Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1641/22 (N.P.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1641/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1641/22, rješavajući apelaciju koju je podnio N. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. P.
protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 026081 21 Uvp od 25. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vanja Pavlović advokat iz Banjaluke, podnio je 10. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 026081 21 Uvp od 25. februara 2022. godine.
2. Zaključkom Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Čelinac od 20. maja 2018. godine odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama PJ Čelinac (u daljnjem tekstu: Komisija) od 3. decembra 2018. godine kao neblagovremen.
3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka od 24. decembra 2019. godine je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv zaključka od 20. maja 2018. godine.
4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 19. februara 2021. godine je kao neosnovana odbijena tužba apelanta podnijeta protiv rješenja od 24. decembra 2019. godine.
5. Presudom Vrhovnog suda od 25. februara 2022. godine je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda od 19. februara 2021. godine.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa detaljno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je trebalo dozvoliti ponavljanje postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu povodom njegovog zahtjeva za ponavljanje postupka koji je okončan navedenim rješenjem Komisije. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. ne raspravlja se o meritumu pritužbe, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo izuzetno, kada se u nekom slučaju, s obzirom na specifične okolnosti konkretnog postupka, radi o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ u smislu autonomnog značenja tog pojma, Ustavni sud može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u konkretnom postupku nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga takav postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda „imovina“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizovati. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48- 49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo samo o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Komisije, te da ni na koji način nije odlučivano o apelantovoj „imovini“. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić