Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1472/22 (H. S.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1472/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1472/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Hajrudin Selimadžović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hajrudin Selimadžović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 024692 19 Uvp od 16. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Selimadžović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 29. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 024692 19 Uvp od 16. decembra 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 024692 15 U od 27. marta 2019. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-30-2-910/14 od 31. jula 2015. godine i Rješenja Općine Stari Grad (u daljnjem tekstu: Općina) broj UP-I-06-30- 361/05KM od 10. aprila 2014. godine.

2. Rješenjem Općine broj UP-I-06-30-361/05KM od 10. aprila 2014. godine odbijen je zahtjev apelanta za ispravku greške u katastarskom operatu u pogledu površine i oblika parcele pobliže naznačene izrekom navedenog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općine od 10. aprila 2014. godine, Federalna uprava je Rješenjem broj 05-30-2-910/14 od 31. jula 2015. godine odbila navedenu žalbu.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 024692 15 U od 27. marta 2019. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Federalne uprave od 31. jula 2015. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 27. marta 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 09 0 U 024692 19 Uvp od 16. decembra 2021. godine odbio predmetni zahtjev.

6. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je ukazao da iz odredbi člana 56. stav (1) Zakona o premjeru i katastru zemljišta proizlazi da je nadležni opštinski organ uprave u vršenju poslova održavanja premjera i katastra zemljišta dužan da otkloni sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katastarskom operatu. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi (kako je to utvrdio i prvostepeni sud) da apelant u predmetnom upravnom postupku nije dokazao da raniji korisnik predmetnog zemljišta (otac apelanta), u postupku izlaganja na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta (između ostalog, i predmetne parcele), nije dao saglasnost na stanje upisano u popisnom listu broj 431 k.o. Sarajevo (u površini od 255 m2) od 18. marta 1971. godine. Nasuprot tome, Vrhovni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je tadašnji korisnik predmetne parcele (otac apelanta), u navedenom postupku izlaganja na javni uvid prihvatio novo stanje (u odnosu na stanje iz „starog“ katastarskog operata od 15. februara 1968. godine). Naime, da su popisni list od 18. marta 1971. godine potpisali otac apelanta, kao i tri člana Komisije, te da nije bilo prigovora na podatke u navedenom popisnom listu upisanog korisnika, odnosno da nije bilo prigovora na podatke vezane za površinu i oblik parcele (niti od strane apelantovog prednika, niti od strane članova Komisije). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da, kako na tako utvrđeno činjenično stanje u postupku izlaganja na javni uvid nije izjavljen prigovor na upisane podatke, proizlazi da prilikom izrade katastarskog operata nije načinjena greška, pa se predmetnom zahtjevu apelanta (za ispravkom greške u katastarskom operatu) nije moglo udovoljiti.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je izgled predmetne parcele prema starom premjeru (iz 1968. godine) pravilnog četverougaonog oblika, površine od 301 m2, dok je izgled parcele prema novom premjeru (iz 1971. godine) nepravilan, površine od 255 m2, pa da je, dakle, jasno da je apelantova parcela umanjena za površinu od 46 m2. Nadlaje, apelant osporava popisni list od 18. marta 1971. godine kao osnov za promjenu starog stanja, navodeći da je isti sačinjen bez pristanka suvlasnika i suposjednika.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su redovni sudovi i organi uprave utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o premjeru i katastru zemljišta, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno ukazao da se u konkretnom slučaju nije moglo udovoljiti zahtjevu apelanta za ispravu greške u katastarskom operatu (u smislu odredbi člana 56. stav (1) Zakona o premjeru i katastru zemljišta) u situaciji kada je u predmetnom postupku utvrđeno da prednik apelanta na predmetni popisni list nije izjavio prigovor što, dakle, znači da prilikom izrade katastarskog operata nije ni napravljena greška, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Vrhovnog suda ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1472/22 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio