Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-23/21 (Z. D.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Procesna odluka
- Nenadležnost za odlučivanje
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-23/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-23/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zdravko Dujo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a), e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdravko Dujo protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 500880 19 Rev od 22. septembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdravko Dujo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 500880 16 Rsž od 19. aprila 2019. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 500880 15 Rs od 16. juna 2016. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S Zdravko Dujo zbog navodne povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opšte deklaracije o ljudskim pravima, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Dujo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 4. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 500880 19 Rev od 22. septembra 2020. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 500880 16 Rsž od 19. aprila 2019. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 500880 15 Rs od 16. juna 2016. godine.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, Ustavnom sudu podnio apelaciju broj AP-2618/19 od 22. juna 2019. godine protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 500880 16 Rsž od 19. aprila 2019. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 500880 15 Rs od 16. juna 2016. godine (apelant u ranijoj apelaciji nije osporavao dužinu trajanja postupka niti je bio naveo da je izjavio reviziju protiv drugostepene odluke). Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-2617/19 od 17. decembra 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
3. Međutim, apelant je bio izjavio reviziju protiv drugostepene odluke, pa je Vrhovni sud Rješenjem broj 65 0 Rs 500880 19 Rev od 22. septembra 2020. godine tu reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je protiv odluke o troškovima postupka revizija dopuštena uz kumulativno ispunjenje dva uslova: da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari i da revizijom pobijani dio odluke o troškovima postupka prelazi imovinski cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP, ali da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uslovi za dopuštenost revizije. Takođe, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjeni uslovi ni za dopuštanje tzv. izvanredne revizije, u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, jer apelant nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, niti određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u skladu sa odredbom člana 237. stav 5. ZPP, zbog čega je revizija odbačena kao nedopuštena.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelant ukazuje i na povredu prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (pravo na jednakost pred zakonom i pravo na rad), te povredu prava iz Opšte deklaracije o ljudskim pravima. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, odnosno navodi da su redovni sudovi proizvoljno tumačili odredbe člana
387. ZPP kada su odbili zahtjev za naknadu troškova koji se tiču troškova prevoza i odsustva iz kancelarije advokata. Osim toga, apelant ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja postupka i traži naknadu nematerijalne štete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a), e) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. a), e) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 500880 16 Rsž od 19. aprila 2019. godine i Presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 500880 15 Rs od 16.06.2016. godine
6. Ustavni sud zapaža da apelant pokreće isto pitanje koje je bilo predmet ranije podnesene apelacije (AP-2618/19) o kojoj je Ustavni sud, kako je to naprijed navedeno, već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 500880 19 Rev od 22. septembra 2020. godine
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja (Kantonalnog suda). Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluku kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka (revizije). Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, niti o „imovini“ iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opšte deklaracije o ljudskim pravima
9. Ustavni sud naglašava da je članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu. S obzirom na to da se apelant poziva na povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud istič da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovome ustavu“, u smislu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da Opšta deklaracija o ljudskim pravima nije navedena u Ustavu Bosne i Hercegovine, niti u Aneksu I. Ustava Bosne i Hercegovine kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, zbog čega Ustavni sud nije nadležan niti za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Opšte deklaracije o ljudskim pravima.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni je sud u ovome dijelu odlučio kao u izreci ove odluke.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a), e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, te ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić