Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1475/22 (D. Z.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vještak
- Materijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1475/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1475/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Davorin Zlomislić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Davorin Zlomislić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 046292 20 Gž 2 od 13. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Davorin Zlomislić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Dinko Nenadić advokat iz Širokog Brijega, podnio je 27. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 P 046292 21 Rev od 15. februara 2022. godine i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 046292 20 Gž 2 od 13. novembra 2020. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj 103/21 od 17. februara 2021. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda od 15. februara 2022. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 046292 19 P 2 od 24. aprila 2020. godine odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi („Triglav osiguranje“ d.d. Sarajevo) obaveže da mu na ime naknade materijalne štete po osnovu kasko police osiguranja od 12. jula 2016. godine isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.
4. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelant u tužbi naveo da se 5. aprila 2017. godine desila saobraćajna nesreća u kojoj je sudjelovao apelant upravljajući svojim vozilom marke Golf, osiguranim kod tuženog polisom osiguranja auto kaska od 12. jula 2016. godine, na način da je došlo do izlijetanja vozila sa desne strane, pri čemu je na navedenom vozilu nastupila znatna šteta. Nadalje, da je u vansudskom postupku tuženi odbio zahtjev za naknadu štete sa obrazloženjem da je riječ o „šteli“. U vezi sa navedenim je Općinski sud ukazao da je članom 22. Općih uslova kasko osiguranja propisano da osiguranik gubi pravo iz osiguranja, između ostalog, u slučaju kada je štete prouzročena namjerno ili prijevarom. Nadalje, Općinski sud je ukazao da je u predmetnom postupku provedeno vještačenje sa vještakom saobraćajne struke, te da je vještak u zaključku naveo da se na osnovu podataka sadržanih u spisu može zaključiti da kontakta sa odbojnom ogradom, koji je mogao dovesti do deformisanja vozila Golf, nije bilo. S obzirom na to, Općinski sud je zaključio da se osigurani slučaj – saobraćajna nesreća u kojoj je na vozilu apelanta navodno desila šteta nije dogodio na opisano način i da se nisu stekli uslovi za isplatu ugovorene svote. Općinski sud je naveo i da je tokom cijelog postupka jedina primjedba apelanta na nalaz vještaka bila da se ne nalazi na listi vještaka saobraćajne struke, kojeg je sud ocijenio neosnovanim. Naime, odredbom člana 149. Zakona o parničnom postupku je propisano da će sud za sudskog vještaka odrediti prvenstveno sa liste iz reda imenovanih vještaka za određenu oblast, a to ne znači i obavezno, jer je dovoljno da je vještak stručan o čemu govori u prilog činjenica da je sačinjavao nalaze i mišljenje preko 30 godina za potrebe suda, te da se nalazi na listi vještaka saobraćajne struke u RS.
5. Presudom Kantonalnog suda od 13. novembra 2020. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv prvostepene presude i prvostepena presuda potvrđena u cijelosti.
6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz provedenih dokaza u spisu a posebno nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke proizlazi jasan i nedvosmislen zaključak da do kontakta vozila Golf sa zaštitnom ogradom na mjestu i na način na koji je to opisao apelant nije moglo doći, zbog čega je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan. Također, da su neosnovani navodi žalbe da navedeni vještak nije mogao vještačiti u konkretnom slučaju jer isti nije vještak saobraćajne struke i ne nalazi se na listi vještaka, zbog toga što za vještaka može biti određena svaka osoba koja ima stručno znanje potrebno za razjašnjenje neke činjenice, koje navedeni vještak ima, te ga je prvostepeni sud s pravom odredio za vještaka. Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da vještak koji je izvršio predmetno vještačenje nije uopće mogao biti određen kao vještak jer nema potrebnu stručnu spremu ni zvanje niti se nalazi na listi vještaka saobraćajne struke.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić