Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2923/21 ("HKB Net" d.o.o. Sarajevo i TELEMACH BH d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2923/21
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2923/21, rješavajući apelaciju „HKB Net“ d.o.o. Sarajevo i Telemach BH d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli „HKB Net“ d.o.o.
Sarajevo i Telemach BH d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 527159 15 P, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu na rješavanju po žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 527159 15 P od 18.
oktobra 2021. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „HKB Net“ d.o.o. Sarajevo i Telemach BH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju Nihad Sijerčić i Mirna Milanović-Lalić, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 13. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 527159 15 P. Apelanti su podneskom od 11. januara 2022. godine obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud donio Rješenje broj 65 0 P 527159 15 P od 18. oktobra 2021. godine, te u prilogu dostavili navedeno rješenje.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 6. oktobra 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, te je 28. juna 2022. godine od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo da dostavi informaciju o statusu žalbenog postupka pred tim sudom po žalbi apelanata izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 527159 15 P od 18. oktobra 2021. godine.
3. Općinski sud je u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud je dostavio traženu informaciju.
4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima radi eventualnog izjašnjenja 18. januara 2022. godine. Apelanti su dostavili izjašnjenje 25. januara 2022. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. J. K. je 28. septembra 2015. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv apelanata radi poništenja skupštinskih odluka.
7. Općinski sud je Dopisom broj 65 0 P 527159 15 P od 2. oktobra 2015. godine dostavio apelantima tužbu na odgovor.
8. Općinski sud je 25. oktobra 2016. godine održao pripremno ročište.
9. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 527159 15 P od 26. marta 2018. godine odredio provođenje ekonomskog vještačenja, a za vještačenje odredio Centar za vještačenje i procjenjivanje „Zenit“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: Centar za vještačenje i procjenjivanje), koji je bio dužan da odmah na pisarni suda preuzme spis radi vještačenja.
10. Centar za vještačenje i procjenjivanje je 14. augusta 2018. godine dostavio nalaz i mišljenje, a apelanti su se podneskom od 5. novembra 2018. godine očitovali na navedeni nalaz i mišljenje.
11. Općinski sud je dopisom od 12. decembra 2018. godine Centru za vještačenje i procjenjivanje uputio poziv na ročište za glavnu raspravu zakazanu za 19. februar 2019. godine.
12. Općinski sud je odgodio ročište za glavnu raspravu zakazano za 19. februar 2019. godine, a novo zakazao za 7. maj 2019. godine, koje je također odgođeno jer je Centar za vještačenje i procjenjivanje 6. maja 2019. godine obavijestio sud o nemogućnosti pristupa ekspertnog tima vještaka na ročište za glavnu raspravu zakazano za 7. maj 2019. godine.
13. Općinski sud je 21. oktobra 2019. godine održao ročište za glavnu raspravu na kojem je izveden veliki broj materijalnih dokaza, kao i nalaz i mišljenje vještaka telekomunikacione struke od 15. novembra 2018. godine.
14. Općinski sud je 15. novembra 2019. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu na kojem je izveo dokaz čitanjem nalaza i mišljenja Centra za vještačenje i procjenjivanje od 14. augusta 2018. godine, te saslušanjem vještaka Centra za vještačenje i procjenjivanje koji je, na tužiteljicino pitanje, izjavio da je prilikom vještačenja u jednom drugom spisu postignuta saglasnost s kantonalnim tužiocem da se koristi dokumentacija kojom Tužilaštvo raspolaže, te da bi sada u konkretnom predmetu mogli dopuniti nalaz i mišljenje na osnovu dokumentacije koja im je sada dostupna, a u momentu izrade nalaza nije bila. Nakon toga, Općinski sud je naložio Centru za vještačenje i procjenjivanje da najkasnije do 21. januara 2020. godine u spis dostavi nalaz i mišljenje koji će biti upotpunjen i s dokumentacijom koja se nalazi u krivičnom spisu, te je zakazao nastavak ročišta za glavnu raspravu za 4. februar 2020. godine, koje nije održao jer je sudija bio na bolovanju.
15. Apelanti su podneskom od 21. februara 2020. godine pozvali Općinski sud da u skladu s načelom ekonomičnosti postupka zakaže nastavak ročišta za glavnu raspravu i donese odluku u toj pravnoj stvari, te naglasili da ne vide nikakav osnovan razlog za bilo kakvo dalje odlaganje zaključivanja glavne rasprave i donošenja odluke u tom predmetu.
16. Apelanti su podneskom od 28. oktobra 2020. godine ponovili navode iz podneska od 21. februara 2020. godine, te zatražili od Općinskog suda da kao irelevantno i protivno pravilima postupka opozove rješenje o provođenju finansijskog vještačenja u dijelu koji ni nakon pet godina nije proveden, na okolnosti koje je predložila tužiteljica. Također su predložili izuzeće Centra za vještačenje i procjenjivanje zbog očigledne pristrasnosti u korist tužiteljice, da mu Općinski sud izrekne novčanu kaznu zbog nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom roku, te da zakaže nastavak ročišta za glavnu raspravu.
17. Apelanti sud podneskom od 15. februara 2021. godine urgirali postupanje Općinskog suda po njihovom podnesku od 28. oktobra 2020. godine.
18. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 527159 15 P od 18. oktobra 2021. godine u stavu I odbacio kao nedopuštenu tužiteljicinu tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva detaljno navedenog u dispozitivu rješenja, dok je u stavu II prekinuo postupak za raspravljanje po tužbenom zahtjevu detaljno navedenom u dispozitivu rješenja.
19. Apelanti su 6. decembra 2021. godine izjavili žalbu protiv rješenja od 18. oktobra 2021. godine, a spis predmeta je 16. februara 2022. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
20. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti ističu da postupak pred Općinskim sudom traje već šest godina i da je glavni razlog tako dugog trajanja postupka to što Općinski sud ne preduzima radnje i propušta da sankcionira odbijanje imenovanog vještaka da u roku dostavi nalaz i mišljenje, te višestruke odgode ročišta za glavnu raspravu. Naime, apelanti su naveli da je Općinski sud na nastavku ročišta za glavnu raspravu održanog 15. novembra 2019. godine naložio Centru za vještačenje i procjenjivanje da najkasnije do 21. januara 2020. godine u spis predmeta dostavi nalaz i mišljenje koji će biti upotpunjen u skladu s tužiteljicinim primjedbama iznesenim na navedenom ročištu za glavnu raspravu, ali da vještaci do dana podnošenja apelacije nisu postupili u skladu s nalogom suda. Apelanti su naveli da je navedeno vještačenje određeno na okolnosti koje uopće nisu bitne za odluku u toj pravnoj stvari. Također su naveli da novi termin održavanja nastavka glavne rasprave do dana podnošenja apelacije nije zakazan, te sud od održavanja nastavka ročišta za glavnu raspravu 15. novembra 2019. godine nije preduzimao radnje u toj pravnoj stvari.
b) Odgovori na apelaciju
22. Kantonalni sud je u dostavljenoj informaciji naveo da je spis predmeta po žalbi zaprimljen u tom sudu 16. februara 2022. godine i da drugostepena odluka još nije donesena, te istakao da se predmet ne nalazi u tzv. planu rješavanja predmeta koji je u njegovom radu prioritetan. Kantonalni sud je istakao da bi Ustavnom sudu trebali biti poznati razlozi zbog čega Kantonalni sud nije u mogućnosti da odluke u predmetima donosi u „razumnom roku“, te naglasio da sudije tog suda nisu ni najmanje odgovorne za to stanje i objektivno nemaju nikakvu moć da ga promijene. U konačnici je naveo da pravo apelanata na suđenje u „razumnom roku“ još uvijek nije povrijeđeno pred tim sudom.
23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je dužini trajanja postupka doprinijela nemogućnost izvođenja dokaza ekonomskog vještačenja jer je za predmet vještačenja, po tužiteljicinom prijedlogu, određena i dokumentacija koja se nalazi u predmetu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: nadležno tužilaštvo), koja nije dostupna strankama, niti su spisi predmeta Tužilaštva dostupni vještaku u konkretnom predmetu, te istakao da je zbog navedenog donio rješenje o prekidu postupka koji će biti nastavljen po okončanju postupka koji se vodi pred nadležnim tužilaštvom ili do vremena kada stranke steknu mogućnost da dokumentaciju iz spisa nadležnog tužilaštva upotrijebe u konkretnom postupku na način da se ona stavi na raspolaganje pravnom licu određenom za ekonomsko vještačenje.
24. Apelanti su u izjašnjenju naveli da nisu tačni navodi Općinskog suda da postoji nemogućnost izvođenja dokaza ekonomskog vještačenja. Naime, apelanti su naveli da je na ročištu za glavnu raspravu 15. novembra 2019. godine vještak Centra za vještačenje i procjenjivanje izjavio na zapisnik da mogu dopuniti nalaz i mišljenje od 14. augusta 2018. godine na osnovu dokumentacije iz nadležnog tužilaštva koja im je dostupna, te istakli da je sud na osnovu navedenog naložio navedenom pravnom licu da najkasnije do 21. januara 2020. godine u spis dostavi nalaz i mišljenje upotpunjen s dokumentacijom koja se nalazi u spisu nadležnog tužilaštva. Nadalje, naveli su da Centar za vještačenje i procjenjivanje do dana donošenja rješenja o prekidu postupka od 18. oktobra 2021. godine, odnosno do dostavljanja izjašnjenja nije dostavio potpun nalaz i mišljenje po nalogu suda. U tom pogledu su istakli da je sud dužan da, u skladu sa čl. 10. i 411. Zakona o parničnom postupku, provede postupak bez odugovlačenja i kazni novčanom kaznom Centar za vještačenje i procjenjivanje jer nije dostavio nalaz i mišljenje u ostavljenom roku. Osim toga, naveli su da sud nije odlučio o njihovom zahtjevu od 20. septembra 2021. godine za izuzeće Centra za vještačenje i procjenjivanje budući da godinama opstruira postupak. Također su naveli da su 1. jula 2021. godine podnijeli tužbu za naknadu štete protiv Centra za vještačenje i procjenjivanje jer sudu nije dostavio dopunu nalaza i mišljenja godinama, što predstavlja apsolutni razlog za njegovo isključenje/izuzeće.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10. st. (1) i (2) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 153. (1), (2) i (4) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može uzeti i osoba koja je ranije bila saslušana kao svjedok.
Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
Član 155. (1), (2) i (3) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.
Član 411. stav (1) Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM kazniti vještaka koji ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku ili ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.
26. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
30. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18).
36. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koje treba uzeti u obzir
37. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje oko sedam godina. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.
39. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu doprinijeli dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelanti su u tri navrata podnescima urgirali postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što hitnije rješavanje predmeta. Budući da se u predmetnom parničnom postupku odlučuje o poništenju odluka skupštine apelanta „HKB Net“ d.o.o. Sarajevo koje se odnose na, između ostalog, poslovno-tehničku saradnju apelanata, te na odobravanje pozajmice, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.
40. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se najveći dio relevantnog perioda koji Ustavni sud ispituje u predmetnoj pravnoj stvari, a to je period od šest godina i jedan mjesec, odnosi na period postupanja Općinskog suda. U vezi s tim Ustavni sud zapaža (kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa) da je Općinski sud u tom periodu preduzeo određene procesne radnje (održao pripremno ročište, odredio provođenje ekonomskog i telekomunikacionog vještačenja, održao ročište za glavnu raspravu i njegov nastavak), te donio rješenje kojim je odbacio tužbu, odnosno prekinuo postupak, kao i da su postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka (Centar za vještačenje i procjenjivanje nije dostavio nalaz i mišljenje). Međutim, Ustavni sud uočava da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u vremenskim razmacima koji nesumnjivo ukazuju na nepotrebno odugovlačenje parničnog postupka. Naime, nakon što je dopisom od 2. oktobra 2015. godine dostavio tužbu apelantima na odgovor, Općinskom sudu je trebalo godinu dana da održi pripremno ročište 25. oktobra 2016. godine, dok je rješenje o provođenju ekonomskog vještačenja od 26. marta 2018. godine donio nakon godinu i po od održavanja navedenog pripremnog ročišta, a nije ponudio opravdanje za tako duge periode neaktivnosti. Nadalje, Općinskom sudu je, nakon što je 7. maja 2019. godine odgodio ročište za glavnu raspravu zakazanu za taj dan, trebalo pet mjeseci da održi novo ročište za glavnu raspravu 21. oktobra 2019. godine. Također, Općinski sud u periodu od godinu i 11 mjeseci, tačnije od održavanja nastavka ročišta za glavnu raspravu 15. novembra 2019. godine do donošenja rješenja 18. oktobra 2021. godine, nije preduzimao radnje s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka. O ovakvom načinu vođenja postupka Općinski sud nije ponudio objektivno prihvatljive razloge koji bi mogli predstavljati razumno i logično obrazloženje. Konačno, Ustavni sud primjećuje da, iako Centar za vještačenje i procjenjivanje nije dostavio nalaz i mišljenje koji će biti upotpunjen i s dokumentacijom koja se nalazi u krivičnom spisu, Općinski sud nije djelotvorno upravljao postupkom i nije preduzeo procesne radnje koje mu u takvim situacijama nalaže Zakon o parničnom postupku. Takvo postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, a što je utjecalo na sveukupno trajanje postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se postupak po žalbi apelanata protiv rješenja od 18. oktobra 2021. godine vodi pred tim sudom oko sedam mjeseci, računajući od dana dostavljanja spisa predmeta tom sudu, što se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati dugim periodom. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja predmetnog postupka u odlučnoj mjeri doprinijela činjenica da Općinski sud nije efikasno postupao, odnosno nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje, što se mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka, koji traje oko sedam godina i pri čemu nije izvjesno kada će biti okončan, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
42. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji se trenutno vodi pred tim sudom, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da preduzme mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u predmetu apelanata. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
44. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju apelanti nisu zatražili naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, te nalog sudu da okonča postupak adekvatna satisfakcija za apelante (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2451/17 od 20. decembra 2017. godine, tačka 24, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje oko sedam godina i nije izvjesno kada će biti okončan, a toj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefikasno postupanje Općinskog suda koji u predmetnom postupku nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Općinskog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić