Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2180/22 (JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac ŠG "Klekovača-Potoci" Istočni Drvar)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Javna vlast
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2180/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2180/22, rješavajući apelaciju koju je podnio JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac ŠG "Klekovača-Potoci" Istočni Drvar, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stav (3) točka h), članka 57. stav (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac ŠG "Klekovača-Potoci" Istočni Drvar protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 P 000717 21 Rev 3 od 1. travnja 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac ŠG "Klekovača-Potoci" Istočni Drvar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Bubić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 13. lipnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 75 0 P 000717 21 Rev 3 od 1. travnja 2022. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 P 000717 19 P 4 od 2. listopada 2020. godine apelant je obavezan da, na ime naknade štete, isplati tužiteljima iznose precizno navedene u izreci prvostepene presude, sa kamatama i troškovima postupka.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj 75 P 000717 Pž 5 od 28. travnja 2021. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
4. Odlučujući o apelantovoj reviziji protiv drugostupanjske presude, Vrhovni sud je Rješenjem broj 75 0 P 000717 21 Rev 3 od 1. travnja 2022. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu.
5. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da sukladno odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 30.000,00 KM, odnosno iznos 50.000,00 KM, ako se radi o gospodarskom sporu. Vrhovni sud je naveo da je, kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje, kao u konkretnom slučaju, mjerodavna vrijednost za ocjenu dopuštenosti revizije je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude, pa stoga u konkretnom slučaju nije od značaja vrijednost spora od 90.909,00 KM. Vrhovni sud je ukazao da su tužitelji, s obzirom na prirodu pravnog odnosa povodom kojeg se vodi ovaj spor, suparničari iz članka 365. ZPP-a, odnosno, da je svaki od njih u parnici samostalna stranka, tako da njegove radnje ili propuštanje ne koriste niti štete drugim tužiteljima kao suparničarima. Budući da vrijednost pojedinačnih usvajajućih dijelova tužbenih zahtjeva, koji predstavljaju pobijane dijelove pravomoćne presude u odnosu na svakog od tužitelja pojedinačno, ne prelazi 30.000,00 KM, Vrhovni sud je zaključio da apelantova revizija nije dozvoljena.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europske konvencije). Apelant navodi da je rješenje Vrhovnog suda zasnovano na proizvoljnom tumačenju zakona, pa traži od Ustavnog suda da to ispita.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća da apelant, kao javno preduzeće, ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kog suda kojom smatra da su povrijeđena njegova ustavna prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude, pa kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, a apelant nije osporio drugostupanjsku odluku kao konačnu odluku donesenu u konkretnom postupku. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uvjeta za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obvezama“ u smislu prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić