Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1424/22 (A.I.)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Trajanje pritvora
  • Brzina preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1424/22

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1424/22, rješavajući apelaciju A. I., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija A.I. podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 041120 22 Kž 3 od 17. marta 2022. godine i S1 2 K 041120 22 Kž 4 od 26. maja 2022.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupaju Goran Dragović i Nina Kisić, advokati iz Sarajeva, podnio je 25. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 041120 22 Kž 3 od 17. marta 2022. godine i S1 2 K 041120 22 K 3 od 4. marta 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1424/22. Apelantovo ime u apelaciji i na rješenjima je bilo različito, ali je u kasnijim apelantovim podnescima otklonjena sumnja o pravom imenu.

2. Isti apelant, posredstvom istih punomoćnika, podnio je 6. juna 2022. godine apelaciju protiv rješenja Suda BiH br. S1 2 K 041120 22 Kž 4 od 26. maja 2022. godine i S1 2 K 041120 21 K 3 od 29. aprila 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2053/22. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Imajući u vidu da je apelacije podnio isti apelant i da se apelacijom pokreću slična ili ista pitanja, Ustavni sud je, na osnovu člana 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije spoji i da donese jednu odluku pod brojem AP 1424/22. Apelant je u apelaciji broj AP 2053/22 tražio zaštitu identiteta, pa je Ustavni sud odlučio da u odluci koju donese apelantu zaštiti identitet.

4. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva BiH zatraženo je da dostave odgovore na apelacije. Odgovori iz apelacije broj AP 1424/22 dostavljeni su apelantu 9. juna i 13. jula 2022. godine na koje se apelant izjasnio 13. juna 2022. godine.

5. U apelaciji broj AP 2053/22 Sud BiH i Tužilaštvo su dostavili odgovore koji su dostavljeni apelantu 22. avgusta 2022. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se izjasnio 29. avgusta 2022. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

U odnosu na AP 1424/22

7. Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 041120 22 K 3 od 4. marta 2022. godine kojim je utvrđeno da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora apelantu iz zakonskih razloga propisanih članom 132 stav 1 tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP). U obrazloženju Sud BiH je naveo da je Rješenjem broj S1 2 K 041120 21 Ko od 7. septembra 2021. godine apelantu produžena mjera pritvora koja po navedenom rješenju može trajati dvije godine od dana potvrđivanja optužnice. Pritvor je određen i produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo organizovanje grupe ljudi ili udruženja za vršenje krivičnog djela krijumčarenje migranata iz člana 189a. stav 1 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa krivičnim djelom krijumčarenje ljudi iz člana 189 stav 1 KZ, te postojanja posebnih pritvorskih razloga propisanih članom 132 stav 1 tač. a) i c) ZKP. Sud BiH je ukazao na odredbu člana 137 stav 1 ZKP i da je, u skladu tim, sproveo postupak kontrole, odnosno ispitao da li i dalje postoje razlozi zbog kojih je pritvor apelantu određen, odnosno produžen.

8. Dalje, Sud BiH je ukazao na postojanje osnovane sumnje koje je implicirano potvrđivanjem optužnice 8. septembra 2021. godine. Dalje je ukazano na posebne pritvorske razloge iz člana 197 stav 1 tačka a) - opasnost od bjekstva, za šta je dao razloge ukazujući da je apelant strani državljanin i da nema regulisan status boravka u BiH, niti bilo kakve veze koje bi ga motivisale da ostane u BiH, ali i druge okolnosti – da posjeduje znanje o ilegalnim prelascima granice i dr., kao i fazu u kojoj se postupak nalazi. Na strani 4. rješenja Sud BiH je naveo da je imao u vidu dokumentaciju koju je dostavio apelant koja se tiče adrese njegovog prebivališta, ali da ju je ocijenio nedovoljnom da bi dovela do drugačije odluke suda, opet ukazujući da apelant ničim nije vezan za BiH.

9. Dalje, u odnosu na posebne pritvorske razloge iz člana 197 stav 1 tačka c) ZKP, Sud BiH je na strani 5. rješenja obrazložio da je ocijenio prirodu krivičnog djela, vremenski kontinuitet u vršenju krivičnopravnih radnji, apelantovu upornost u izvršenju, mogućnost da na slobodi stupi u kontakt sa ostalim pripadnicima grupe radi vršenja istih ili sličnih radnji. Sud BiH je naveo da je razmotrio i mogućnost izricanja mjera zabrane, ali da je ocjenom svih okolnosti utvrdio da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za primjenu blažih mjera.

10. Konačno, Sud BiH je u odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na dužinu trajanja postupka, odnosno trajanje pritvora u situaciji kada glavni pretres još nije otpočeo, naveo da je glavni pretres dva puta odložen zbog neispunjavanja procesnih uslova za njegovo održavanje, i to zbog nedolaska „pojedinih optuženih“ i tumača na glavni pretres, okolnosti koje se odnose na pandemiju virusom korona, „posebno poštivanja mjera sa aspekta brojnosti stranaka u postupku i njihovog prisustva u sudnici i sl.“. Kako je navedeno u rješenju, na ove okolnosti sud nije mogao uticati. Dalje, i apelantov branilac se, kako je naveo Sud BiH, protivio otvaranju glavnog pretresa bez prisustva tumača. Sud je dalje ukazao da glavni pretres nije počeo zbog razloga uzrokovanih virusom korona, kao i zbog opravdane spriječenosti optužene M.M. da određeno vrijeme prisustvuje pretresu, što su sve okolnosti koje se, kako je navedeno, nisu mogle izbjeći.

11. Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono vijeće) donijelo je Rješenje broj S1 2 K 041120 22 Kž 3 od 17. marta 2022. godine kojim je odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja, nakon što je razmotrilo razloge za produženje pritvora (postojanje osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga), Apelaciono vijeće je navelo da je u vezi sa apelantovim prigovorom da se duže vrijeme nalazi u pritvoru, te da još uvijek nije započeo glavni pretres uvidom u spis ustanovilo da je pretresno vijeće, nakon što je primilo predmet, u nekoliko navrata bez odlaganja zakazivalo početak glavnog pretresa. Međutim, zbog objektivnih razloga, odnosno neispunjenja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta, pretresi nisu mogli biti održani. Dalje, Apelaciono vijeće je ukazalo da se apelant 15. decembra 2021. godine protivio otvaranju glavnog pretresa bez prisustva sudskog tumača, te da je zahtijevao njegovo odlaganje. Početak pretresa je, zatim, zakazan za 23. mart 2022. godine. Apelaciono vijeće je navelo da je pravilan zaključak prvostepenog vijeća da se radi o objektivnim okolnostima koje sud nije mogao predvidjeti i izbjeći, te da je evidentno da su bez odlaganja preduzimane sve radnje radi početka održavanja glavnog pretresa u ovom predmetu, zbog čega je apelantove žalbene navode u ovom dijelu ocijenilo neosnovanim.

U odnosu na AP 2053/22

12. U ponovnoj kontroli opravdanosti pritvora Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K04112021 K od 29. aprila 2022. godine kojim je utvrdio da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora apelantu zbog zakonskih razloga propisanih članom 132 stav 1 tač. a) i c) ZKP. U obrazloženju ovog rješenja Sud BiH je naveo da je razmotrio izjašnjenje stranaka i izvršio uvid u spis, te utvrdio da se protekom dva mjeseca od donošenja posljednjeg rješenja nisu ni formalno, niti suštinski izmijenile činjenice i okolnosti zbog kojih je pritvor produžen. Sud je, dalje, detaljno obrazložio pitanje postojanja osnovane sumnje, kao i posebnih pritvorskih razloga (vidi str. 3-5. navedenog rješenja). Sud BiH je naročito ukazao na odredbu člana 123 stav 2 ZKP, odnosno da je razmotrio mogućnost primjene blažih mjera prema apelantu, ali da sve okolnosti koje je naveo i obrazložio u rješenju upućuju na zaključak Suda da se opasnost od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela može otkloniti jedino mjerom pritvora. Konačno, Sud BiH je naveo da je odbrana ukazivala na dužinu trajanja pritvora (što je dovodila u vezu sa povredom prava na odbranu) zbog toga što je glavni pretres tek formalno započeo. Sud BiH je ponovo ukazao da je glavni pretres više puta odlagan zbog toga što nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje, a na koje okolnosti sud nije mogao uticati (kao i u tački 9. ove odluke). Takođe, ponovo je ukazano i da se apelant protivio održavanju pretresa zbog nedolaska sudskog tumača i da je tražio njegovo odlaganje.

13. Rješenjem Apelacionog vijeća broj S 1 2 K 041120 22 Kž 4 od 26. maja 2022. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja Apelaciono vijeće je navelo da je u prvostepenom rješenju argumentovano obrazloženo postojanje osnovane sumnje, da su pravilno analizirane sve okolnosti na strani apelanta koje i dalje egzistiraju i opravdavaju primjenu mjere pritvora na osnovu člana 132 stav 1 tačka a) ZKP, da je pravilno utvrđeno i obrazloženo da na strani apelanta egzistiraju i naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da može ponoviti krivično djelo (osnov iz člana 132 stav 1 tačka c) ZKP), te da je ispitana mogućnost da se primijene blaže mjere, ali da je prvostepeno vijeće zaključilo, a Apelaciono vijeće prihvatilo, da je mjera pritvora nužna i da niti jedna druga mjera ne može ostvariti svrhu zbog koje je pritvor trenutno na snazi.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije Navodi iz apelacije broj AP 1424/22

14. Apelant je ukazao na povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 5 stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suština navoda iz apelacije se svodi na tvrdnju da je apelant u pritvoru od 9. decembra 2020. godine, da je glavni pretres počeo tek 7. aprila 2022. godine i da je odložen na neodređeno, da je od potvrđivanja optužnice proteklo sedam mjeseci, da apelant izražava zabrinutost (zbog broja optuženih i predloženih dokaza) da će glavni pretres biti okončan u preostalih 17 mjeseci (misli se na ukupno vrijeme trajanja pritvora apelantu od potvrđivanja optužnice). Apelant, dalje, ukazuje da je pretres tek počeo, formalno, čitanjem optužnice, da je on dva puta odlagan (te ukazuje na razloge na koje apelant ne može da utiče, kako je naveo), te da je odložen na neodređeno vrijeme (u momentu podnošenja apelacije). Apelant ukazuje na odluke Ustavnog suda br. AP 534/21 i AP 124/19. Konačno, u apelaciji u posljednjem pasusu apelant ukazuje na određena stanovišta suda, te navodi da su oni prema praksi Evropskog suda eksplicitno zabranjeni i da je na vlastima da utvrde postojanje razloga za pritvor.

15. U apelantovom izjašnjenju na odgovore u apelaciji broj AP 1424/22, u odnosu na suštinsko pitanje koje je pokrenuto apelacijom – dužinu trajanja pritvora – apelant je naveo da je suđenje u razumnom roku „apsolutno pravo“ i da je sud dužan da o tome vodi računa, te da se apelant pita u kakvoj je vezi sa apelantom činjenica „da je u odnosu na pet optuženih donijeta presuda“ (nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivice). Također je navedeno da se suđenje i dalje ne odvija, a da se apelant nalazi u pritvoru. Navodi iz apelacije broj AP 2053/22

16. U apelaciji broj AP 2052/22 apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije. Radi se o navodima sličnim onima koji su izneseni u apelaciji broj AP 1424/22 – da je apelant u pritvoru 18 mjeseci, da je prošlo devet mjeseci od potvrđivanja optužnice, da je samo formalno glavni pretres počeo i da je odložen do 22. juna 2022. godine, da apelant sumnja u mogućnost završavanja pretresa u roku od 14 mjeseci (koliko je u ovoj fazi „preostalo“ još pritvora apelantu), te postavlja pitanje neophodnosti pritvora, da je apelant dao određene razloge za ukidanje pritvora, kao i da on nije mogao uticati na razloge zbog kojih je glavni pretres odlagan. Ono što je nova okolnost na koju se ukazuje u ovoj apelaciji jeste činjenica da je Apelacionom vijeću trebalo „skoro mjesec dana“ da odluči o apelantovoj žalbi, čime je došlo do povrede prava iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije, imajući u vidu da se radi o žalbi na rješenje o produženju pritvora. Apelant ukazuje da je njemu rok za žalbu bio tri dana, a da je sudu trebalo „deset puta više vremena“ da donese odluku o žalbi. Apelant se pozvao i na odluke Ustavnog suda br. AP 124/19 i AP 534/21 (dostupne na www.ustavnisud.ba).

17. U apelantovom izjašnjenju na odgovore u apelaciji broj AP 2053/22 apelant opet ukazuje na suštinu navoda apelacije (dužinu trajanja pritvora u vezi sa suđenjem u razumnom roku) o kojoj je Sud BiH dužan voditi računa, na šta može uticati i da to kontinuirano propušta da učini. Apelant napominje da je nastavak glavnog pretresa Sud BiH ponovo odložio za 8. septembar 2022. godine. Na taj način u pritvorskom predmetu do nastavka će proteći vrijeme od skoro dva mjeseca. U apelantovom predmetu ukupno su održana dva ročišta za glavni pretres za godinu dana koliko traje pritvor nakon potvrđivanja optužnice (odnosno skoro dvije godine od dana lišavanja slobode). U odnosu na odgovor Suda BiH apelant smatra da je on neosnovan.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju broj AP 1424/22 Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana, da ostaje kod razloga datih u rješenju, te navodi da nije došlo do povrede prava iz člana 5 stav 3 Evropske konvencije.

19. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da je apelacija neosnovana, te je, između ostalog, ukazalo da je glavni pretres u dva navrata odlagan zbog neispunjenja procesnih pretpostavki za održavanje pretresa, kao i zbog razloga prouzrokovanih virusom korona, koji su sada otklonjeni. Takođe, Tužilaštvo je navelo da je naredno ročište zakazano za 25. maj 2022. godine na kom će se nastaviti glavni pretres. U međuvremenu Sud BiH je nakon zaključenja pet sporazuma o priznanju krivice u odnosu na pet optuženih donio presude kojim se oni proglašavaju krivima, što govori u prilog zaključku da se postupak sprovodi poštujući pravila optuženih na suđenje u razumnom roku.

20. U odgovoru na apelaciju broj AP 2053/22 Sud BiH je ukazao da je svoje razloge za produženje pritvora apelantu naveo u rješenju koje je osporeno u navedenoj apelaciji i da ostaje kod datih razloga. Navedeno je da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 st. 3 i 4 i da je Sud BiH predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

21. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je, između ostalog, navelo da je održano ročište (13. jula), da su saslušana dva svjedoka, da je novo ročište za glavni pretres zakazano za 17. avgust 2022. godine, da je u međuvremenu u odnosu na šest lica sud donio presudu kojom se proglašavaju krivim (nakon zaključenja sporazuma o priznanju krivice), što govori u prilog zaključku da se vodi efikasan krivični postupak. Tužilaštvo predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 - Odluka USBiH, 42/18 - Rješenje USBiH, 65/18, 22/21

– Odluka USBiH i 8/22 – Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 132. stav (1) tač. a) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna, Član 137. stav 1. i stav 2. tačka c) Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

(2)Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Suda BiH br. S1 2 K 041120 22 Kž 3 od 17. marta 2022. godine i S1 2 K 041120 22 Kž 4 od 26. maja 2022. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelant je primio 21. marta i 30. maja 2022. godine a apelacije su podnesene 25. aprila i 6. juna 2022. godine , tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima kojima se apelantu produžava pritvor povrijeđena njegova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije.

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

29. Član 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da pokrene postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

30. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima mu je, u postupku kontrole opravdanosti mjere pritvora, produžena mjera pritvora. U suštini, apelant ne osporava postojanje osnovane sumnje, niti razloge koje je redovni sud dao u vezi sa posebnim pritvorskim osnovima. S obzirom na suštinu apelacionih navoda, Ustavni sud će apelaciju ispitati u vezi sa garancijama iz člana 5 stav 3 (odnosu na predmet broj AP 1424/22), odnosno dužinom trajanja pritvora i članom 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije (u odnosu na predmet broj AP 2053/22) u vezi sa dužinom pritvora i odlučivanja drugostepenog suda o žalbi.

U odnosu na član 5 stav 3 Evropske konvencije

31. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu sopstvenu i praksu Evropskog suda prema kojoj se pitanje da li je period pritvora razuman, ne može ocjenjivati in abstracto, već u svakom konkretnom predmetu, prema posebnim okolnostima tog predmeta. Nastavak pritvora može biti opravdan samo ako postoje konkretne naznake istinskog zahtjeva javnog interesa koji, ne dovodeći u pitanje presumpciju nevinosti, preteže nad pravilom o poštovanju pojedinačne slobode (vidi, između ostalih, predmet W. protiv Švajcarske, 26. januara 1993, stav 30, Serija A br. 254-A, i Kudła protiv Poljske [VV], br. 30210/96, stav 110, ECHR 2000-XI). Evropski sud kontinuirano ističe da je prvenstveno zadatak domaćih vlasti da vode računa da pritvor ne premaši razuman rok zbog čega moraju ispitati sve činjenice koje govore za ili protiv postojanja istinskog zahtjeva javnog interesa i dužnog poštovanja načela presumpcije nevinosti, odstupanja od poštovanja pojedinačnih sloboda, a u svojim odlukama treba da navedu dovoljne i relevantne razloge. Sud mora utvrditi i jesu li nadležne domaće vlasti pokazale „posebnu revnost” u vođenju postupka (vidi, između brojnih drugih, predmete Idalov protiv Rusije [GC], br. 5826/03, stav 140, 22. maja 2012, i Krikunov protiv Rusije, br. 13991/05, stav 36, 4. decembra 2014. godine).

32. Dovodeći navedene stavove u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant u pritvoru od 9. decembra 2020. godine. Apelant je problematizovao da je od podizanja optužnice do podnošenja apelacije proteklo sedam, odnosno devet mjeseci, a da je glavni pretres samo formalno počeo čitanjem optužnice 7. aprila 2022. godine, pa da je odložen na neodređeno vrijeme i da se dalje ne odvija, a da na razloge zbog kojih se nije održao pretres on ne može uticati.

33. Ustavni sud primjećuje da je u odlukama na koje se apelant pozvao u apelaciji utvrdio povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije. U Odluci broj AP 534/21 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 21. aprila 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je, u smislu zahtjeva da se pritvor svede na najmanju moguću mjeru, naveo da se objektivne okolnosti u vrijeme odlučivanja o produženju pritvora treba da dovedu u vezu s konkretnim okolnostima (između ostalih, obimnost optužnice, broj optuženih lica) i da se pronađe modus koji omogućava efektivnu kontrolu vođenja postupka, sve uz poštivanje restriktivnih mjera koje su propisali nadležni organi u vrijeme pandemije virusa korona. U tom pravcu, imajući u vidu protek perioda od tri godine koliko je apelant bio u pritvoru i fazu postupka, Ustavni sud je smatrao da sud nije ocijenio objektivne okolnosti i složenost predmeta u vezi s epidemiološkim mjerama, te da je bilo neizvjesno kada će glavni pretres biti nastavljen.

34. Suprotno navedenom, u Odluci broj AP 4350/20 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4350/20 od 3. marta 2020. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud nije utvrdio povredu apelantovog prava. Naime, u odnosu na apelantov navod da mu je pritvor produžen, „a da se ne odvija suđenje u njegovom predmetu“, Ustavni sud je zaključio da iz dostavljenih osporenih rješenja proizlaze tok postupka (potvrđivanje optužnice, ročište za izjašnjenje o krivici) i brzina odlučivanja suda o pritvoru. Iz odgovora na apelaciju Ustavni sud je dobio informacije da je sud preduzeo mjere da postupak nastavi, kao i da se postupak razdvojio u odnosu na apelanta. Dakle, kada je sagledao korake koje je redovni sud preduzeo u vrijeme nakon što je apelantu produžio pritvor sa ciljem vođenja postupka protiv njega, Ustavni sud je zaključio da ne postoji kršenje prava na slobodu i bezbjednost ličnosti.

35. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud uočava da je apelant 18 mjeseci u pritvoru (u vrijeme podnošenja apelacije broj AP 2053/22). Dalje, očigledno je da je apelant nezadovoljan postupkom nakon potvrđivanja optužnice i činjenicom da je postupak, kako navodi, samo formalno počeo. S druge strane, redovni sud je naveo određene opravdane okolnosti na koje nije mogao uticati (npr. porođaj optužene, nedolazak tumača i sl.) zbog kojih je zakazivao, ali i odlagao glavni pretres. Dakle, pretresi su odlagani jer nisu bile ispunjene zakonom precizirane pretpostavke za njegovo održavanje. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je redovni sud u jednom periodu bio onemogućen da održava pretrese zbog epidemije virusa korona. Međutim, iz odgovora Tužilaštva proizilazi da su ti razlozi sada otklonjeni. Pri tome je važno ukazati da sud radi, da preduzima određene radnje i da zakazuje glavni pretres, pa iz dostavljenih odgovora proizilazi da je počelo saslušanje svjedoka. Dakle, za razliku od predmeta broj AP 534/21 ili broj AP 124/19, na koje se apelant pozvao (u kojima su apelanti bili pritvoreni duže od apelanta u konkretnom slučaju), ovdje ne postoji neizvjesnost oko nastavka suđenja, jer je suđenje nesumnjivo u toku. Dalje, što je važno za odluku u konkretnom predmetu, Ustavni sud ne može da zanemari da sud u predmetu koji se vodi protiv apelanta i ostalih očigledno preduzima određene radnje i da je aktivan, pa su donesene i presude na osnovu sporazuma o priznanju krivice sa drugim optuženima, što sve u konačnici može uticati na sam tok i trajanje postupka protiv apelanta.

36. Stoga, u okolnostima konkretnog predmeta (u odnosu na obje apelacije) Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije.

U odnosu na navode iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije

37. Imajući u vidu navode iz apelacije broj AP 2053/22 kojima apelant ukazuje (i) na dužinu trajanja postupka po žalbi na prvostepeno rješenje o određivanju pritvora, Ustavni sud će ispitati ove navode u kontekstu pitanja brzine rješavanja povodom žalbe u pritvorskim predmetima.

38. Apelant u apelaciji tvrdi da je sud donio odluku povodom žalbe „nakon skoro mjesec dana“, što, kako navodi, ne zadovoljava standard „brzine“ iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije. Pri tome apelant ukazuje da se radi o pritvoru i pravi analogiju sa propisanim zakonskim rokovima koji se odnose na pritvor i koji su vrlo kratki (od 24 časa do tri dana). Ustavni sud je već ranije utvrdio da ZKPBiH ne propisuje rok u kojem je vijeće apelacionog suda dužno da odluči o žalbi na rješenje kojim se produžava pritvor (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1598/08 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud ističe da se i u toj situaciji redovni sudovi moraju pridržavati standarda „hitnosti“ i „brzine“ koje im nameće član 5 Evropske konvencije u pritvorskim predmetima onako kako su ti standardi razvijeni kroz praksu Evropskog suda.

39. U predmetu Mamedova protiv Rusije (vidi, Evropski sud, aplikacija broj 7064/05, tačka 76, presuda od 1. juna 2006, u daljnjem tekstu: presuda Mamedova) koji se odnosio na žalbeni postupak Evropski sud je utvrdio da zahtjev „hitnosti“ nije bio ispunjen kada je žalbeni postupak trajao redom trideset i šest, dvadeset i šest, trideset i šest i dvadeset i devet dana, ističući da se sve vrijeme njegovog trajanja moglo pripisati vlastima (vidi, presuda Mamedova, tačka 96). Evropski sud je ukazao da u odlaganje za koje se država može smatrati odgovornom ne treba uključivati period u kojem je odbrana pripremala svoju žalbu (vidi, Evropski sud, Khodorkovskiy protiv Rusije, presuda od 31. maja 2011. godine, aplikacija broj 5829/04, tačka 247) osim ako je odbrana bila spriječena da dovrši žalbu krivicom vlasti.

40. U konkretnom slučaju apelant nije naveo datum podnošenja žalbe, već tvrdi da je sudu trebalo “skoro mjesec dana“ da odluči o žalbi. Apelant navodi da mu je prvostepeno rješenje uručeno 4. maja 2022. godine, a da je rok za žalbu bio tri dana. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud ukazuje da se rok od tri dana ne može računati u rok u kojem sud treba da odluči, jer je to vrijeme za pripremanje žalbe. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u žalbi koju je apelant dostavio datum 6. maj 2022. godine. Ako se taj datum uzme kao datum predaje žalbe sudu (iako je rok za žalbu isticao 7. maja), to bi značilo da je Apelaciono vijeće rješenje od 26. maja donijelo u roku od 20 dana od dana podnošenja žalbe. Apelant je naveo da mu je rješenje uručeno 30. maja (Ustavni sud primjećuje da je na dostavljenom rješenju pečat Suda BiH sa datumom 30. maj 2022. godine), što znači da su sudu trebala još četiri dana da dostavi odluku apelantu. Sud BiH se nije izjasnio na ove apelantove navode, pa Ustavni sud zapaža da je postupak po žalbi ukupno trajao 24 dana.

41. U praksi Evropskog suda rok od 23 dana nije smatran „problematičnim“, dok je za rok od 26 dana Evropski sud utvrdio da predstavlja kršenje prava iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Khodorkovskiy i Lebedev protiv Rusije, presuda od 25. oktobra 2013. godine, aplikacije br. 11082/06 i 13772/05, tač. 522 i 523). U konkretnom predmetu radi se, kako je već rečeno, o ukupnom roku od 24 dana. Slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud smatra da se radi o „krajnjem roku“ za koji se može smatrati da ne predstavlja kršenje apelantovog prava. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije, ali ukazuje da bi svako daljnje odlaganje suda da odluči o žalbi protiv rješenja o produženju pritvora moglo voditi povredi tog prava.

42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava zagarantovanog članom II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5 stav 4 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije kada redovni sud preduzima potrebne korake da, u odnosu na apelanta koji se nalazi u pritvoru, obezbijedi redovan tok suđenja koje je u toku iako su u određeno vrijeme postojali opravdani razlozi zbog kojih sud nije mogao održavati pretrese, ili ih je morao otkazivati, na šta objektivno nije mogao uticati. Takođe, ne postoji povreda ovog prava kada je nesumnjivo da, nakon što su prestale takve okolnosti, sud nije bio pasivan, te kada je preduzimao potrebne radnje, a ne postoji ni povreda u odnosu na „brzo“ odlučivanje o žalbi kada je taj postupak trajao ukupno 24 dana, što je „krajnji rok“ koji se može prihvatiti kao opravdan.

44. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1424/22 (A.I.) | Sudska praksa | Aktio