Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1507/22 (M. H.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1507/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1507/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Muhamed Halilović i Nejra Halilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. d) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muhamed Halilović protiv Rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH broj UP-II-29-000004/22 od 5. aprila 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nejra Halilović protiv Rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH broj UP-II-29-000004/22 od 5. aprila 2022. godine, zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Halilović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Nejra Halilović (u daljnjem tekstu: drugoapelantkinja, ili apelanti) iz Brčkog, podnijeli su 28. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) broj UP-II-29-000004/22 od 5. aprila 2022. godine.

2. Rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-29-000004/22 od 5. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba prvoapelanta podnesena zbog ćutanja uprave Odjeljenja za javni registar, pododjeljenje za katastarske knjige (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) u predmetu po zahtjevu prvoapelanta za dostavu informacija od 21. oktobra 2021. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Apelaciona komisija je navela da je u predmetnoj žalbi zbog ćutanja administracije prvoapelant naveo da traži provođenje rješenja Odjeljenja od 4. marta 2005. godine kojim je dozvoljeno provođenje promjena u katastarskom operatu, ističući da su te promjene provedene „samo u katastru, ali ne i u Registru zemljišta“, te da traži da mu se dostave sve informacije koje je tražio, a koje mu nisu dostavljene. Međutim, Apelaciona komisija je navela da je uvidom u spis konkretnog predmeta najprije utvrdila da je povodom apelantovog istovjetnog zahtjeva Odjeljenje već dostavilo prvoapelantu dopis od 27. januara 2022. godine u prilogu kojeg mu je dostavljena fotokopija prijavnih listova pobliže naznačenih u navedenom dopisu u kojem mu je dato pojašnjenje u pogledu provedenih promjena.

3. U pouci o pravnom lijeku osporenog rješenja navedeno je da protiv tog rješenja stranka može pokrenuti upravni spor tužbom kod Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Prema stanju apelacionog spisa, prvoapelant nije protiv osporenog rješenja pokrenuo upravni spor.

4. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a u obrazloženju su ponovili navode koje su iznijeli i u žalbi zbog ćutanja administracije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je prvoapelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 17. stav (2) Zakona o upravnim sporovima Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 4/00 i 1/01), protiv osporenog rješenja Apelacione komisije od 5. aprila 2022. godine pokrene upravni spor tužbom kod nadležnog suda, shodno pouci o pravnom lijeku koju je osporeno rješenje sadržavalo. Dakle, apelant nije iscrpio efikasne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u postupku. Pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Neovlašćeno lice

8. Ustavni sud zapaža da je drugoapelantkinja podnijela apelaciju u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da u konkretnom postupku ona nije bila stranka u postupku, nego prvoapelant. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporene odluke je u ovom dijelu podnijelo lice koje nije učestvovalo u postupku, zbog čega nije ovlašćeno da u svoje ime apelacijom osporava donesenu odluku.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1507/22 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio