Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-938/21 (D.O.O."Čamdžić-komerc" Kladanj)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-938/21
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 938/21, rješavajući apelaciju DOO „Čamdžić-komerc“ Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio DOO „Čamdžić-komerc“ Kladanj.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 478652 08 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 Ip 478652 08 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu DOO „Čamdžić-komerc“ Kladanj isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DOO „Čamdžić-komerc“ Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, kojeg zastupa Muriz Gurda, advokat iz Kladnja, podnio je 23. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Ip 478652 08 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. februara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 20. juna 2022. godine zatraženo je da dostavi informaciju o statusu predmeta.
3. Općinski sud je 11. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju, kao i traženu informaciju.
4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu radi eventualnog izjašnjenja 30. marta 2022. godine. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovor.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 4. februara 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Udruženje građana Fudbalski klub „Olimpik” Sarajevo), na osnovu izvršne isprave – pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 09 65 Ps 015122 04 Ps od 9. novembra 2007. godine, radi naplate novčanog potraživanja u visini od 11.374,00 KM sa sporednim potraživanjima, te troškova parničnog postupka u iznosu od 2.981,20 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima koja se nalaze na izvršenikovim transakcijskim računima kod njegovih poslovnih banaka, te na izvršenikovim pokretnim stvarima.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-Ip-08-000119 od 25. februara 2008. godine odredio predloženo izvršenje i troškove postupka u iznosu od 341,00 KM, a zatim ga dostavio banci na provedbu.
8. Apelant je podneskom od 29. februara 2008. godine zatražio od Općinskog suda da donese dopunsko rješenje jer nisu dosuđeni troškovi izvršnog postupka shodno prijedlogu za izvršenje.
9. Nova banjalučka banka je dopisom od 14. marta 2008. godine obavijestila Općinski sud da je 10. marta 2008. godine primila rješenje o izvršenju radi prinudne naplate novčanih potraživanja sa izvršenikovog računa, ali da nije u mogućnosti izvršiti rješenje o izvršenju, da je blokirala izvršenikov račun, a rješenje zavela u evidenciju redoslijeda plaćanja, te da je rješenje o izvršenju proslijedila Union banci d.d. Sarajevo na daljnje postupanje kao drugoj po redu banci navedenoj u rješenju o izvršenju.
10. Općinski sud je dopunskim rješenjem o izvršenju broj 065-0-Ip-08-000119 od 19. marta 2008. godine odredio apelantove troškove u iznosu od 1.039 KM, kako je navedeno u prijedlogu za izvršenje.
11. Vakufska banka je dopisom od 19. marta 2008. godine obavijestila Općinski sud da joj je Union banka d.d. Sarajevo 17. marta 2008. godine dostavila na provođenje rješenje o izvršenju, ali da zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom transakcijskom računu, ranije blokade i neaktivnosti računa nije u mogućnosti izvršiti rješenje o izvršenju, te da je blokirala izvršenikov račun, a rješenje o izvršenju zavela na drugom mjestu u evidenciju redoslijeda plaćanja.
12. Nova banjalučka banka je dopisom od 28. marta 2008. godine obavijestila Općinski sud da je 24. marta 2008. godine primila dopunsko rješenje o izvršenju radi prinudne naplate apelantovih troškova, ali da nije u mogućnosti izvršiti rješenje o izvršenju jer je izvršenikov račun blokiran i na njemu nema sredstava, te da je dopunsko rješenje o izvršenju proslijedila Union banci d.d. Sarajevo na provođenje kao sljedećoj banci po redoslijedu.
13. Općinski sud je dopisom od 29. aprila 2008. godine dostavio apelantu odgovore poslovnih banaka.
14. Općinski sud je dopisom od 16. marta 2009. godine pozvao apelanta da se u ostavljenom roku izjasni da li je namiren i ukoliko nije da dostavi izvršenikovu adresu, tj. da li se izvršenik zbog proteka vremena nalazi na istoj adresi, kako bi taj sud mogao postupiti u toj pravnoj stvari, uz upozorenje da će se smatrati da je apelant namiren ukoliko ne postupi po tom dopisu.
15. Općinski sud je Zaključkom broj 065 0 Ip 08 000119 od 21. oktobra 2011. godine naložio apelantu da se u ostavljenom roku izjasni da li je potraživanje namireno i ukoliko nije da dostavi izvršenikovu adresu, tj. da li se izvršenik zbog proteka vremena nalazi na istoj adresi.
16. Apelant je podneskom od 2. novembra 2011. godine obavijestio Općinski sud da je potraživanje djelimično naplaćeno obustavama po rješenju o izvršenju na izvršenikovom transakcijskom računu, i to tako što je označena banka 26. septembra, 30. decembra 2008. godine te 30. septembra 2009. godine uplatila na apelantov račun ukupno 7.312,17 KM, te da ostatak duga iznosi 17.256,78 KM. Također je obavijestio sud da nije došlo do promjene izvršenikove adrese, te predložio da Općinski sud da nalog sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta radi pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari, ali bez obustavljanja izvršenja na izvršenikovom transakcijskom računu jer nije sigurno da li izvršenik ima imovinu podobnu za popis.
17. Hypo Alpe Adria banka d.d. je podneskom od 12. jula 2012. godine obavijestila Općinski sud o provođenju rješenja o izvršenju shodno postojećim novčanim sredstvima na izvršenikovom računu, te da je rješenje o izvršenju zavela na prvo mjesto u registar prioriteta naplate.
18. Apelant je podnescima od 4. oktobra i 3. decembra 2012. godine urgirao da Općinski sud postupi po podnesku od 2. novembra 2011. godine i naloži sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta radi pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari.
19. Općinski sud je zaključkom od 13. januara 2015. godine odredio pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari, dok je zaključkom od 29. januara 2015. godine naložio apelantu da dostavi izvršenikovu novu adresu jer je sudski izvršilac izlaskom na lice mjesta 21. januara 2015. godine utvrdio da je izvršenik nepoznat na adresi naznačenoj u prijedlogu za izvršenje.
20. Apelant je 5. februara 2015. godine postupio po zaključku od 29. januara 2015. godine.
21. Općinski sud je zaključkom od 4. juna 2015. godine odredio pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari, a sudski izvršilac je 15. septembra 2015. godine izvršio pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari.
22. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 478652 08 lp od 21. septembra 2015. godine naložio apelantu da se izjasni na zapisnik sudskog izvršioca o pljenidbi i procjeni pokretnih stvari, uz upozorenje da će obustaviti postupak, shodno članu 118. stav 3. ZIP-a, ukoliko apelant u ostavljenom roku ne predloži zakazivanje prve prodaje. Apelant je podneskom od 30. septembra 2015. godine postupio po zaključku od 21. septembra 2015. godine.
23. Apelant je podneskom od 11. februara 2016. godine urgirao postupanje Općinskog suda.
24. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 478652 08 Ip od 22. februara 2016. godine odredio prvo ročište za javnu prodaju izvršenikovih pokretnih stvari za 6. april 2016. godine, kada je i održano, ali na koje nije pristupio niko od potencijalnih kupaca.
25. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 478652 08 Ip od 27. aprila 2016. godine pozvao apelanta da se izjasni da li predlaže zakazivanje drugog ročišta za javnu prodaju jer na prvo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari nije pristupio niko od potencijalnih kupaca, ili da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja. Apelant je podneskom od 30. aprila 2016. godine predložio da se zakaže drugo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari.
26. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 478652 08 Ip od 26. maja 2016. godine odredio drugo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari za 28. juni 2016. godine, kada je i održano, a na kojem je za najpovoljnijeg kupca proglašen apelant za kupovinu u ukupnom iznosu od 80,00 KM.
27. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 478652 08 Ip od 12. jula 2016. godine apelantu kao najpovoljnijem ponuđaču dosudio pokretne stvari, te naložio izvršeniku da apelantu kao kupcu preda u posjed pokretne stvari detaljno navedene u dispozitivu tog rješenja.
28. Apelant je podneskom od 28. decembra 2016. godine obavijestio Općinski sud da mu dosuđene pokretne stvari nisu predate.
29. Općinski sud je dopisom od 12. januara 2017. godine dao nalog sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta, a sudski izvršilac je 23. februara 2017. godine izašao na lice mjesta radi predaje u posjed apelantu izvršenikovih kupljenih pokretnih stvari i tom prilikom utvrdio da je izvršenik odselio sa posljednje poznate adrese.
30. Apelant je podneskom od 24. februara 2017. godine obavijestio sud da je izvršenikova nova adresa Bulevar Meše Selimovića 83a, Sarajevo, te je zatražio da Općinski sud naloži sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta radi predaje u posjed pokretnih stvari koje je apelant kupio, te da se izvrši novi popis pokretnih stvari jer prodajom prethodnih, koje još nisu predate apelantu, nije namireno potraživanje.
31. Općinski sud je dopisom od 4. aprila 2017. godine dao nalog sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta, a sudski izvršilac je 18. aprila 2017. godine izašao na izvršenikovu novu adresu i tom prilikom utvrdio da se pokretne stvari koje je kupio apelant ne nalaze u izvršenikovim prostorijama i da ih je po izjavi izvršenikovog sekretara otuđila izvršenikova bivša direktorica.
32. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 478652 08 Ip od 4. maja 2017. godine naložio apelantu da se u ostavljenom roku izjasni na zapisnik sudskog izvršioca od 18. aprila 2017. godine i predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja, u protivnom će sud obustaviti postupak.
33. Apelant je podneskom od 17. maja 2017. godine zatražio da Općinski sud omogući apelantu preuzimanje pokretnih stvari koje su mu dosuđene, da zakaže novo ročište za pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari jer su pokretne stvari koje su ranije popisane nestale, a postoji mogućnost da je izvršenik u međuvremenu stekao nove pokretne stvari, te je predložio da taj sud podnese krivičnu prijavu protiv izvršenikovog bivšeg direktora jer je otuđio ranije popisane pokretne stvari.
34. Apelant je podneskom od 26. januara 2021. godine obavijestio Općinski sud da ostaje pri navodima i zahtjevima iz podneska od 11. maja 2017. godine.
35. Općinski sud je zaključkom od 29. septembra 2021. godine naložio apelantu da opredijeli tačan iznos dugovanja, kako bi se stekli uvjeti za donošenje rješenja o namirenju.
36. Apelant je podneskom od 7. oktobra 2021. godine obavijestio Općinski sud da ostatak duga iznosi 17.256,78 KM, te je predložio ponovnu pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari.
37. Iz odgovora na apelaciju i dostavljene informacije Općinskog suda proizlazi da je taj sud zaključkom od 4. marta 2022. godine naložio Hypo Alpe Adria banci d.d. da dostavi izvještaj o svim promjenama na izvršenikovom računu, te da je zaključkom od istog datuma naložio sudskom izvršiocu da preda u posjed pokretne stvari po rješenju o dosudi pokretnih stvari od 12. jula 2016. godine na izvršenikovoj novoj adresi, sa napomenom da pozovu apelanta radi preuzimanja stvari. Također je dopisom od istog datuma zatražio od apelanta da obavijesti sud o eventualno izvršenikovim drugim bankovnim računima, imajući u vidu da je apelant podneskom od 6. oktobra 2021. godine obavijestio sud da je izvršenikov račun kod Hypo Alpe Adria banke d.d. blokiran, a sve kako bi se mogao nastaviti postupak izvršenja na izvršenikovom bankovnom računu.
38. Apelant je podneskom od 14. marta 2022. godine obavijestio Općinski sud da predaja u posjed dosuđenih pokretnih stvari na izvršenikovoj novoj adresi neće moći biti izvršena budući da su pokretne stvari otuđene, pa je predložio novu pljenidbu pokretnih stvari, imajući u vidu protek vremena i realnu mogućnost da izvršenik posjeduje nove pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Također je obavijestio sud da su svi izvršenikovi bankovni računi (otvoreni u Addiko banci d.d. Sarajevo, UniCredit banci a.d. Banjaluka, UniCredit banci d.d. Sarajevo i UniCredit banci d.d. Mostar) blokirani preko 10 godina (ali nije predložio istraživanje imovine i bankovnih računa u drugim bankama). Istim dopisom obavijestio je sud da je došao do saznanja da je izvršenik iz budžeta Grada Sarajevo za 2020. godinu trebalo da dobije grant u iznosu od 15.000,00 KM, te je predložio da sud od Grada Sarajevo dopisom zatraži podatke o navedenoj pretpostavci.
39. Addiko banka je podneskom od 15. marta 2022. godine obavijestila Općinski sud da na izvršenikovom računu trenutno nema sredstava (da je zadnja promjena na računu evidentirana 15. decembra 2009. godine) i da je rješenje o izvršenju namireno u iznosu od 7.312,17 KM od ukupnog iznosa od 11.374,00 KM i da se trenutno nalazi na 4. mjestu prioriteta za izvršenje naloga prinudne naplate.
40. Apelant je podneskom od 11. aprila 2022. godine obavijestio sud da je Addiko banka provela dio rješenja o izvršenju u iznosu od 7.312,17 KM i da je u tom periodu rješenje o izvršenju bilo prvo na listi prioriteta za naplatu i da mu je nejasno kako je rješenje trenutno na četvrtom mjestu prioriteta za naplatu, te je predložio da sud od Addiko banke traži izjašnjenje u pogledu promjene mjesta prioriteta za naplatu rješenja o izvršenju.
41. Općinski sud je zaključkom od 28. juna 2022. godine naložio sudskom izvršiocu da dostavi informaciju o izvršenju zaključka tog suda od 4. marta 2022. godine i hitno uzimanje predmeta u rad, te je zaključkom od istog datuma naložio Addiko banci dostavljanje informacije o razlogu promjene mjesta prioriteta za izvršenje naloga prinudne naplate po rješenju o izvršenju tog suda.
42. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
43. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je dužina trajanja izvršnog postupka broj 65 0 Ip 478652 08 Ip, koji traje 13 godina i još nije okončan, a priori van bilo kakvog razumnog roka. Također je naveo da Općinski sud od maja 2017. godine nije preduzeo nikakve radnje u tom predmetu.
b) Odgovor na apelaciju
44. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju i dostavljenoj informaciji naveo da je apelantovo potraživanje djelimično namireno tako što su banke izvršile prijenos novčanih sredstava po nalogu suda u iznosu koji je bio raspoloživ na izvršenikovim bankovnim računima. Općinski sud je naveo da je bez odgađanja preduzeo procesne radnje s ciljem okončanja postupka, odnosno da je u kratkom periodu donio rješenje o izvršenju i kad je ono postalo pravosnažno dostavio ga bankama na provođenje, čime je, u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, proveo izvršne radnje kojim se izvršenje dovršava, te istakao da se u isto vrijeme na provođenju rješenja o izvršenju kontinuirano preduzimaju procesne radnje kako bi se izvršenje provelo putem pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnina. Nadalje, naveo je da izvršenikovo pasivno držanje, izostanak priliva novčanih sredstava na njegovim bankovnim računima, njihova blokada, nepostojanje izvršenikovih pokretnih stvari u vrijednosti koja bi bila dovoljna za namirenje dugovanog iznosa, te česta promjena adrese izvršenikovog sjedišta predstavljaju okolnosti koje su dovele do preduzimanja dodatnih procesnih radnji u tom predmetu, što iziskuje i dodatno vrijeme od uobičajenog, a zbog kojih dugovani iznos apelantu nije u cijelosti namiren. U konačnici je naveo da je neizvršavanje rješenja o izvršenju uzrokovano objektivnim okolnostima na koje taj sud nije mogao utjecati, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
45. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11
– odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
46. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
47. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
48. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
49. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (Vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
50. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
51. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
52. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
53. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
54. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
55. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7).
56. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995).
57. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
58. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 4. februara 2008. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od 14 godina i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
59. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud, dalje, zapaža da je u navedenom predmetu predlagano i pokušano izvršenje na novčanim sredstvima (ne postoje u dovoljnom iznosu), a zatim je pokušano i na pokretnim stvarima (ne postoje), što ukazuje da se konkretni izvršni postupak može smatrati relativno složenim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u ovom izvršnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja iz izvršne isprave – presude, koji je od značaja za apelanta.
60. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom cijelog postupka insistirao da se rješenje o izvršenju provede na izvršenikovim novčanim sredstvima na računima kod naznačenih banaka i na njegovim pokretnim stvarima, te da na traženje suda nije predložio novo sredstvo i predmet izvršenja, iako su mu dostavljana obavještenja banaka iz kojih proizlazi da na izvršenikovim računima nema sredstava, da je rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja kod banaka i da se prema prioritetu za izvršenje naloga prinudne naplate ispred apelanta nalazi veliki broj drugih povjerilaca. Također, apelantu su dostavljeni zapisnici sudskih izvršilaca iz kojih proizlazi da je izvršenik otuđio zaplijenjene pokretne stvari, a apelant nije na traženje Općinskog suda dostavio podatke o eventualno drugim izvršenikovim bankovnim računima, niti je predložio istraživanje izvršenikove druge imovine ili bankovnih računa u drugim bankama. Zbog svega navedenog, može se smatrati da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant u tri navrata (dva puta u toku 2012. i jednom u toku 2016. godine) podnosio urgencije za postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku.
61. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud preduzeo niz procesnih radnji (donio rješenje o izvršenju i dopunsko rješenje o izvršenju i dostavio ih banci na provođenje, izvršio pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari, održao dva ročišta za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, donio rješenje kojim je apelantu dosudio pokretne stvari, u nekoliko navrata davao nalog sudskim izvršiocima da izađu na lice mjesta i izvrše predaju u posjed izvršenikovih dosuđenih pokretnih stvari, te tražio od apelanta da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja ili eventualno dostavi podatke o izvršenikovim drugim bankovnim računima), ali, s druge strane, Ustavni sud zapaža da je između pojedinih procesnih radnji tog suda protekao duži period. U tom smislu, Ustavni sud zapaža da iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je taj sud nakon što je dopisom od 29. aprila 2008. godine dostavio apelantu obavijesti banaka sljedeću procesnu radnju izvršio poslije 11 mjeseci, kada je dopisom od 16. marta 2009. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je namiren, te da li je došlo do promjene izvršenikove adrese, dok je tek nakon dvije godine i sedam mjeseci od donošenja navedenog dopisa, zaključkom od 21. oktobra 2011. godine, naložio apelantu da se izjasni da li je namiren, a ukoliko nije da dostavi informaciju o tome da li je došlo do promjene izvršenikove adrese. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek nakon tri godine i dva mjeseca donio zaključak 13. januara 2015. godine kojim je odlučio o apelantovom prijedlogu od 2. novembra 2011. godine da sudski izvršilac izađe na lice mjesta radi pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari, te da je tek pet mjeseci nakon što je apelant, podneskom od 30. septembra 2015. godine, predložio zakazivanje prve prodaje, zaključkom od 22. februara 2016. godine odredio prvo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek četiri godine i četiri mjeseca nakon što je apelant podneskom od 17. maja 2017. godine zatražio da sudski izvršilac ponovo izađe na lice mjesta radi eventualno nove pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari donio zaključak od 29. septembra 2021. godine kojim je naložio apelantu da opredijeli tačan iznos izvršenikovog dugovanja, kako bi se moglo donijeti rješenje o namirenju. Iako je apelant podneskom od 7. oktobra 2021. godine opredijelio tačan iznos dugovanja i predložio ponovnu pljenidbu i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari, sud nije donio rješenje o namirenju niti je dao nalog sudskim izvršiocima da izađu na lice mjesta radi eventualno nove pljenidbe i procjene izvršenikovih pokretnih stvari. Takvo postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, a što je u pretežnom dijelu utjecalo na sveukupno trajanje postupka.
62. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, kao i utvrđene periode neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da se, uprkos objektivnim okolnostima koje su postojale u toku postupka (nemogućnosti provođenja izvršenja na predloženim predmetima i sredstvima izvršenja) i određenog, ali ne i odlučujućeg apelantovog doprinosa dužini trajanja postupka, radi o značajnom doprinosu Općinskog suda ukupnoj dužini trajanja postupka zato što nije preduzimao radnje učinkovito i ekonomično s ciljem okončanja ovog izvršnog postupka. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da je zadatak redovnog suda da „djelotvorno kontrolira postupak“ (vidi presudu Evropskog suda, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), što je Općinski sud u konkretnom slučaju očigledno propustio da učini, budući da izvršni postupak ni nakon 14 godina i devet mjeseci nije okončan.
63. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je po zakonu hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
64. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
65. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
66. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
67. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja izvršnog postupka, nije učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja tog postupka, tako da ni nakon 14 godina i devet mjeseci nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
68. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
69. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić