Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1813/22 (Z. Č. i drugi)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1813/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1813/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Zoran Čanić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Zoran Čanić, Bratislav Zečević, Milivoje Ćelić, Slobodan Mihajlović, Dragan Todorović i Dušan Pašalić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 010515 21 Gvlž 2 od 17. januara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Čanić, Bratislav Zečević, Milivoje Ćelić, Slobodan Mihajlović, Dragan Todorović i Dušan Pašalić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnijeli su 19. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 010515 21 Gvlž 2 od 17. januara 2022. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 010515 21Gvl 2 od 31. avgusta 2021. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanata za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan presudom tog suda od 14. oktobra 2013. godine.
3. Rješenjem Okružnog suda od 17. januara 2022. godine odbijena je žalba apelanata izjavljena protiv prvostepenog rješenja i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da se prijedlog apelanata ne zasniva na novim činjenicama i dokazima zbog kojih bi se pravosnažno okončani postupak mogao ponoviti, niti bi se na osnovu istih mogle utvrditi drugačije činjenice od onih utvrđenih u ranijem postupku ili ishoditi povoljnija odluka za apelante, zbog čega je taj sud zaključio da se ne radi o razlozima koje imaju u vidu odredbe člana 255. stav (1) tač. 3) i 9) Zakona o parničnom postupku.
4. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego samo o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da se izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti svakog konkretnog postupka, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje samo ukoliko se utvrdi da se u tom postupku ipak radilo o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ u autonomnom značenja tog pojma iz člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
7. U konkretnom slučaju, međutim, postupak po apelantovom zahtjevu u kojem se odlučivalo isključivo o tome jesu li ili ne ispunjeni uslovi za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka, a ne i o njegovim „građanskim pravima i obavezama“, ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navedenog proizlazi da je u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić