud je konačni autoritet u pogledu tumačenja i primjene Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 9/09 od 26. novembra 2010. godine, stav 70, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 48/11).

13. S obzirom na to da je predmet osporavanja Uredba koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo, Ustavni sud smatra da je najprije potrebno utvrditi da li Ustavni sud može u konkretnom slučaju zasnovati nadležnost za odlučivanje u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

14. Pitanjem nadležnosti za apstraktnu ocjenu ustavnosti kantonalnih zakona na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud se bavio u predmetu broj U 4/17 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 4/17 od 28. septembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenom predmetu osporavala se ustavnost Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona, „Službene novine Tuzlanskog kantona“ broj 5/17. Zahtjev za ocjenu ustavnosti je podnijelo 11 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. U tom predmetu Ustavni sud je odbacio zahtjev za ocjenu ustavnosti zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

15. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je ukazao na raniju relevantnu praksu sa naglaskom na praksu u Odluci broj U 19/16, povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 7/16 i 10/16). U predmetu broj U 19/16 (vidi, U 19/16 od 30. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ispitujući navedeni zahtjev sa stanovišta svoje nadležnosti, nakon sveobuhvatne analize svoje prakse Ustavni sud je odlučio da odbaci zahtjev kao nedopušten zbog nenadležnosti za odlučivanje. U toj odluci Ustavni sud se pozvao na niz svojih odluka koje su pokretale pitanje ocjene ustavnosti nekog općeg akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te utvrdio da Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi, kada je rješavao po osnovu nadležnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, nikada nije meritorno ispitivao usaglašenost zakona koji je donijela kantonalna skupština. Slijedom toga, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio (tač. 30 -34. navedene Odluke broj U 19/16):

„Stoga, zaključak koji se nameće jeste da Ustavni sud, kroz nadležnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ne može ispitati da li su zakoni koje su donijele kantonalne skupštine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ni da li takvi zakoni poštuju zahtjeve i standarde zakona donesenih na nivou Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud jedino kroz nadležnost iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine može ispitati da li je zakon koji je donijela kantonalna skupština 'kompatibilan s ovim ustavom' 'ili sa zakonima Bosne i Hercegovine'. Naime, Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa članom VI/3.c) Ustava BiH, nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u BiH u pogledu toga da li je zakon, od čijeg važenja njegova odluka zavisi, kompatibilan sa ovim ustavom, sa Evropskom konvencijom i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

Ustavni sud podsjeća da je u okviru nadležnosti iz citiranog člana u dosadašnjoj praksi ispitivao i propise koje su donijeli organi kantonalne vlasti kako slijedi. Ustavni sud je u predmetu broj U 8/12 ispitivao zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti, pored ostalog, člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u predmetu broj U 16/14 ispitivao zahtjev Kantonalnog suda u Mostaru za ocjenu kompatibilnosti člana 4. stav 1. Zakona o sudskim taksama s tarifom („Službene novine HNK” br. 4/09 i 2/13), s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 16/14 od 24. septembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u predmetu broj U 6/15 ispitivao zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti člana 37. stav 4. Zakona o taksi-prijevozu KS sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 6/15 od 21. januara 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Međutim, predmetni zahtjev za ocjenu zakona koji je donijela kantonalna skupština podnesen je na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.a), a ne na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, te, stoga, Ustavni sud ne može zasnovati nadležnost u konkretnom slučaju.“

16. U konkretnom slučaju zahtjev je podnesen na osnovu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a traži se apstraktna ocjena ustavnosti podzakonskog akta – sporne uredbe, koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo. U odlukama br. U 19/16 i U 4/17 Ustavni sud je odlučio da nije nadležan za ocjenu ustavnosti „zakona koje je donijela kantonalna skupština“ kada je zahtjev podnesen „na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.a), a ne na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine“. Sve što je navedeno u pogledu nenadležnosti za odlučivanje o ustavnosti „zakona koje je donijela kantonalna skupština“, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, može se reći i za sve ostale akte niže pravne snage od zakona koje su donijeli kantonalni zakonodavni ili izvršni organi (skupština, vlada itd.). Stoga, u ovom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o zahtjevu koji je podnesen na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine radi ocjene ustavnosti Uredbe koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo zbog istih razloga koji su navedeni u odlukama br. U 19/16 i U 4/17.

17. Imajući u vidu odredbe člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-15/22 (Š. D.) | Sudska praksa | Aktio