Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-514/21 (J. O.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Stjecanje bez osnova
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-514/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-514/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Jugoslav Ogorelac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jugoslav Ogorelac protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 277529 20 Gž od 13. novembra 2020. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jugoslav Ogorelac zbog dužine trajanja postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 277529 21 Rev od 23. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jugoslav Ogorelac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banja Luke, podnio je 12. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 277529 20 Gž od 13. novembra 2020. godine, te zbog dužine trajanja postupka.
2. Atos osiguranje a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužilac) je, 30. januara 2018. godine, podnio tužbu protiv apelanta radi sticanja bez osnova. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 277529 18 P od 18. decembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužilac tražio da se apelant obaveže da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati novčani iznos preciziran u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Tužilac je 12. februara 2020. godine izjavio žalbu na prvostepenu presudu. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 277529 20 Gž od 13. novembra 2020. godine djelimično je uvažena žalba tužioca i prvostepena presuda je preinačena na način da je apelant obavezan da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati novčani iznos preciziran u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. januara 2018. godine, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Ujedno je odbijen tužiočev zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate počev od 5. maja 2017. godine do podnošenja tužbe, te je preko dosuđenog iznosa odbijen i tužiočev zahtjev kojim je tražio naknadu troškova parničnog postupka.
4. Apelant je izjavio reviziju na drugostepenu presudu (navedeno slijedi iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda 21. juna 2022. godine). Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 277529 21 Rev od 23. marta 2022. godine apelantova revizija je usvojena i presuda Okružnog suda je preinačena tako što je odbijena tužiočeva žalba i potvrđena prvostepena presuda. Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da apelaciju podnosi protiv presude Okružnog suda od 13. novembra 2020. godine, da je postupak okončan i da je apelant iskoristio efektivne pravne lijekove protiv odluka sudova Republike Srpske. Apelant dalje navodi da apelaciju podnosi zbog proizvoljne primjene materijalnog prava – Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske. Osim toga, apelant navodi da je „vođenjem postupka preko osam godina povrijeđeno i pravo apelanta na suđenje u razumnom roku“, te zahtijeva naknadu zbog povrede tog prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na osporenu odluku
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 277529 20 Gž od 13. novembra 2020. godine.
8. Međutim, Ustavni sud ističe da je apelant izjavio reviziju protiv navedene presude, o čemu nije obavijestio Ustavni sud. Također, Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni sud, ,resudom broj 71 0 P 277529 21 Rev od 23. marta 2022. godine usvojio apelantovu reviziju i preinačio presudu Okružnog suda tako što je odbio tužiočevu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev, o čemu apelant, također, nije obavijestio Ustavni sud. Imajući u vidu da je osporena odluka nakon podnošenja apelacije preinačena u apelantovu korist i to na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, Ustavni sud zaključuje da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na osporenu presudu, koja kao takva više ne egzistira, zbog čega je razmatranje apelantovih navoda postalo bespredmetno (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1436/18 od 15. januara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba)
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
12. Apelant je, kako je već rečeno, podnio apelaciju protiv drugostepene presude od 13. novembra 2020. godine, a u apelaciji je naveo da je „vođenjem postupka preko osam godina povrijeđeno i pravo apelanta na suđenje u razumnom roku“. Ustavni sud, u vezi s tim, podsjeća na apelantovu obavezu propisanu članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da suprotno postupanje, shodno praksi Ustavnog i Evropskog suda, može predstavljati zloupotrebu prava na podnošenje aplikacije, posebno ako se informacije o kojima je riječ odnose na samu suštinu predmeta, a nije pruženo dostatno objašnjenje za propust da se te informacije dostave (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1345/20 od 4. juna 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba); i Evropski sud, Bećirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 44304/16, Odluka od 24. oktobra 2019. godine). U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, nakon podnošenja predmetne apelacije, donio presudu od 23. marta 2022. godine kojom je usvojio apelantovu reviziju i preinačio presudu Okružnog suda na način što je odbio tužiočevu žalbu i potvrdio presudu Osnovnog suda od 18. decembara 2019. godine.
13. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tužba u tom postupku podnesena 30. januara 2018. godine, a da je postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 23. marta 2022. godine. Međutim, imajući u vidu da apelant nije obavijestio Ustavni sud o revizijskom postupku, da je apelacijom osporio dužinu trajanja postupka samo do donošenja presude Okružnog suda od 13. novembra 2020. godine, te da Ustavni sud, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine osporenog postupka jeste dvije godine i devet mjeseci (od podnošenja tužbe do donošenja drugostepene odluke). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su u relevantnom periodu redovni sudovi donijeli dvije meritorne odluke i to u relativno kratkom vremenskom periodu (Osnovni sud nakon godinu i deset mjeseci, a Okružni sud nakon četiri mjeseca), Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj: AP-4433/21 od 20. aprila 2022. godine, dostupna na web-stranici www.ustavnisud.ba). Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić